Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2555/21 („Pinocio“ d.o.o. Čitluk)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2555/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljaće 2022. godine, u predmetu broj AP-2555/21, rješavajući apelaciju „Pinocio“ d.o.o. Čitluk, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Pinocio“ d.o.o.

Čitluk podnesena protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 1 Ps 006626 21 Rev od 20. svibnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Pinocio“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Jerko Čilić odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 17. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 1 Ps 006626 21 Rev od 20. svibnja 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Drvaru broj 68 I Ps 006626 l8 Ps 3 od 18. travnja 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

3. Rješenjem Kantonalnog suda u Livnu broj 68 I Ps 006626 19 Pž od 12. veljače 2021. godine odbijen je apelantov priziv i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 18. travnja 2019. godine.

4. U obrazloženju odluke drugostupanjski sud je naveo da je apelantov punomoćnik podneskom od 27. ožujka 2018. godine, koji je poslan faxom, te e-mailom koji je poslan 28. ožujka 2018. godine, tražio da se odgodi ročište za glavnu raspravu (zakazano za 28. ožujak 2018. godine), iz razloga što nije bio u mogućnosti pristupiti na isto, jer isti dan ima zakazana ročišta u drugim predmetima kod Općinskog suda u Mostaru i Općinskog suda u Visokom. Drugostupanjski sud je ukazao da je člankom 328. stavak l. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanije te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo uslijed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. Međutim, istakao je da činjenica da je punomoćnik apelanta pozvan na ročišta pred drugim sudom nije opravdan razlog da ne pristupi po pozivu i na ročište pred drugim sudom u predmetu u kojem je poziv primio ranije, odnosno ne predstavlja opravdan razlog koji se nije mogao predvidjeti niti izbjeći, a uslijed kojeg je došlo do propuštanja. Drugostupanjski sud je ukazao da je punomoćnik apelanta poziv na ročište glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari primio 9. veljače 2018. godine, dok je pozive Općinskog suda u Mostaru primio 16. veljače i 23. ožujka 2018. godine, a poziv Općinskog suda u Visokom 2. veljače 2018. godine, što znači da je imao dovoljno vremena da zatraži od prvostupanjskog suda da ročište za glavnu raspravu na vrijeme odgodi, a ne dan prije održavanja i na sami dan održavanja ročišta. S obzirom na to, drugostupanjski sud je istakao da apelant nije naveo opravdane razloge koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći uslijed kojih je došlo do propuštanja, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Kantonalni sud je naglasio da su razlozi zbog kojih je apelant tražio odgodu ročišta su postojali i u vrijeme zaprimanja poziva na ročišta pred drugim sudovima. Konačno, Kantonalni sud je istakao da nisu od utjecaja apelantovi prizivni prigovori da je apelant obavijestio tuženika, koji se suglasio sa odgodom ročišta, te je na zapisniku s ročišta konstatirano da punomoćnici stranaka nisu postupili na ročište glavne rasprave niti su opravdali svoj izostanak.

5. Rješenjem Vrhovnoga suda od 20. svibnja 2021. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija.

6. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da prema odredbi članka 254. stavak 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja kojim je postupak pravomoćno završen, dok prema stavku 2. tog članka revizija protiv rješenja iz stavka 1. nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude (članak 237. ZPP).Vrhovni sud je istakao da rješenje drugostupanjskog suda kojim je odbijen apelantov priziv i potvrđeno prvostupanjskog rješenje kojim je odbijen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta, ne predstavlja odluku koju ima u vidu odredba članka 254. stavak 1. i 2. ZPP-a jer se njime postupak pravomoćno ne završava. Kako je revizija podnesena protiv odluke protiv koje se po zakonu ne može podnijeti (članak 247. stavak 2. ZPP-a), Vrhovni sud je istakao da je revizija odbačena kao nedopuštena primjenom odredbe članka 247. stavak l. u svezi s člankom 254. stavak 4. ZPP-a.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnosi na odluku Vrhovnoga suda kojim je revizija odbačena protiv drugostupanjskog rješenja (kojim je odbijen apelantov priziv i potvrđeno rješenje kojim je odbijen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje).

10. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj. U svezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. srpnja 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: "[...] U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje postoji li razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir članka 6. Europske konvencije niti u okvir članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom." (tačka 12. Odluke)

11. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, u pogledu navoda apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornih prava) u svezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2555/21 („Pinocio“ d.o.o. Čitluk) | Sudska praksa | Aktio