Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3506/21 (Z.U. Ljekarne Milas Mostar)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3506/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3506/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Z.U. Ljekarne Milas Mostar, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Z.U.

Ljekarne Milas Mostar protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 460388 17 Pž od 1. srpnja 2021. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 460388 14 Ps od 14.

travnja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Z.U. Ljekarne Milas Mostar (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Slaven Bevanda, odvjetnik iz Mostara, podnijela je 13. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 460388 17 Pž od 1. srpnja 2021. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 460388 14 Ps od 14. travnja 2017. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, obvezana je apelantica da tužitelju („Bosnalijek“ d.d. Sarajevo) isplati određeni iznos na ime duga, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda proistječe da je „SB Farm“ d.o.o. Travnik, kao ustupitelj potraživanja sa tužiteljem, kao primateljem potraživanja, zaključio ugovor o ustupanju potraživanja 18. veljače 2014. godine, kojim je prenio svoja potraživanja prema apelantici kao dužnici u određenome iznosu. Nadalje, da je utvrđeno da je obavještenjem o ustupanju potraživanja od 6. svibnja 2014. godine ustupitelj potraživanja obavijestio apelanticu da je svoje potraživanje, koje je imao prema apelantici, u cijelosti ustupio primatelju potraživanja (tj. tužitelju u ovome postupku), te da apelantica po prijemu obavještenja kontaktira primatelja potraživanja radi dogovora o izmirenju duga, koju obavijest je apelantica zaprimila 9. svibnja 2014. godine. Nadalje, istakao je da se Ugovorom o opskrbi za 2012. godinu (u daljnjemu tekstu: Ugovor) „SB Farm“ d.o.o. Travnik, kao prodavatelj, obavezao se da će opskrbljivati apelanticu kao kupca, robom iz svojega prodajnoga asortimana, za što će apelantica plaćati cijenu u roku od 90 dana. Također, da je utvrđeno da je „SB Farm“ d.o.o. Travnik apelantici ispostavio otpremnice i račune u razdoblju od 19. ožujka 2013. godine do 16. listopada 2013. godine, te da je prema istima apelantica ostala dužna dosuđeni iznos, a što je utvrđeno vještačenjem po vještaku financijske struke. Kantonalni je sud istakao da ne stoji prigovor povrede odredbi parničnoga postupka, jer se apelantica nije pozvala niti na jednu odredbu Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) koja eventualno nije primijenjena ili je nepravilno promijenjena, a što bi bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Nadalje, istakao je da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice, pa je primjenom čl. 17., 436., 438. i 440. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Naime, istakao je da je neprijeporno tijekom prvostupanjskoga postupka utvrđeno da je „SB Farm“ d.o.o. Travnik na tužitelja prenio valjano potraživanje koje ima prema apelantici u određenome iznosu. Također, istakao je da se prizivom neutemeljeno ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku glede visine tužbenoga zahtjeva utemeljio isključivo na iskazu zakonskoga zastupnika „SB Farm“ d.o.o. Travnik. U svezi sa prigovorom apelantice da, nakon ispostavljanja računa po predmetnome Ugovoru nije obračunat cassa sconto i bonus, Kantonalni je sud naveo da je prvostupanjski sud cijenio odredbe Ugovora, te odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 126. ZPP. Naime, istakao je da je točno da je apelantica tijekom postupka mogla isticati prigovore koje bi inače imala prema „SB Farm“ d.o.o. Travnik, međutim, apelantica nije dokazala da su se ispunili uvjeti iz predmetnoga Ugovora za knjižna odobrenja, tj. rabate, što nije niti vještačenjem utvrđeno. Dakle, istakao je da je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu da apelantica vještaku nije dostavila potrebnu dokumentaciju na temelju koje bi se utvrdilo eventualno postojanje rabata, te da slijedom toga nije dokazala da je vršila plaćanje faktura u roku, odnosno prije roka.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, ponavlja navode iz priziva na prvostupanjsku odluku, te istječe da je jedini dokaz u ovome postupku kojega je tužitelj izveo iskaz zakonskoga zastupnika „SB Farm“ d.o.o. Travnik, te da je prvostupanjski sud propustio odbiti dio tužbenoga zahtjeva za iznos za koji je tužitelj imao obračunati rabate cassa sconto i bonuse, koji su propisani Ugovorom.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojemu dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Ustavni sud zapaža da apelantica u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u prizivu protiv prvostupanjske presude, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja odluke o prizivu, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može utjecati na drukčije odlučivanje u predmetnome slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3506/21 (Z.U. Ljekarne Milas Mostar) | Sudska praksa | Aktio