Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2818/20 (N. B.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2818/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2818/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Nedžad Balkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Nedžad Balkić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 O K 056362 20 Kžk 2 od 29. maja 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nedžad Balkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića podnio je 4. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 O K 056362 20 Kžk 2 od 29. maja 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda, Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 24. augusta 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i Tužilaštvo dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 31. augusta do 6. septembra 2021. godine.

4. Odgovori na apelaciju su 29. decembra 2021. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je u svojstvu osumnjičenog ispitan 24. aprila 2014. godine.

7. Tužilaštvo je pred Općinskim sudom podiglo Optužnicu pod brojem T 03 O KT 0040608 14 od 1. decembra 2014. godine protiv apelanta zbog krivičnog djela nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

8. Općinski sud je 9. decembra 2014. godine potvrdio predmetnu optužnicu, nakon čega je optužnica dostavljena apelantu.

9. Ročište za izjašnjenje o krivici održano je 25. decembra 2014. godine, na kojem se apelant izjasnio da nije kriv za krivično djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

10. Predmet je 29. decembra 2014. godine upućen postupajućem sudiji radi zakazivanja glavnog pretresa.

11. U periodu od marta 2015. do novembra 2016. godine apelant je dva puta tražio odgađanje glavnog pretresa zbog odlaska na rad u Sloveniju, te je Općinski sud održavanje glavnog pretresa odgodio za period od osam mjeseci, odnosno za period od tri mjeseca. Osim toga, Općinski sud je, po molbi apelanta ili njegovog branioca, odgodio pet zakazanih ročišta za glavni pretres (zakazana za januar, februar, april, juni i august 2016. godine).

12. U toku prvostepenog postupka apelant je u dva navrata tražio postavljanje branioca po službenoj dužnosti, te je Općinski sud rješenjem od 15. januara 2016. godine apelantu postavio branioca po službenoj dužnosti (advokat N. I. M.), dok je rješenjem od 6. jula 2016. godine razriješio ranijeg branioca po službenoj dužnosti i apelantu postavio novog branioca po službenoj dužnosti (advokat Š. Š.).

13. Općinski sud je održao šest ročišta za glavni pretres (3. novembra, 8. decembra 2015. godine, 4. marta, 25. maja, 2. i 18. novembra 2016. godine).

14. Presudom Općinskog suda broj 127 0 K 056342 14 K od 22. novembra 2016. godine apelant je proglašen krivim da je na način bliže opisan u izreci presude učinio krivično djelo nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, za koje mu je sud izrekao uvjetnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca i istovremeno odredio da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko apelant u vremenu od jedne godine ne učini novo krivično djelo. U obrazloženju presude je navedeno da su saslušana tri svjedoka, pročitani su zapisnici o saslušanju četiri svjedoka, saslušan je apelant u svojstvu svjedoka, te da je izvršen uvid i čitanje materijalnih dokaza.

15. Apelant i njegov branilac su protiv presude Općinskog suda 11, odnosno 13. januara 2017. godine izjavili žalbu. Spis je 2. februara 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbama.

16. Rješenjem Kantonalnog suda broj 127 0 K 056362 17 Kž od 6. marta 2017. godine djelimično je uvažena žalba apelantovog branioca, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da su žalbe podnijeli apelant i njegov branilac, te da je djelimičnim uvažavanjem žalbe branioca prvostepena presuda ukinuta, zbog čega žalbe branioca i apelanta zbog drugih žalbenih osnova nižeg ranga nisu ni razmatrane.

17. Općinski sud je u ponovnom postupku pred novim postupajućim sudijom zakazao ročište za glavni pretres za novembar 2017. godine, ali se pozivu nisu odazvali ni uredno obaviješteni apelant niti njegov branilac. Nakon toga, Općinski sud je održao pet ročišta za glavni pretres (27. decembra 2017. godine, 21. februara, 3. aprila, 8. maja i 7. juna 2018. godine), a odgodio je dva zakazana ročišta. Na ročištu održanom 11. oktobra 2018. godine izmijenjena je optužnica u činjeničnom dijelu, dok je na ročištu održanom 9. novembra 2018. godine Općinski sud završio glavni pretres.

18. Presudom Općinskog suda broj 127 0 K 056362 17 K 2 od 15. novembra 2018. godine apelant je oslobođen optužbe da je na način bliže opisan u izreci presude učinio krivično djelo nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH. U obrazloženju presude je navedeno da su saslušana četiri svjedoka, pročitani su zapisnici o saslušanju sedam svjedoka, te da je izvršen uvid i čitanje materijalnih dokaza.

19. Protiv presude Općinskog suda Tužilaštvo je 21. januara 2019. godine izjavilo žalbu. Spis je 19. februara 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi.

20. Rješenjem Kantonalnog suda broj 127 O K 056362 19 Kž 2 od 3. juna 2019. godine uvažena je žalba Tužilaštva, prvostepena presuda je ukinuta i određeno održavanje pretresa pred Kantonalnim sudom.

21. Kantonalni sud je ročište za glavni pretres zakazao za juli 2019. godine, ali je ročište odgođeno jer se apelant nalazio van Bosne i Hercegovine, te je ročište održano 22. oktobra 2019. godine po apelantovom povratku u Bosnu i Hercegovinu.

22. Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 K 056362 19 Kžk od 25. oktobra 2019. godine apelant je proglašen krivim da je na način bliže opisan u izreci presude učinio krivično djelo nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, za koje mu je sud izrekao uvjetnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i istovremeno odredio da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko apelant u vremenu od jedne godine ne učini novo krivično djelo. U obrazloženju presude je navedeno da je na pretresu pred drugostepenim sudom saslušana jedna svjedokinja (oštećena), a u dokaze je uvrstio dokaze provedene pred prvostepenim sudom, i to zapisnike o saslušanju 11 svjedoka, zapisnik o saslušanju apelanta u svojstvu svjedoka, te materijalne dokaze.

23. Protiv presude Kantonalnog suda apelantov branilac je 21. novembra 2019. godine izjavio žalbu. Spis je 4. decembra 2019. godine dostavljen Vrhovnom sudu radi odlučivanja o žalbi.

24. Rješenjem Vrhovnog suda broj 127 O K 056362 19 Kžž od 26. februara 2020. godine djelimično je uvažena apelantova žalba, presuda Kantonalnog suda je ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

25. Kantonalni sud je održao ročište za glavni pretres 26. maja 2020. godine.

26. Presudom Kantonalnog suda broj 127 O K 056362 20 Kžk 2 od 29. maja 2020. godine apelant je oslobođen optužbe da je na način bliže opisan u izreci presude učinio krivično djelo nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. KZFBiH. U obrazloženju presude je navedeno da su saslušana četiri svjedoka, pročitani su zapisnici o saslušanju sedam svjedoka, te da je izvršen uvid i čitanje materijalnih dokaza.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

27. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se krivični postupak vodio od aprila 2014. godine, da je dužina trajanja postupka prešla granice razumnog roka, te da je zbog toga trpio nematerijalnu štetu čiju naknadu potražuje. Apelant navodi da je vođenje krivičnog postupka jako negativno utjecalo na njegovu psihu, da mu je „pokvarilo“ ugled koji je imao među rodbinom, prijateljima i komšijama, te da je njegovo dijete dobilo „etiketu“ da je sin kriminalca i nasilnika. Apelant navodi da zbog krivičnog postupka koji se vodio protiv njega nije mogao konkurirati za posao jer nije mogao pribaviti uvjerenje o nevođenju krivičnog postupka, kao i da je u dužem periodu morao boraviti u Bosni i Hercegovini zbog obaveze prisustvovanja suđenju.

II.Odgovori na apelaciju

28. Vrhovni sud je naveo da apelant nije konkretizirao koja su mu prava povrijeđena nego je samo iznio sadržaj odluka koje su u predmetu donesene. Vrhovni sud je dalje naveo da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer je predmetni postupak trajao četiri godine. Međutim, Vrhovni sud je istakao da ukidanje odluka nižestepenih sudova, te vođenje pretresa pred tim sudom ne ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Vrhovni sud je naveo da nisu povrijeđena apelantova prava, zbog čega je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

29. Kantonalni sud je iznio hronologiju postupka, te je istakao da je postupak proveo u skladu s odredbama ZKPFBiH uz poštovanje apelantovih prava koja su zagarantirana Evropskom konvencijom, zbog čega smatra da apelantova prava nisu povrijeđena, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

30. Općinski sud je iznio detaljnu hronologiju postupka, te je naveo da je ročišta zakazivao u kontinuitetu i da nije doprinio dužini trajanja postupka, za razliku od apelanta koji je tražio odgađanje zakazanih ročišta i na taj način doprinio dužini trajanja postupka. Općinski sud je također naveo da su ročišta odgađana zbog apelantovog odlaska na rad u Republiku Sloveniju, zbog čega su netačni njegovi navodi o nemogućnosti napuštanja Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu izneseno, Općinski sud je naveo da nisu povrijeđena apelantova prava.

31. Tužilaštvo je navelo da nije bilo kršenja apelantovih prava, da su navodi apelacije neosnovani, zbog čega je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

(...)

VI.Dopustivost

33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

35. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda od 29. maja 2020. godine, koju je apelant primio 6. juna 2020. godine, a apelacija je podnesena 4. augusta 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

37. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja krivičnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

39. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

40. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak vodio zbog utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti u vezi s izvršenjem krivičnog djela nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. KZFBiH, te je nesporno da apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Relevantna načela

41. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, pri ocjeni pitanja da li je suđenje provedeno „u razumnom roku“, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima vezuje za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo jer od tog momenta ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje. Takvo određivanje relevantnog perioda očigledno je u slučajevima u kojima je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, Presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19; Dobbertin protiv Francuske, Presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 95/10, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

43. Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud primjenjuje jednake kriterije i u krivičnim i u građanskim stvarima. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18).

44. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju početak relevantnog perioda vezuje za apelantovo ispitivanje u svojstvu osumnjičenog 24. aprila 2014. godine kada je apelant saznao da je osumnjičen za krivično djelo, a krivični postupak je okončan presudom Kantonalnog suda od 29. maja 2020. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog krivičnog postupka je period od šest godina i jednog mjeseca.

Analiza dužine trajanja postupka

45. Ustavni sud zapaža da je u postupku pred prvostepenim sudom saslušano sedam svjedoka, da je apelant saslušan u svojstvu svjedoka, da su pročitani iskazi 11 svjedoka, te da je izvršen uvid i čitanje materijalne dokumentacije. Ustavni sud dalje zapaža da je u postupku pred drugostepenim sudom saslušano pet svjedoka, da su pročitani iskazi sedam svjedoka, da su u spis uvršteni zapisnici o saslušanju 11 svjedoka, zapisnik o saslušanju apelanta u svojstvu svjedoka i materijalni dokazi provedeni pred prvostepenim sudom, te da je izvršen uvid i čitanje materijalne dokumentacije. Međutim, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti u postupku, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.

46. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je glavni pretres pred prvostepenim sudom zbog odlaska apelanta na rad u Sloveniju dva puta odgođen za ukupno 11 mjeseci, kao i da su po zahtjevu apelanta ili njegovog branioca više puta odgođena ročišta za glavni pretres (odgođeno šest ročišta), a što ukazuje da je apelant doprinio dužini trajanja postupka.

47. Analizirajući ponašanje Tužilaštva, Ustavni sud primjećuje da je Tužilaštvo podiglo optužnicu nakon sedam mjeseci od dana kada je apelant ispitan u svojstvu osumnjičenog.

48. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je u postupku doneseno devet odluka, od čega četiri meritorne presude, tri rješenja kojim su ukinute presude i dva rješenja kojim je postavljen branilac po službenoj dužnosti. Dalje, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud optužnicu potvrdio nakon osam dana, da je ročište za izjašnjenje o krivici održao nakon 16 dana od potvrđivanja optužnice, te da je predmet nakon četiri dana (računajući od ročišta za izjašnjenje o krivici) upućen postupajućem sudiji radi zakazivanja glavnog pretresa. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud održao šest ročišta, te da je prvostepena presuda, kojom je apelant proglašen krivim za predmetno krivično djelo, donesena nakon jedne godine od otvaranja glavnog pretresa. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je presuda Općinskog suda ukinuta rješenjem Kantonalnog suda, koje je doneseno nakon jednog mjeseca (računajući od dana dostavljanja spisa na odlučivanje o žalbi) i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ponovnom postupku održao sedam ročišta, te je novu prvostepenu presudu, kojom je apelant oslobođen optužbe da je učinio predmetno krivično djelo, donio nakon godinu i osam mjeseci (računajući od dana donošenja rješenja Kantonalnog suda). Ustavni sud dalje zapaža da je prvostepena presuda ponovo ukinuta rješenjem Kantonalnog suda koje je doneseno nakon tri mjeseca (računajući od dana dostavljanja spisa na odlučivanje o žalbi), te je određeno održavanje pretresa pred Kantonalnim sudom.

49. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zakazao ročište za glavni pretres, koje je odgođeno do apelantovog povratka u Bosnu i Hercegovinu, a nakon čega je donio presudu u roku od tri dana od održanog glavnog pretresa u postupku pred tim sudom, kojom je apelant proglašen krivim za predmetno krivično djelo. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda, donesenim za nešto kraće od tri mjeseca (računajući od dana dostavljanja spisa na odlučivanje o žalbi), ukinuta je presuda Kantonalnog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud presudu kojom je pravomoćno okončan predmetni postupak, a kojom je apelant oslobođen optužbe da je učinio predmetno krivično djelo, donio nakon tri mjeseca (računajući od dana donošenja rješenja Vrhovnog suda). Pri tome, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Međutim, Ustavni sud ukazuje na okolnosti konkretnog slučaja, iz kojih, prema stavu ovog suda, ne proizlazi da su redovni sudovi namjerno odgađali donošenje konačne odluke i odugovlačili postupak na apelantovu štetu. Naprotiv, Ustavni sud nalazi da je održavanje glavnog pretresa dva puta odgođeno zbog apelantovog odlaska na rad u Sloveniju, kao i da su ročišta za glavni pretres više puta odgođena po zahtjevu apelanta ili njegovog branioca.

50. S obzirom na navedeno, sagledavajući postupak u cjelini, koji je trajao šest godina i jedan mjesec, u kojem je doneseno devet odluka, od čega četiri meritorne presude, a imajući u vidu da je apelant doprinio dužini trajanja postupka, a da nema elemenata koji bi ukazivali da su redovni sudovi i Tužilaštvo bezrazložno odugovlačili postupak, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku, koji je trajao šest godina i jedan mjesec, kada je apelant doprinio dužini trajanja postupka, a kada nema elemenata koji bi ukazivali da su redovni sudovi i Tužilaštvo bezrazložno odugovlačili postupak.

52. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2818/20 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio