Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4147/21 (GOLD MIGNON d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4147/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4147/21, rješavajući apelaciju GOLD MIGNON d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio GOLD MIGNON d.o.o. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 510393 16 Gž od 3. septembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. GOLD MIGNON d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajevo, podnio je 8. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 510393 16 Gž od 3. septembra 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, obavezani su prvotuženi (JU „Djeca Sarajeva“ Sarajevo) i apelant (kao drugotuženi) da na ime naknade štete solidarno isplate tužiocima (E. S., M. H., E. Š., I. N. i D. Z.) novčane iznose pobliže navedene u izreci presude, kao i troškove postupka u određenom novčanom iznosu, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo iz stanja spisa proizilazi da su svi tužioci oboljeli u istom razdoblju (30. april – 5. maj 2015. godine) i da je kod svih izolirana bakterija salmonela enteritidis, od čega su liječeni. Dalje, da je zdravstvene tegobe tužiocima uzrokovala neispravna hrana koju je naručio i dobavljao, te im pripremio i poslužio prvotuženi. Također, da je apelant na osnovu Okvirnog sporazuma za nabavku i isporuku mlijeka i mliječnih proizvoda između njega i prvotuženog, osiguravao mliječne proizvode za prvotuženog u periodu u kojem se štetni događaj desio. Konačno, da iz dokaza provedenih u prvostepenom postupku (Dopis inspektorata veterinarske inspekcije broj 14-05-24-03606/15 od 14. oktobra 2015. godine i izvještaja o mikrobiološkom testiranju br. 6860/15, 7075/15, 7442/15, 7224/15 i 7421/15) proizilazi da su mliječni proizvodi koje je isporučio apelant bili neispravni, odnosno u istim je pronađeno više štetnih organizama. U vezi sa navedenim, Kantonalni sud je ukazao da odgovornost prvotuženog proizilazi iz odredbe člana 154. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kao i iz člana 25. Zakona o hrani BiH, te člana 22. Pravilnika o internoj kontroli JU „Djeca Sarajeva“ iz 2013. godine i člana 3. tačka d) Pravilnika o prijemu i boravku djece u vrtićima JU „Djeca Sarajeva“ iz 2013. godine. Zatim, da odgovornost apelanta proizilazi iz odredbe člana 206. ZOO-a, te čl. 12. i 25. Zakona o hrani BiH, jer je apelant isporučio neispravne proizvode prvotuženom, a koje su tužioci koristili. Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da se apelant neosnovano nastoji osloboditi od odgovornosti, s obzirom na utvrđenu neispravnost proizvoda koje je dobavljao prvotuženom i koje su tužioci koristili. Pri tome je naveo da nije moguće dokazati 100% u tačnom iznosu u kojem stepenu i na koji način je koja bakterija i sa kojeg mjesta (da li iz proizvoda apelanta ili nehigijenske daske stola prvotuženog itd.) ušla u organizam pojedinog tužioca i koja je bakterija pojedinačno prouzrokovala bol kod tužioca, odnosno takvo dokazivanje bi zahtijevalo velike troškove (što bi predstavljalo pretjeran teret za tužioce). S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da postoji solidarna odgovornost apelanta i prvotuženog jer su tužioci patili od enterogastralnih tegoba prouzrokovanih neispravnom hranom koju su koristili kod prvotuženog u vrijeme kada je apelant nabavljao neispravnu mliječnu hranu prvotuženom radi spravljanja obroka tužiocima.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno pravo, jer se ne može uspostaviti uzročno-posljedična veza između njegovih proizvoda i trovanja tužioca.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju presude osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4147/21 (GOLD MIGNON d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio