Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4141/21 (D.B.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4141/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4141/21, rješavajući apelaciju koju je podnio D. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. B.
protiv Rješenja Tužilaštva Srednjebosanskog kantona broj T06 0 Ktp 0027160 20 od 9. jula 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. D. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, podnio je 3. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Tužilaštva Srednjebosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo SBK) broj T06 0 Ktp 0027160 20 od 9. jula 2020. godine.
2. Rješenjem Tužilaštva SBK broj T06 0 Ktp 0027160 20 od 9. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanta izjavljena protiv Naredbe o neprovođenju istrage Tužilaštva SBK broj T06 0 Kta 0027160 20 od 12. juna 2020. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Tužilaštvo SKB navelo je da je Kolegij tužilaca tog tužilaštva mišljenja da je od strane postupajućeg tužioca donesena ispravna odluka o neprovođenju istrage (protiv službenih i odgovornih osoba u pravnom licu „Stamal“ d.o.o. Kreševo i službenih i odgovornih osoba u pravnom licu „BFS“ d.o.o. Sarajevo), jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da je o prijavljenom događaju već pravosnažno odlučeno donošenjem naredbe o neprovođenju istrage, što predstavlja okolnost koja isključuje krivično djelo. Tužilaštvo SBK je zaključilo da, kako apelant ne navodi nijedan konkretan razlog kojim osporava zaključak tužioca o donošenju naredbe o neprovođenju istrage, to je Kolegij tužilaca tog tužilaštva odlučio kao u izreci predmetnog rješenja. U pouci o pravnom lijeku osporenog rješenja navedeno je da se protiv istog može uložiti pritužba Federalnom tužilaštvu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo).
Apelacioni navodi
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant navodi da obrazloženje nadležnog tužilaštva nije zasnovano na zakonu i da je bilo važno utvrditi okolnosti stradanja njegovog polubrata V.V. (koji je, kao zaposleni u pravnom licu „BFS“ d.o.o. Sarajevo, teško povrijeđen na radu, usljed kojih teških povreda je preminuo).
Relevantni propisi
4. Zakon o Federalnom tužilaštvu („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/02 i 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 9.
(1)Glavni federalni tužilac nadzire rad kantonalnih tužilaštava u cilju garantovanja zakonitosti i efikasnosti postupaka. Na zahtjev glavnog federalnog tužioca, kantonalna tužilaštva dostavljaju izvještaje o predmetima sa detaljnim opisom preduzetih mjera.
[…] Član 20.
(1)U okviru djelokruga svog rada određenog članom 9. ovog zakona, glavni federalni tužilac može davati opća ili pojedinačna obavezna uputstva kantonalnim tužilaštvima, sprovoditi krivične istrage i gonjenje pred kantonalnim i općinskim sudovima, kad god glavni federalni tužilac ima razloga da posumnja da kantonalna tužilaštva nisu primijenila krivični zakon Federacije, ili da se gonjenje krivičnih djela ne može efikasno sprovesti u nadležnosti kantonalnog tužilaštva.
[…]
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Naime, Ustavni sud primjećuje da iz odredaba čl. 9. i 20. Zakona o Federalnom tužilaštvu proizlazi da je apelant, nakon prijema osporenog rješenja, imao zakonom predviđenu mogućnost da podnese pritužbu Federalnom tužilaštvu, kao i da je o naprijed navedenoj mogućnosti apelant bio poučen osporenim rješenjem. Takođe, Ustavni sud konstatuje da iz citiranih odredbi proizilazi da istim nije propisan rok u kojem se eventualno može podnijeti pritužba Federalnom tužilaštvu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na svoju noviju praksu u kojoj je rješavajući pravno pitanje koje se mutatis mutandis može primijeniti i na konkretan slučaj donio Odluku o dopustivosti broj AP- 407/19 od 23. juna 2020. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojoj je apelaciju odbacio kao nedopuštenu jer apelantkinja nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu. Dakle, imajući u vidu navedenu odluku Ustavnog suda broj AP-407/19, te okolnost da je apelant imao i ima mogućnost da Federalnom tužilaštvu podnese pritužbu, a koju nije iskoristio, proizlazi da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće prema zakonu. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant ima mogućnost da Federalnom tužilaštvu podnese pritužbu protiv osporenog rješenja Tužilaštva SBK od 9. jula 2020. godine te da, nakon eventualne odluke Federalnog tužilaštva, dakle, nakon iscrpljivanja svih pravnih lijekova, podnese apelaciju Ustavnom sudu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić