Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-585/21 (N. Ć.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-585/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 585/21, rješavajući apelaciju Nikole Ćorića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Nikola Ćorić.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 I 022602 18 I 3.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 I 022602 18 I, sukladno članoku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nikola Ćorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa ZOU Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac iz Mostara, podnio je 22. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 P 022602 18 I 3.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. prosinca 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 6. siječnja 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Punomoćniku apelanta je 18. siječnja 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 22. listopada 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Z.G.) na temelju izvršne isprave - Presude Općinskog suda broj 07 58 P 022602 07 P od 12. ožujka 2010. godine, predlažući izvršenje na nekretninama izvršenika.
7. Općinski sud je 11. veljače 2015. godine pozvao punomoćnika apelanta da dostavi urednu punomoć za zastupanje, te presudu Općinskog suda od 12. ožujka 2010. godine sa klauzulom izvršnosti.
8. Općinski sud je 23. ožujka 2016. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje na način da dostavi dokaz o izvanknjižnom vlasništvu izvršenika u izvorniku ili ovjerenom presliku. Apelant je 5. travnja 2016. godine od Općinskog suda zatražio produljenje roka za postupanje po navedenom zaključku suda.
9. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 P 022602 14 I 2 od 9. lipnja 2017. godine odbačen je apelantov prijedlog za izvršenje.
10. Apelant je 19. lipnja 2017. godine protiv navedenog rješenja izjavio priziv koji je Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 022602 17 Gži 2 od 11. siječnja 2018. godine uvažen, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
11. Apelant je naveo da je Općinski sud, u međuvremenu, donio određene naloge, tražio određene dopune o kojim nalozima i traženju je apelant uredno i pravovremeno izvješćivao sud.
12. Općinski sud je 6. lipnja 2019. godine donio zaključak broj 58 0 P 022602 18 I 3 kojim je naložio apelantu da u roku od osam dana od dana primitka navedenog zaključka dostavi ovjerene dokumente dostavljene uz prijedlog za izvršenje-dokaz o izvanknjižnom vlasništvu, odnosno ako je predmetna nekretnina u međuvremenu upisana u zemljišnu knjigu, da dostavi zemljišnoknjižni izvadak.
13. Općinski sud je 2. srpnja 2019. godine donio zaključak kojim je odobrio apelantu produljenje roka postupanja po zaključku od 6. lipnja 2019. godine po kojem je apelant 19. veljače 2020. godine i postupio.
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 6. kolovoza 2021. godine donio Rješenje o izvršenju broj 58 0 P 022602 18 I 3 u kojem je odredio izvršenje na nekretnini u izvanknjižnom vlasništvu izvršenika pa do konačnog namirenja apelanta uplatom na račun punomoćnika apelanta. Istim rješenjem je obvezao apelanta da zahtijeva upis u zemljišne knjige sukladno članku 113. stavak 4. ZlP-a u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o izvršenju, te da o tome, u roku od 15 dana, izvijesti izvršni sud, pri tome određujući da će, ukoliko apelant ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku, ili u danom roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak izvršenja obustaviti, sukladno članku 113. stavak 5. ZlP-a.
15. Protiv predmetnog rješenja o izvršenju izvršenik je 17. kolovoza 2021. godine uložio prigovor.
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelant 17. kolovoza 2021. godine obavijestio Općinski sud da je podnio zahtjev za upis nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu u ZK ured ovog suda, ali da nije dostavio obavijest da li je upis izvršen, odnosno da li je njegov zahtjev odbijen.
17. Općinski sud nije odlučio o prigovoru izvršenika.
18. Postupak je u tijeku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tijek postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da Općinski sud, i pored brojnih urgencija i molbi za postupanje, do dana pisanja predmetne apelacije nije donio rješenje o izvršenju. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tijek postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je prilikom donošenja rješenja o izvršenju postupao sukladno uputi koju mu je drugostupanjski sud dao u svom rješenju od 11. siječnja 2018. godine. Općinski sud smatra neutemeljenim navod apelanta da mu je postupanjem tog suda povrijeđeno pravo na pravičan postupak u razumnom roku ukazujući da se postupak izvršenja u ovoj pravnoj stvari provodi sukladno odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH i sukladno obimu posla koji na izvršnom odjeljenju ima ovaj sud.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o ovršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka UBiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Članak 5.
U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.
Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako narav potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za ovrhu odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Članak 63.
Obustava ovrhe (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude pravomoćno ukinuta.
(2) Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, sukladno odredbama koje uređuju obligacione odnose, treća osoba ispuni obvezu prema tražitelju ovrhe umjesto ovršeniku.
(3) Ovrha će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi ovrhe iz stavka 3. ovog članka sud će pozvati tražitelja ovrhe da podnese prijedlog iz članka 8. stavak 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana primitka poziva. Rješenje o obustavi ovrhe sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neutemeljen. (5) Ovrha na pojedinim predmetima će se na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stavka 5. ovog članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je ovršenik saznao da je ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 5. ovog članka prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.
(7) Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve provedene ovršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provođenjem ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
Članak 113. st. (4) i (5) Primjena odredaba Poglavlja X ovog zakona u slučaju kada nekretnina nije upisana u zemljišne knjige (4) Nakon što je rješenje o ovrsi doneseno postupak ovrhe na nekretninama na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale nastavit će se nakon što se nekretnina koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige sukladno Poglavlju VIII. Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.
(5) Tražitelj ovrhe obvezan je zahtijevati upis u zemljišne knjige sukladno stavku 4. ovog članka u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o ovrsi, te o tome , u roku koji mu bude određen, izvijestiti izvršni sud. Ako tražitelj ovrhe ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku ili u danom mu roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak ovrhe će se obustaviti.
VI.Dopustivost
22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. S tim u svezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
27. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26).
28. U svezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu da organizira sustav za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Europski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Europskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 22. listopada 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period dulji od sedam godina.
Analiza duljine trajanja izvršnog postupka
30. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne presude. Nadalje, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, kao i činjenicu da se predmetni izvršni postupak nalazi na samom početku, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje predmetnog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
31. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tijekom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obvezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, zbog čega je Općinski sud donio zaključak kojim je zatražio od apelanta da dostavi urednu punomoć za zastupanje, kao i da predmetnu izvršna isprava na temelju koje je podnesen prijedlog za izvršenje snabdije klauzulom izvršnosti, što je u određenoj mjeri imalo utjecaja na duljinu trajanja postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud i u nastavku postupka pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje na način da dostavi ovjerene dokumente dostavljene uz prijedlog za izvršenje, tj. dokaz o izvanknjižnom vlasništvu, odnosno ako je predmetna nekretnina u međuvremenu upisana u zemljišnju knjigu, da dostavi zemljišnoknjižni izvadak, što je također imalo utjecaja na duljinu trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tijekom postupka, na zahtjev apelanta, donio zaključak kojim je odobrio produljenje roka za postupanja po zaključku od 6. lipnja 2019. godine, što je također objektivno utjecalo na duljinu trajanja postupka imajući u vidu da je po navedenom nalogu apelant postupio protekom perioda od oko osam mjeseci (Općinski sud je 6. lipnja 2019. godine donio predmetni zaključak, po kojem je apelant, kako se navodi u apelaciji, postupio 19. veljače 2020. godine). Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant 22. listopada 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje koji je odbačen rješenjem Općinskog suda od 9. lipnja 2017. godine. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje pročinio procesni propust imajući u vidu da je drugostupanjski, sud odlučujući o apelantovom prizivu, donio rješenje kojim je priziv uvažio, prvostupanjsk rješenje ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, što znači da Općinski sud u konkretnom slučaju nije postupao efikasno kako to nalažu standardi prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ponovnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko jedne godine i šest mjeseci (apelant je 19. veljače 2020. godine uredio prijedlog za izvršenje, dok je 6. kolovoza 2021. godine Općinski sud donio rješenje o izvršenju) da donese rješenje o izvršenju, što je u suprotnosti sa odredbom članka 15. Zakona o izvršnom postupku. Nakon toga, Ustavni sud nalazi da je protiv predmetnog rješenja o izvršenju uložen prigovor od izvršenika, o kojem Općinski sud nije odlučio. Pri tome Ustavni sud ukazuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju navedene periode pasivnosti ničim nije opravdao, odnosno nije izložio i opravdao svoje periode pasivnosti u navedenim periodima. Stoga, obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Općinski sud poduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, da je taj sud imao i značajan period neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije sukladno svojoj pozitivnoj obvezi učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije sukladno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
32. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije zbog duljine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
34. Apelant je, zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom postupku, zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, kao i činjenicu da je apelant u određenoj mjeri utjecao na duljinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđen i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preoduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka sukladno Zakon o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku, dovoljna satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
35. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankaa 6. stavk 1. Europske konvencije jer Općinski sud nije, sukladno svojoj pozitivnoj obvezi, učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije sukladno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon perioda duljeg od sedam godina od dana podnošenja prijedloga za izvršenje nije okončao izvršni postupak u smislu članka 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
37. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić