Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1268/21 (A. F.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1268/21
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 1268/21, rješavajući apelaciju Adisa Fazlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Adis Fazlić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan prije podnošenja apelacije Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 487025 16 Gž od 19.
februara 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Adisu Fazliću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Adis Fazlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Zahid Hodžić, advokat iz Visokog, podnio je 16. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan prije podnošenja apelacije Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 487025 16 Gž od 19. februara 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 22. aprila 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 5. maja 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 12. januara 2022. godine odgovor Kantonalnog suda dostavio apelantovom punomoćniku na izjašnjenje, koji je 17. januara 2022. godine dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 6. februara 2015. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (Š. F.) radi smetanja suposjeda.
7. Općinski sud je 20. novembra 2015. godine donio rješenje kojim je, između ostalog, usvojio apelantov tužbeni zahtjev i utvrdio da je tuženi smetao apelanta u posljednjem mirnom suposjedu parcela na način detaljno naveden u izreci. Općinski sud je naložio tuženom da uspostavi ranije suposjedovno stanje na način detaljno naveden u izreci.
8. Protiv navedenog rješenja tuženi je 18. decembra 2015. godine podnio žalbu.
9. Predmetni spis je 20. januara 2016. godine dostavljen drugostepenom sudu na nadležno postupanje.
10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 487025 16 Gž od 19. februara 2021. godine žalbu tuženog odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
11. Postupak je okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku za zaštitu posjeda, koji je po zakonu hitan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je predmetni postupak trajao nerazumno dugo imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radilo o postupku zaštite od smetanja posjeda. Ističe da od januara 2015. godine nema pristup nekretninama. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
13. Kantonalni sud je kratko naveo tok postupka ističući da se pred tim sudom u radu nalazi veliki broj predmeta. Podsjeća na svoju obavezu postupanja po Planu rješavanja predmeta. Zaključuje da je na Ustavnom sudu da ocijeni da li je došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku.
14. Apelantov punomoćnik je u izjašnjenju na odgovor Kantonalnog suda naveo da ostaje pri navodu o dužini trajanja postupka ističući da Kantonalni sud nije opravdao njegove navode o dužini postupka pred tim sudom.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Postupak je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 487025 16 Gž od 19. februara 2021. godine, prije podnošenja apelacije, a apelacija je podnesena 16. aprila 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u relevantnom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 6. februara 2015. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 19. februara 2021. godine kojim je predmetni postupak okončan, dakle period koji je trajao oko šest godina.
Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi zaštite od smetanja posjeda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.
24. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka, koji je za njega od značaja jer nastoji da ostvari zaštitu mirnog posjeda predmetnih nekretnina. Nadalje, analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je apelant podnio predmetnu tužbu radi zaštite od smetanja posjeda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je o navedenoj tužbi Općinski sud odlučio u periodu od oko devet mjeseci (tužba je podnesena 6. februara 2015. godine, dok je 20. novembra 2015. godine donesena prvostepena odluka), što se u konkretnom slučaju, ipak, može smatrati primjerenom ažurnošću, imajući u vidu da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak i utvrđuju činjenice koje služe kao osnov za donošenje sudske odluke. S druge strane, posmatrajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da je tom sudu bio potreban period od oko pet godina da odluči o žalbi tuženog (predmetni spis je zaprimio na nadležno postupanje 20. januara 2016. godine, dok je odluku po žalbi donio 19. februara 2021. godine), što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pravda svoju pasivnost velikim brojem predmeta koji su u radu pred tim sudom i Planom rješavanja predmeta koji je sačinilo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedene okolnosti ne mogu smatrati objektivno prihvatljivim razlogom da bi se opravdalo takvo postupanje, odnosno prekomjerna neaktivnost redovnih sudova. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
25. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva neopravdana pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji nije učinkovito postupao, odnosno nije postupao bez neopravdanog odlaganja, što se mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde suprotno standardima prava na pravično suđenje.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplati iznos od 300,00 KM.
29. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
31. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao oko šest godina, kojoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinijela činjenica da Kantonalni sud nije učinkovito postupao, odnosno nije postupao u razumnom roku, niti je ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom, budući da je žalbeni postupak trajao oko pet godina. Takvo postupanje Kantonalnog suda predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić