Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-52/22 (TechnoLogica EAD Sofija)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-52/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-52/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela TechnoLogica EAD, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela TechnoLogica EAD protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 153130 19 Rev od 4. prosinca 2020.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. TechnoLogica EAD (u daljnjemu tekstu: apelantica), sa sjedištem u Sofiji, Republika Bugarska, koju zastupa Kemo Kapur, odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 7. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Ps 153130 19 Rev od 4. prosinca 2020. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo Rješenje Općinskoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ps 153130 14 Ps (očiglednom omaškom, apelantica navela drukčiji broj predmeta) od 20. veljače 2017. godine, do donošenja odluke Ustavnoga suda po predmetnoj apelaciji. Apelantica je, na traženje Ustavnoga suda, dopunila apelaciju podneskom od 19. siječnja 2022. godine.

2. Rješenjem Općinskoga suda od 20. veljače 2017. godine utvrđeno je da se tužba u pravnoj stvari apelantice, radi isplate duga, protiv tuženice (JP „Elektroprivreda HZHB“ d.d. Mostar), smatra povučenom.

3. Rješenjem Općinskoga suda od 5. rujna 2017. godine prijedlog apelantice za povrat u prijašnje stanje je odbijen kao neutemeljen, te je određeno da rješenje toga suda od 20. veljače 2017. godine ostaje na snazi.

4. Rješenjem Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 153130 18 Pž od 20. ožujka 2019. godine priziv apelantice je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.

5. U obrazloženju odluke Kantonalni je sud istakao da je uvidom u prijedlog za povrat u prijašnje stanje i zapisnik sa ročišta održanoga 29. lipnja 2017. godine, povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, taj sud utvrdio da su točni navodi tuženice da apelantica tijekom postupka za povrat u prijašnje stanje uopće nije istjecala činjenicu da poziv za ročište nije uredno zaprimio njezin punomoćnik - odvjetnik N. M., niti njegov pripravnik. Nadalje, istakao je da je čl. 207. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da se u prizivu ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, izuzev ako žalitelj pruži dokaz da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja rasprave. Također, istakao je da iz dostavnica u spisu predmeta proistječe da je sud sva pismena apelantici u spornome razdoblju dostavljao na adresu sjedišta ureda punomoćnika apelantice, tj. odvjetniku N. M., koji je određen i za voditelja poslova odvjetničkoga ureda drugoga punomoćnika apelantice, tj. odvjetnika Keme Kapur, kojemu je bila izrečena mjera zabrane poduzimanja određenih poslovnih aktivnosti i službenih dužnosti iz čl. 140.a. st. 1. toč. b. Zakona o kaznenom postupku. Kantonalni je sud istakao da punomoćnik apelantice, odvjetnik Kemo Kapur, u prizivu navodi da punomoćnik N. M. nije primio poziv za pripremno ročište, niti ga je potpisao. Ipak, Kantonalni je sud naveo da iz dostavnica u spisu očito je da je osoba koja je za punomoćnika N. M. („osobno-protokol primatelj“) zaprimila poziv za pripremno ročište, zaprimila i sljedeći poziv za ročište po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, kao i rješenje o plaćanju pristojbe na prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Osim toga, istakao je da je uvidom u spis utvrđeno da je poziv za ročište po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje potpisala ista osoba koja je potpisala poziv za pripremno ročište.

6. Rješenjem Vrhovnoga suda od 4. prosinca 2020. godine revizija apelantice protiv rješenja Kantonalnoga suda od 20. ožujka 2019. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je odredbom čl. 254. st. 1. ZPP propisano da se revizija može podnijeti i protiv rješenja drugostupanjskoga suda kojim se postupak pravomoćno okončava. Budući da se pobijanim rješenjem drugostupanjskoga suda postupak pravomoćno ne okončava, istakao je da je revizija nedopuštena, jer je izjavljena protiv rješenja protiv kojega se po zakonu ne može izjaviti revizija.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, u biti, smatra da postoji bitna povreda odredbi ZPP-a, koja se temelji na činjenici da apelantica uopće nije uredno obaviještena o zakazanome pripremnome ročištu.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica poziva u predmetnoj apelaciji odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.

10. U svezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. srpnja 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]Glede dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir članka 6. Europske konvencije niti u okvir članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Europskom konvencijom. (točka 12. Odluke). Iz navedenoga proistječe da se u predmetnome postupku, pokrenutom po prijedlogu apelantice za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelantice iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovome predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-52/22 (TechnoLogica EAD Sofija) | Sudska praksa | Aktio