Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4128/21 („HTP SALUS-Hotel Stella“ d.o.o. Neum)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak upisa u sudski registar
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4128/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4128/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „HTP SALUS-Hotel Stella“ d.o.o. Neum, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „HTP SALUS-Hotel Stella“ d.o.o. Neum protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Reg 018437 20 Pž od 22. septembra 2021.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „HTP SALUS-Hotel Stella“ d.o.o. Neum (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Josip Muselimović i Ana Primorac iz Mostara, podnio je 3. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Reg 018437 20 Pž od 22. septembra 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Tt-0-09/20 od 15. septembra 2020. godine odbijena je prijava apelanta od 10. januara 2020. godine za upis u registar pravnih subjekata povećanja osnivačkog kapitala od strane člana društva „BUMES“ d.o.o. Split u apelantu.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 15. septembra 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 Reg 018437 20 Pž od 22. septembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz sadržaja dokaza dostavljenih uz predmetnu prijavu (između ostalog, odluke Vlade NHK o finansijskoj konsolidaciji apelanta od 14. juna 2018. godine, te izvještaja nezavisnog revizora o obavljenoj reviziji finansijske konsolidacije i povećanju kapitala na dan 30. jun 2019. godine) jasno proizlazi da uplate osnivačkog kapitala uopšte nije bilo, nego da su u iznosu od 1.328.692,40 KM otpisane obaveze apelanta prema osnivaču (društvu „BUMES“ d.o.o. Split) kojem bi se za uzvrat upisao osnivački kapital u istom iznosu. Naime, Kantonalni sud je ukazao da činjenica jeste da je „BUMES“ d.o.o. Split (po punomoćniku I.K.) 12. aprila 2019. godine uplatio na račun apelanta iznos od 1.700.000,00 KM, ali s jasnim ciljem da se s tim novcem izmire dospjela, a neuplaćena javna davanja (porezi, doprinosi i takse) na što je taj iznos djelimično potrošen, a da će iznosom od 753.009,02 KM biti izmirene obaveze prema „BUMES“ d.o.o. Split po njihovom dospijeću. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju budući da, shodno odredbama člana 311. st. (1) i (2) i člana 347. stav (1) Zakona o privrednim društvima, povećanje osnivačkog kapitala mora biti stvarno, bez obzira da li je u novcu ili u stvarima, te prije upisa u sudski registar mora biti uneseno u društvo, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj jer su izvršenom uplatom pokrivene obaveze apelanta prema javnim fondovima.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te da mu je povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 1455/12 od 17. juna 2015. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3850/16 od 18. jula 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
9. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na konkretan predmet koji se tiče upisa u registar pravnih subjekata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku, u kojem je odlučivano o upisu u registar pravnih subjekata povećanja osnivačkog kapitala, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova prava i obaveze (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1963/19 od 28. januara 2020. godine). Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo o upisu u registar pravnih subjekata, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić