Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4372/20 (Z.M.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4372/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP 4372/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Z. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Z. M.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 070585 17 Gž od 23. augusta 2021. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Z. M. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Z. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 3. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanju o žalbi tuženog (R. H.) izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 070585 16 P od 27. oktobra 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je u periodu od 14. juna do 23. decembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 23. juna do 29. decembra 2021. godine.

4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 14. januara 2022. godine radi eventualnog izjašnjenja.

5. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 9. augusta 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženih (R. H. i Š. H.) radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva (vrijednost spora 5.100,00 KM).

8. Općinski sud je, na prijedlog apelantovog punomoćnika, odgodio pripremno ročište zakazano za 15. novembar 2016. godine zato što apelantov punomoćnik nije mogao pristupiti na zakazano pripremno ročište zbog ranije zakazanog ročišta.

9. Općinski sud je, na prijedlog apelantovog punomoćnika, odgodio pripremno ročište zakazano za 6. decembar 2016. godine zato što je apelantov punomoćnik na tom ročištu povukao tužbu u odnosu na drugotuženog, pa je sud o povlačenju tužbe morao obavijestiti drugotuženog.

10. Općinski sud je, na prijedlog punomoćnika tuženog (R. H.), odgodio pripremno ročište zakazano za 12. januar 2017. godine zbog nemogućnosti pristupa punomoćnika tuženog.

11. Općinski sud je, na prijedlog apelantovog punomoćnika, odgodio pripremno ročište zakazano za 15. februar 2017. godine zato što nije mogao pristupiti na zakazano pripremno ročište zbog ranije zakazanog glavnog pretresa.

12. Općinski sud je održao pripremno ročište 2. marta 2017. godine, uviđaj na licu mjesta 4. aprila 2017. godine, ročište za glavnu raspravu 3. jula 2017. godine, te nastavak ročišta za glavnu raspravu 28. augusta 2017. godine.

13. Općinski sud je Presudom broj 33 0 P 070585 16 P od 27. oktobra 2017. godine naložio tuženom da prestane s uznemiravanjem apelantovog prava pretpostavljenog vlasništva na određenim nekretninama ispuštanjem otpadnih voda iz septičke jame, na taj način što će tuženi o svom trošku na svojoj parceli izgraditi izljevni odvod koji će odvoditi vodu iz komore u uličnu kanalizaciju ili u drenažni spojnik koji je označen, kao i naknaditi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 3.043,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

14. Tuženi je protiv presude Općinskog suda od 27. oktobra 2017. godine izjavio žalbu, te je spis predmeta dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 20. decembra 2017. godine.

15. Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 P 070585 17 Gž od 23. augusta 2021. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu u odluci o troškovima postupka preinačio, tako što su dosuđeni troškovi postupka s iznosa od 3.043,20 KM sniženi na iznos od 2.310,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predstavio tok parničnog postupka do podnošenja predmetne apelacije, te je istakao da predmetni postupak traje četiri godine i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan. Nadalje, apelant traži da mu Ustavni sud, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

17. Općinski sud je ukazao da je u predmetnom postupku, između ostalog, provedeno više dokaza (saslušanje parničnih stranaka, vještačenje po vještaku građevinske struke i vještaku geometru, te je saslušan jedan svjedok), te je istakao da pred tim sudom nije došlo do povrede prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Predložio je da se odbije predmetna apelacija.

18. Kantonalni sud je naveo da je predmetni spis evidentiran i riješen u skladu s Planom rješavanja predmeta.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni pročišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.

22. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 9. augusta 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 23. augusta 2021. godine. Dakle, period od pet godina.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

30. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku u kojem je apelant podnio tužbu radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je u postupku pred Općinskim sudom provedeno više parničnih radnji (saslušanje parničnih stranaka, vještačenje po vještaku građevinske struke i vještaku geometru, te je saslušan jedan svjedok), dok je u postupku pred Kantonalnim sudom taj sud odluku o žalbi donio u sjednici vijeća tog suda. Ustavni sud, stoga, zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu, ali podsjeća da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje žalbenog postupka.

31. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je taj sud u četiri navrata (od toga tri puta na prijedlog apelantovog punomoćnika) odgodio pripremno ročište. Međutim, imajući u vidu da je Općinski sud prvostepenu odluku donio nakon godinu i dva mjeseca od podnošenja tužbe, kao i to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke, Ustavni sud smatra da se navedeni period može smatrati razumnim rokom za donošenje prvostepene odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da navedenim postupanjem, tj. odgađanjem pripremnog ročišta, Općinski sud, a ni apelant (koji je predlagao odgađanje) nisu u značajnoj mjeri doprinijeli trajanju predmetnog postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude donio tek nakon tri godine i osam mjeseci od dana prijema spisa predmeta u taj sud. Pri tome, taj sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za navedenu pasivnost, nego je naveo da je predmet riješen u skladu s Planom rješavanja predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Nadalje, imajući u vidu činjenicu da je žalbeni postupak trajao daleko duže u odnosu na prvostepeni postupak (pred kojim se, dakle, provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba).

32. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

36. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao pet godina, pri čemu je dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujući mjeri doprinio Kantonalni sud koji je o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude odlučivao čak tri godine i osam mjeseci, a pri tome taj sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4372/20 (Z.M.) | Sudska praksa | Aktio