Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4063/21 ("Autoservis i dijelovi-BL" d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4063/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4063/21, rješavajući apelaciju "Autoservis i dijelovi-BL" d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Autoservis i dijelovi-BL" d.o.o. Banjaluka protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 125683 19 Pž od 28.

aprila 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Autoservis i dijelovi-BL" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Igor Sjerikov advokat iz Banjaluke, podnio je 30. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Mals 125683 20 Rev od 2. novembra 2021. godine i Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 125683 19 Pž od 28. aprila 2020. godine.

2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-1848/20 od 28. oktobra 2020. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Višeg privrednog suda. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Mals 125683 20 Rev od 2. novembra 2021. godine revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 125683 18 Mals od 29. novembra 2018. godine odlučeno je da se tužba apelanta podnesena protiv tuženog („Deva-Komerc“ d.o.o. Sanski Most), radi isplate duga, smatra povučenom.

4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 125683 18 Mals od 1. oktobra 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenih rješenja Okružnog privrednog suda od 29. novembra 2018. godine i 1. oktobra 2019. godine, Viši privredni sud je rješenjem od 28. aprila 2020. godine žalbu odbio i navedena rješenja potvrdio.

6. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da je pripremno ročište bilo zakazano za 11. oktobar 2018. godine na koje je kao punomoćnik apelanta pristupio advokat G. M. (prema zamjeničkoj punomoći). Dalje, da je nakon što održano pripremno ročište, zakazano ročište za glavnu raspravu za 29. novembar 2018. godine, o čemu su prisutne stranke obaviještene na zapisniku sa pripremnog ročišta sa konstatacijom da im se pismeni poziv neće slati i sa upozorenjem na pravne posljedice propuštanja. Također, da proizlazi da je apelantu na njegov zahtjev dostavljen i odgovor na tužbu radi izjašnjenja (koji je zaprimio 12. oktobra 2018. godine). Konačno, da apelant nije pristupio na ročište za glavnu raspravu od 29. novembra 2018. godine, iako je bio uredno obaviješten, te da je prvostepeni sud, po prijedlogu tuženog, donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom u smislu odredaba člana 97. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U vezi s tim, Viši privredni sud je ukazao da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje iz razloga koje je apelant naveo (da nije bio uredno obaviješten o ročištu za glavnu raspravu), nije mogao ni izjaviti, odnosno takav prijedlog je nedopušten jer je riječ o povredi postupka zbog koje se može izjaviti žalba (član 330. stav (2) ZPP), te da ga je u konkretnom slučaju trebalo odbaciti. Međutim, Viši privredni sud je zaključio da odluka prvostepenog suda kojim se isti odbija nije nezakonita jer apelanta ne dovodi u nepovoljniji položaj, ali da se imajući u vidu navedenu odredbu ZPP-a nije potrebno izjašnjavati o drugim razlozima žalbe kojim se osporava pravilnost tog rješenja. Nadalje, Viši privredni sud je ukazao na odredbe člana 97. stav (3) ZPP, prema kojim će se smatrati da je tužilac povukao tužbu ako bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan. S tim u vezi je naveo kako iz sadržine predmetnog spisa proizilazi da je apelant bio uredno pozvan i obaviješten o glavnoj raspravi na koju nije došao, tako da se pravilnost primjene navedene odredbe (od strane prvostepenog suda) ne može dovesti u sumnju, te su stoga neosnovani navodi apelanta da se njegovo „očekivanje da će sud ponovo zakazati pripremno ročište“ može podvesti pod pojam opravdanog izostanka.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili procesno pravo.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da Viši privredni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4063/21 ("Autoservis i dijelovi-BL" d.o.o… | Sudska praksa | Aktio