Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4164/21 (S. V.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4164/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4164/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Sretomir Vrhovac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sretomir Vrhovac protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 V 028675 20 Rev od 13. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sretomir Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Goran Bubić advokat iz Banjaluke, podnio je 6. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 V 028675 20 Rev od 13. jula 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnom suda, za nekretnine eksproprisane rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Područna jedinica Prnjavor od 25. decembra 2017. godine, određena je pravična naknada u ukupnom iznosu od 425.788,26 KM, te iznos od 63.862,23 KM na ime uvećanja utvrđene naknade od 425.788,26 KM za procenat od 15%, primjenom člana 55. Zakona o eksproprijaciji, tako da ukupno određena pravična naknada za potpuno eksproprisane nekretnine apelanta iznosi 489.650,49 KM. Obavezan je predlagač (Republika Srpska) da apelantu isplati naprijed utvrđenu naknadu, te da mu na ime troškova vanparničnog postupka isplati iznos od 6.104,87 KM. Obavezan je predlagač da apelantu na dosuđeni iznos naknade isplati i zakonsku zateznu kamatu računajući od donošenja prvostepenog rješenja do isplate (26. novembra 2019. godine).

3. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 55. Zakona o eksproprijaciji propisano da će se lične i porodične prilike ranijeg vlasnika eksproprisane nekretnine uzeti u obzir kao korektiv uvećanja visine utvrđene naknade, ako su te prilike od bitne važnosti za materijalnu egzistenciju ranijeg vlasnika, a naročito u slučaju ako je zbog eksproprijacije većeg dijela i cijelog zemljišta, ugrožena njegova materijalna egzistencija, kao i u slučaju kada se zbog eksproprijacije članovi poljoprivrednog domaćinstva moraju seliti iz područja gdje su prebivali ili boravili, te je primjena ovog korektiva obavezna (kada su za to ispunjeni uslovi), kako u postupku sporazumijevanja o pravičnoj naknadi pred opštinskim organom uprave, tako i u sudskom postupku određivanja naknade. Vrhovni sud je dalje naveo da je pitanje kada treba uzeti lične i porodične prilike kao korektiv utvrđene naknade faktičko pitanje svakog pojedinog slučaja koje zavisi od niza okolnosti kao što su opšte imovno stanje vlasnika, veličina i ekonomski značaj nekretnina koje se eksproprišu, izvor, vrsta i visina prihoda koje ostvaruje raniji vlasnik, kao i od socijalne i starosne strukture domaćinstva vlasnika eksproprisane nekretnine, izdržavanja članova domaćinstva, nemogućnosti kupovine ili izgradnje druge nekretnine u privredno rentabilnoj blizini i slično. Vrhovni sud je u vezi s tim naveo da, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potpunoj eksproprijaciji koja podrazumijeva iseljenje iz stambenog objekta domaćinstva apelanta sa porodicom, da se on i njegova supruga nalaze pred penzijom, te da apelant eksproprijacijom gubi i poslovni prostor-radionicu metalske struke (kojom je osiguravao dodatnu zaradu), pravilno su nižestepeni sudovi primjenom citiranih odredbi Zakona o eksproprijaciji utvrđenu naknadu uvećali za 15%. Međutim, imajući u vidu da iz izvedenih dokaza proizlazi da apelant u eksproprisanom poslovnom prostoru nije obavljao dozvoljenu zanatsku djelatnost već da je prema vlastitoj tvrdnji ostvarivao dopunske prihode, bez određenih podataka o tim prihodima, neosnovan je revizioni prigovor da je po tom osnovu apelantu trebalo uvećati dosuđenu naknadu više od 15 %. Takođe, Vrhovni sud je naveo da je, suprotno tvrdnji apelanta, zakonska zatezna kamata dosuđena pravilnom primjenom materijalnog prava budući da je visina nakade za eksproprisanu nepokretnost određena u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi, u skladu sa odredbama člana 61. stav (1) Zakona o eksproprijaciji. Konačno, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanta da se odluka o troškovima postupka trebala odrediti primjenom člana 2. tarifni broj 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata već prema tarifnom broju 2. smatrajući da je u pitanju novčana obaveza kod koje je vrijednost potraživanja određena. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da se, prema stavu tog suda, troškovi nastali tokom postupka za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti imaju obračunati prema tarifnom broju 3. navedene tarife iz razloga što u postupku određivanja naknade nema tužbenog zahtjeva prema čijem iznosu bi se procjenjivao uspjeh strana u postupku.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, osporava zaključak redovnih sudova u pogledu isplate naknade po osnovu korektivnog faktora smatrajući da je korektivni faktor trebalo utvrditi u procentu većem od 15%. Takođe smatra da nije pravilan stav redovnih sudova da se početak toka zakonske zatezne kamate na iznos naknade treba računati od dana donošenja prvostepene odluke, te navodi da je početak toka zakonske zatezne kamate na iznos naknade zapravo trebalo računati od dana kada je korisnik eksproprijacije ušao u posjed dijela predmetnih nekretnina (1. juna 2018. godine), odnosno (za preostali dio nekretnina) od dana kada su predmetne nekretnine procijenjene (23. januara 2019. godine). Konačno, apelant osporava i odluku o troškovima postupka.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

1. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke donesene u predmetnom postupku dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, imajući u vidu da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. U odnosu na navode apelanta da nije pravilan stav redovnih sudova da se početak toka zakonske zatezne kamate na iznos određene naknade treba računati od dana donošenja prvostepene odluke, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu prema kojoj kamate teku od dana donošenja odluke o utvrđivanju naknade (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1013/16 od 29. novembra 2018. godine, tačka 40. odluke, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4164/21 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio