Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-584/21 (N. Ć.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Banka
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-584/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP 584/21, rješavajući apelaciju Nikole Ćorića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Nikola Ćorić.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 P 022603 14 I.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u skladu sa ovom odlukom odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 P 022603 14 I, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Nikoli Ćoriću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nikola Ćorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa ZOU „Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac“ iz Mostara, podnio je 22. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 P 022603 14 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. prosinca 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 10. siječnja 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Apelantovom punomoćniku je 14. siječnja 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 022602 07 P od 30. lipnja 2011. godine obvezan je tuženi „Clasic Cro“ d.o.o. Mostar isplatiti apelantu na ime duga za zakup poslovnog prostora iznos od 72.250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do isplate, te naknaditi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 5.202,84 KM.

7. Odlučujući o žalbi apelanta i tuženog, Kantonalni sud je 20. studenog 2013. godine donio Presudu broj 58 0 P 022603 11 Gž kojom je žalbe apelanta i tuženog odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio.

8. Apelant je 22. svibnja 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Clasic Cro“ d.o.o. Mostar na temelju navedenih izvršnih isprava na izvršenikovim novčanim sredstvima, prodajom osnivačkog dijela društva, odnosno izvršenika i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Općinski sud je 3. lipnja 2015. godine odredio predloženo izvršenje Rješenjem o izvršenju broj 58 0 P 022603 14 I.

9. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru, Općinski sud je 13. listopada 2015. godine donio Rješenje broj 58 0 I 022603 15 P kojim je izvršenikov prigovor odbio kao neutemeljen. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je uvidom u predmet utvrdio da presuda, odnosno izvršna isprava na temelju koje je dozvoljeno izvršenje nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti joj je ukinuta potvrda izvršnosti. Kako apelant posjeduje izvršnu ispravu koja nije stavljena izvan snage, a imajući u vidu da se u postupku izvršenja primjenjuje načelo strogo formalnog legaliteta, Općinski sud smatra da nije ovlašten upuštati se u prigovore kojima bi se mijenjala izvršna isprava jer se samo u daljnjem postupku izvršenja može utvrditi koliku vrijednost i podobnost imaju sredstva izvršenja u temeljnom kapitalu društva.

10. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje, kao i da je obaviješten od banke da su izvršenikovi računi blokirani po osnovi rješenja o izvršenju, ali da na njima nema sredstava za namirenje apelantove tražbine, kao i da je rješenje o izvršenju svrstano u red čekanja naplate.

11. Postupak je u tijeku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tijek postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je tijekom postupka pred Općinskim sudom više puta urgirao s ciljem okončanja postupka. Ističe da Općinski sud, nakon odluke o izvršenikovom prigovoru, nije poduzimao radnje. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju kratko opisao procesne radnje ističući da su izvršenikovi računi blokirani po osnovi rješenja o izvršenju, ali da na njima nema sredstava za namirenje apelantove tražbine. U svezi s tim, navodi da je predmetno rješenje o izvršenju svrstano u red čekanja naplate. Smatra da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te da se postupak izvršenja u ovoj pravnoj stvari provodi u skladu sa odredbama ZIPFBiH i u skladu sa opsegom posla koji na izvršnom odjeljenju ima ovaj sud. V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o ovršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 63.

Obustava ovrhe (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o ovrsi bude pravomoćno ukinuta.

(2) Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, sukladno odredbama koje uređuju obligacijske odnose, treća osoba ispuni obvezu prema tražitelju ovrhe umjesto ovršenika.

(3) Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi ovrhe iz stavka 3. ovoga članka sud će pozvati tražitelja ovrhe da podnese prijedlog iz članka 8. stavak 3. ovoga zakona, u roku od 15 dana od dana primitka poziva. Rješenje o obustavi ovrhe sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neutemeljen. (5) Ovrha na pojedinim predmetima će se na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon istjeka roka za prigovor, sprovedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.

(6) Rok za prijedlog uslijed razloga iz stavka 5. ovoga članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je ovršenik doznao da je ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon istjeka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 5. ovoga članka, prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

(7) Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve sprovedene ovršne radnje, ako se time ne dotiču stečena prava trećih osoba.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga pra-va vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

20. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.).

21. U svezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu da organizira sustav za izvršenje presuda koji treba biti efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Europski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Razdoblje koje se uzima u obzir

22. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja izvršnog postupka razmatrati razdoblje od 22. svibnja 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle razdoblje od oko sedam godina i osam mjeseci.

Analiza duljine trajanja izvršnog postupka

23. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne presude. Na temelju predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

24. Promatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja postupka, koji je za njega od većeg značenja jer pokušava namiriti potraživanja iz izvršne isprave. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant tijekom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obvezu hitnog postupanja suda u konkretnom predmetu. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelant 22. svibnja 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje u kojem je kao prvo sredstvo/predmet izvršenja predložio izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima, a zatim i prodajom osnivačkog kapitala društva, odnosno izvršenika, te je predložio izvršenje i na izvršenikovim pokretnim stvarima kao trećem sredstvu/predmetu izvršenja. Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, odlučujući o podnesenom prijedlogu, trebalo dulje od godinu dana da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku (stavljanjem pečata na podneseni prijedlog za izvršenje), kao i da mu je trebalo oko četiri mjeseca da odluči o izvršenikovom prigovoru, što je u suprotnosti s odredbom članka 15. ZIP-a, odnosno što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obvezom da učinkovito i ekonomično poduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje, kao i da je tijekom postupka obaviješten od banke da su izvršenikovi računi blokirani po osnovi rješenja o izvršenju, ali da na njima nema sredstava za namirenje tražbine apelanta, kao i da je rješenje o izvršenju svrstano u red čekanja naplate (u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije precizirao datume dostave rješenja o izvršenju banci, kao i datum kada je obaviješten o nedostatku sredstava na izvršenikovom računu), što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Međutim, iako je apelant u prijedlogu za izvršenje predložio tri predmeta/sredstva izvršenja, koje je Općinski sud prihvatio (stavljanjem pečata na podneseni prijedlog za izvršenje) i odredio u predmetnom rješenju o izvršenju, Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu, kao i odgovora Općinskog suda ne proizlazi da je taj sud u razdoblju od oko sedam godina i osam mjeseci koliko traje izvršni postupak pokušao provesti izvršenje na drugom predmetu/sredstvu izvršenja koje je određeno predmetnim rješenjem o izvršenju, odnosno prodajom osnivačkog kapitala društva, ali ni na trećem predloženom predmetu/sredstvu izvršenja – izvršenikovim pokretnim stvarima, s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, imajući u vidu da se izvršenje nije moglo provesti na izvršenikovim transakcijskim računima, zanemario mogućnost izvršenja prodajom osnivačkog kapitala društva. Stoga, imajući u vidu nepostupanje Općinskog suda po apelantovom prijedlogu za izvršenje prodajom osnivačkog kapitala društva, Ustavni sud smatra da, iako je Općinski sud poduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku u odnosu na prvopredloženi predmet/sredstvo izvršenja na izvršenikovim transakcijskim računima, kao i da su u tom dijelu izvršenja postojale objektivne okolnosti u vidu nedostatka novca na izvršenikovim bankovnim računima, taj sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obvezom učinkovito i ekonomično poduzimao daljnje raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

25. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog duljine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

27. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

28. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

30. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer Općinski sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele duljini trajanja predmetnog postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obvezom učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

32. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-584/21 (N. Ć.) | Sudska praksa | Aktio