Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3553/20 (E. Ć.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3553/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-3553/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Esad Ćesko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Esad Ćesko zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Ćesko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Murisa Makarević advokat iz Sarajeva, podnio je 2. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi apelanta izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine. Apelant je podneskom od 3. decembra 2020. godine dopunio apelaciju na način da je dostavio određenu dokumentaciju, dok je podnescima (dva podneska) od 18. februara 2021. godine dopunio apelaciju na način da je ispravio određene navode i dostavio određenu dokumentaciju, te dostavio izjašnjenje na odgovor na apelaciju Općinskog suda od 9. februara 2021. godine.

2. Šipad Export – Import d.d. Sarajevo kao predlagač i povjerilac je 12. decembra 2013. godine podnio prijedlog Općinskom sudu protiv dužnika Šipad d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik), koga zastupa apelant kao zakonski zastupnik, radi otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom.

3. Općinski sud je Rješenjem od 3. februara 2014. godine pokrenuo prethodni postupak radi utvrđivanja da li postoje uslovi za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom.

4. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine otvorio stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika, a kako je to preciznije navedeno u dispozitivu rješenja.

5. Stečajni dužnik je izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine.

6. Apelant, kao umješač na strani stečajnog dužnika je 19. decembra 2016. godine izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine.

7. Predmetni spis je 10. februara 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja u drugom stepenu.

8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 St 396174 17 Pž 3 od 20. septembra 2017. godine, rješavajući o žalbi apelanta, kao umješača na strani stečajnog dužnika izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine, utvrdio da je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut 16. decembra 2016. godine, te odredio da će se postupak nastaviti kada stečajni upravnik preuzme postupak ili ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to učini.

9. U obrazloženju rješenja od 20. septembra 2017. godine Kantonalni sud je naveo da je postupajući po službenoj dužnosti utvrdio da je nad predlagačem otvoren stečajni postupak Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 St 565519 16 St od 16. decembra 2016. godine. Budući da je prije donošenja drugostepene odluke nad imovinom predlagača otvoren stečajni postupak, Kantonalni sud je, na osnovu člana 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 55. st. 1.i 2..Zakona o stečajnom postupku, donio rješenje kao u izreci, te odredio da će se postupak, u smislu člana 381. stav 1. Zakona o parničnom postupku, nastaviti kada stečajni upravnik preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to učini.

10. Punomoćnik predlagača, advokat S.D. je podneskom od 7. novembra 2017. godine obavijestio Kantonalni sud da ga je stečajni upravnik M.B. ovlastio za zastupanje predlagača u ovom predmetu, te je predložio da Kantonalni sud nastavi postupak.

11. Kantonalni sud je u nastavku postupka, Rješenjem broj 65 0 St 396174 18 Pž 4 od 23. maja 2018. godine, odbio žalbe stečajnog dužnika i apelanta, kao umješača na strani stečajnog dužnika izjavljenim protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine, i potvrdio prvostepeno rješenje.

12. U uvodu predmetnog rješenja od 23. maja 2018. godine Kantonalni sud je naveo, da je predmetno rješenje donio rješavajući po žalbama stečajnog dužnika i apelanta, kao umješača na strani stečajnog dužnika, te je u obrazloženju rješenja između ostalog navedeno, da je apelant kao umješač na strani stečajnog dužnika podnio žalbu kao i dopunu žalbe protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine, te da je i stečajni dužnik podnio žalbu protiv navedenog prvostepenog rješenja, pa je očitujući se na sve žalbene navode odlučio kao u dispozitivu rješenja, odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje.

13. Apelant je 12. septembra 2018. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 St 396174 18 Pž 4 od 23. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP-5163/18.

14. Iz apelacije broj AP-5163/18 proizlazi, između ostalog, da je apelant isticao da je kao umješač na strani stečajnog dužnika izjavio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine, te da je Kantonalni sud Rješenjem broj 65 0 St 396174 18 Pž 4 od 23. maja 2018. godine odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje od 7. decembra 2016. godine, te da su osporene odluke, tj. prvostepeno rješenje od 7. decembra 2016. godine, te rješenje Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine rezultat pogrešne primjene prava. Također, iz navedene apelacije proizlazi da apelant u njoj nije isticao da predmetnim rješenjem nije odlučeno o njegovoj žalbi, niti da mu nije dostavljeno rješenje Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine.

15. Ustavni sud je na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-5163/18 kojom je odbio kao neosnovanu apelaciju apelanta podnesenu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 St 396174 18 Pž 4 od 23. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine. U obrazloženju navedene odluke Ustavnog suda od 4. juna 2020. godine je navedeno, između ostalog, da je apelant rješenje Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine primio 19. jula 2018. godine.

16. Ustavni sud zapaža da je u predmetu broj AP-5163/18 Općinski sud dostavio fotokopiju dostavnice o uručenju apelantu rješenja Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine, prema kojoj je apelant rješenje Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine primio 19. jula 2018. godine. Apelacioni navodi

17. Iz apelacije, dopune apelacije i izjašnjenja na odgovor na apelaciju proizlazi da apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi apelanta izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da Kantonalni sud nikada nije odlučio o njegovoj žalbi od 19. decembra 2016. godine izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 396 174 13 St od 7. decembra 2016. godine. Također je naveo da su tačni navodi Općinskog suda iz odgovora na apelaciju da je Kantonalni sud donio rješenje broj 65 0 St 396174 18 Pž 4 od 23. maja 2018. godine, ali da je tim rješenjem, suprotno navodima Općinskog suda, samo odlučeno o žalbi stečajnog dužnika.

Odgovor na apelaciju

18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je Kantonalni sud Rješenjem broj 65 0 St 396174 18 Pž 4 od 23. maja 2018. godine odlučio o žalbama stečajnog dužnika i apelanta, kao umješača na strani stečajnog dužnika, izjavljenim protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine. Općinski sud je naveo da je, dakle, o naprijed navedenim žalbama odlučeno prije podnošenja apelacije, pa nisu tačni navodi apelanta da Kantonalni sud nije odlučio o njegovoj žalbi od 19. decembra 2016. godine, te je u prilogu dostavio rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 St 396174 18 Pž 4 od 23. maja 2018. godine. Općinski sud je naveo da je apelant u ovom stečajnom postupku podnosio 19 zahtjeva za izuzeće/isključenje sudija koji su ili odbačeni ili odbijeni, da je podnosio nedozvoljene tužbe protiv sudija koji postupaju u ovom predmetu kako bi se stekao razlog za isključenje sudije, da je tri puta podnosio zahtjev za delegaciju suda kojim zahtjevima nije udovoljeno, da je podnosio pet puta zahtjev za izuzeće privremenog stečajnog upravnika, da je podnosio zahtjeve za odlaganje i odgađanje ročišta, da je podnosio krivične prijave i prijave Visokom sudskom tužilačkom vijeću protiv sudija koji postupaju u ovom predmetu i da je ulagao nedozvoljene revizije koje je odbacio Vrhovni sud, te svim tim radnjama odugovlačio stečajni postupak. U konačnici je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju.

19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je taj sud Rješenjem broj 65 0 St 396174 18 Pž 4 od 23. maja 2018. godine odlučio o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine, te je u prilogu dostavio fotokopiju navedenog drugostepenog rješenja. Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;

21. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi apelanta izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine. Apelant navodi da Kantonalni sud nikada nije odlučio o žalbi apelanta od 19. decembra 2016. godine izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine, zbog čega mu je povrijeđeno prvo na donošenje odluke u razumnom roku, te da je Kantonalni sud rješenjem od 23. maja 2018. godine samo odlučio o žalbi punomoćnika stečajnog dužnika. Međutim, suprotno navodima apelacije, iz rješenja Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine, proizlazi da je taj sud odlučio i o žalbi stečajnog dužnika i o žalbi te dopuni žalbe apelanta, kao umješača na strani stečajnog dužnika, koje su izjavljene protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine. Nadalje, iz Odluke Ustavnog suda broj AP-5163/18 4. juna 2020. godine i iz predmeta broj AP-5163/18, tačnije iz fotokopije dostavnice proizlazi da je Općinski sud navedeno rješenje Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine dostavio apelantu 19. jula 2018. godine, pa Ustavni sud zaključuje da je apelant, prilikom podnošenja predmetne apelacije, propustio da obavijesti Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa predmetnom apelacijom koje se odnose na okončanje žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom po žalbi apelanta od 19. decembra 2016. godine izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine. Osim toga, iz ranije apelantove apelacije broj AP-5163/18 proizlazi da je apelant isticao da je Kantonalni sud rješenjem od 23. maja 2018. godine odbio žalbu apelanta izjavljenu protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. Također, iz navedene apelacije proizlazi da apelant u njoj nije isticao da mu nije dostavljeno rješenje Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine. Dakle, i pored toga što je Kantonalni sud prije podnošenja predmetne apelacije donio rješenje kojim je odlučio o žalbi i dopuni žalbe apelanta izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine, odnosno kojim je okončan predmetni žalbeni postupak, koje mu je dostavljeno 19. jula 2018. godine, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da u konkretnom predmetu Kantonalni sud nikada nije odlučio o žalbi apelanta od 19. decembra 2016. godine izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 7. decembra 2016. godine.

22. Imajući u vidu naprijed navedene odlučujuće činjenice u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na nedonošenje odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi apelanta izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine, pritom svjesno propuštajući da navede ove relevantne činjenice u apelaciji. Ustavni sud ukazuje da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji ne upućuje na postojanje apelantove stvarne namjere da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvari zaštitu njegovih ustavnih prava. Iz takvog ponašanja apelanta nesumnjivo proizlazi da korištenje procesnih ovlaštenja kao što je podnošenje apelacije Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, nije preduzeto sa ciljem zaštite njegovih prava. Ustavni sud podsjeća da se u ovakvom slučaju, kada apelant podnese apelaciju koja nije usmjerena na zaštitu ustavnih prava nego predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5734/18 od 17. jula 2019. godine, AP-580/20 od 22. decembra 2020. godine, AP-542/20 od 12. januara 2021. godine i AP-1520/20 od 8. septembra 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3553/20 (E. Ć.) | Sudska praksa | Aktio