Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1135/21 (VENEDA d.o.o. Informacioni, pravni i finansijski inžinjering SARAJEVO, VENDA d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Budžet
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1135/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP 1135/21, rješavajući apelaciju Veneda d.o.o. Informacioni, pravni i finansijski inžinjering Sarajevo, Venda d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju je podnio Veneda d.o.o.

Informacioni, pravni i finansijski inžinjering Sarajevo, Venda d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Livnu – Odjeljenje suda u Drvaru broj 68 I Ps 003460 14 Ip od 18. marta 2014. godine (novi broj rješenja o izvršenju 68 I Ps 003460 18 Ip 2 od 12. jula 2018. godine).

Na osnovu člana 72. stav (2) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Općini Bosansko Grahovo da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za provođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Livnu – Odjeljenje suda u Drvaru broj 68 I Ps 003460 14 Ip od 18. marta 2014. godine (novi broj rješenja o izvršenju 68 I Ps 003460 18 Ip 2 od 12. jula 2018. godine).

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Bosansko Grahovo da apelantu Veneda d.o.o. Informacioni, pravni i finansijski inžinjering Sarajevo, Venda d.o.o. Sarajevo isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Bosansko Grahovo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Veneda d.o.o. Informacioni, pravni i finansijski inžinjering Sarajevo, Venda d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jadranka Jerlagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Livnu – Odjeljenje suda u Drvaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 I Ps 003460 14 Ip od 18. marta 2014. godine (novi broj rješenja o izvršenju 68 I Ps 003460 18 Ip 2 od 12. jula 2018. godine).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Općine Bosansko Grahovo zatraženo je u periodu od 6. jula do 31. decembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 19. jula 2021. do 17. januara 2022. godine.

4. Na osnovu Zaključka Ustavnog suda broj SU-02-1056/21 od 16. decembra 2021. godine, apelantovom punomoćniku su 18. januara 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda i Općine Bosansko Grahovo na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik je 19. januara 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda i Općine Bosansko Grahovo. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Općine Bosansko Grahovo na osnovu Presude Općinskog suda broj 68 1 Ps 003460 12 Ps od 10. januara 2014. godine.

7. Općinski sud je 18. marta 2014. godine donio Rješenje o izvršenju broj 68 I Ps 003460 14 Ip.

8. Općinski sud je 12. augusta 2014. godine rješenje o izvršenju dostavio UniCredit banci a.d. Banja Luka, koja je 15. augusta 2014. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti izvršiti navedeno rješenje jer na izvršenikovom računu nema sredstava za realizaciju rješenja o izvršenju, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

9. Apelant je 26. novembra 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za promjenu sredstva izvršenja.

10. Općinski sud je 16. novembra 2014. godine dostavio rješenje o izvršenju Intesa Sanpaolo banci BiH, koja je 17. decembra 2014. godine obavijestila Općinski sud da je primila rješenje o izvršenju, ali da postoje smetnje za provođenje predmetnog rješenja koje se sastoje u tome da je u rješenju o izvršenju naveden izvršenikov depozitni račun i koji je kao takav izuzet od izvršenja zbog čega nije moguće provesti rješenje o izvršenju, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

11. Apelant je 19. februara 2015. godine Općinskom sudu ponovo podnio prijedlog za promjenu sredstva izvršenja.

12. Apelant je 18. marta 2015. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem traži da se postupi u smislu člana 37. Zakona o izvršnom postupku FBiH, te da sud zatraži od izvršenika da navede podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini.

13. Općinsko javno pravobranilaštvo u Drvaru je 30. aprila 2015. godine Općinskom sudu dostavilo podnesak u kojem navodi da ne zna da postoji apelantov zahtjev za utvrđivanje dužnikove imovine, te da se ti podaci ne mogu tražiti po službenoj dužnosti, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

14. Apelant je 24. juna 2015. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem predlaže da sud podatke o imovini direktno zatraži od izvršenika.

15. Intesa Sanpaolo banka je 16. februara 2016. godine obavijestila Općinski sud o smetnjama za sprovođenje izvršenja, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

16. Apelant je 21. juna 2016. godine Općinskom sudu podnio podnesak kojim traži da se zatraže podaci o pokretnoj i nepokretnoj imovini sa transakcijskim računima na kojima se može sprovesti izvršenje.

17. Općinski sud je 3. augusta 2017. godine izdao naredbu za dostavu obrazaca Pl, P2 i P3 koji se odnose na utvrđivanje izvršenikove imovine.

18. Intesa Sanpaolo banka je 10. augusta 2017. godine obavijestila Općinski sud da od apelanta nije dostavljen ispravan ID broj prema kojem bi banka izvršila provjeru.

19. Raiffeisen banka BiH je 11. augusta 2017. godine obavijestila Općinski sud da izvršenik ima otvorene račune u toj banci.

20. Općinski sud je 12. jula 2018. godine, po apelantovom prijedlogu, donio Rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju broj 68 I Ps 003460 18 Ip 2 koji je 16. jula 2018. godine dostavio Raiffeisen banci koja je obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju zavedeno u evidenciju blokada, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

21. Apelant je 9. augusta 2018. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim obavještava da Raiffeisen banka BiH nije dobila odobrenje sredstava na određenoj poziciji budžeta, te predlaže da to ostane u redu naplate potraživanja do donošenja odluke o izvršenju budžeta, o čemu je Općinski sud obavijestio izvršenik.

22. Općinski sud je 13. decembra 2018. godine od Raiffeisen banke BiH zatražio da se izjasni o sprovođenju rješenja o izvršenju.

23. Navedena banka je 27. decembra 2018. godine obavijestila Općinski sud da nije dobila odobrenje sredstava na određenoj poziciji budžeta za izvršenje rješenja o izvršenju, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

24. Na zahtjev Općinskog suda, Raiffeisen banka je 9. augusta 2019. godine obavijestila Općinski sud da nije mogla izvršiti predmetno rješenje o izvršenju jer do danas nisu dobili sredstva na određenoj poziciji budžeta za izvršenje predmeta rješenja o izvršenju.

25. Na zahtjev Općinskog suda, Raiffeisen banka je 7. januara 2020. godine obavijestila Općinski sud da nije provela rješenje o izvršenju zbog navedenih razloga.

26. Na zahtjev Općinskog suda, Raiffeisen banka je 3. septembra 2020. godine obavijestila Općinski sud da nije provela rješenje o izvršenju zbog navedenih razloga, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

27. Na zahtjev Općinskog suda, Raiffeisen banka je 2. februara 2021. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti izvršiti rješenja o izvršenju, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

28. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu oduke, ističući, između ostalog, da predmetno potraživanje do dana sastavljanja apelacije nije realizirano, kao i da nisu preduzete bilo kakve mjere da se ono realizira.

b) Odgovori na apelaciju

30. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da će se rad na ovom predmetu nastaviti do potpunog namirenja apelanta.

31. Općinski načelnik je u odgovoru na apelaciju od 19. jula 2021. godine naveo da Općinsko vijeće Bosansko Grahovo u usvojenom budžetu za 2021. godinu nije planiralo potreban iznos sredstva za izvršenje sudskih odluka po izvršnim prijedlozima podnosilaca, a kako sredstva nisu planirana u budžetu, to se i ne može dati odobrenje za izvršenje kod nadležne banke iz razloga što sredstva na toj stavci nisu planirana u dovoljnom iznosu. Ističe da je ta općina jedna od najsiromašnijih i najporušenijih općina u BiH i da na godišnjem nivou nije u mogućnosti u budžetu osigurati dovoljan broj sredstava za podmirenje svih potreba koje je ta općina dužna finansirati. Apelant navodi da dugo traje izvršenje, slijedom čega podsjeća da su u Bosni i Hercegovini održani Lokalni izbori u 2020. godini na kojima je izabran za načelnika te općine, da je na početku 2021. godine preuzeo dužnost načelnika, te da nije bio u mogućnosti imati u vidu sve obaveze koje se nameću Općini Bosansko Grahovo. S obzirom na to da se u budžetu Općine planiraju sredstva za izvršavanje svih obaveza te općine, a da na godišnjem nivou nema priliva sredstava koja bi omogućila izvršavanje svih obaveza, ističe da Općinsko vijeće nije donijelo i odobrilo korištenje budžetskih sredstava u dovoljnom iznosu po svim potrebnim stavkama.

32. Općinski načelnik je u odgovoru na apelaciju od 17. januara 2022. godine naveo da je Općinsko vijeće Bosansko Grahovo u usvojenom budžetu za 2022. godinu planirao sredstva za izvršenje sudskih odluka po izvršnim prijedlozima podnosilaca u iznosu od 8.000,00 KM, te da je to visina sredstava koja su se mogla planirati u budžetu u skladu sa obavezama Općine i punjenjem budžeta u prethodnoj godini. Navodi da je Općina Bosansko Grahovo najsiromašnija općina u BiH sa najmanjim godišnjim prihodom i bez značajne pomoći institucija BiH i Federacije BiH pa da zbog toga i dolazi u situaciju da nije moguće provesti rješenja nadležnih organa. Ističe da je Općina Bosansko Grahovo ostala dužna radnicima Općine za neisplaćene plaće u toku 2018. i 2019. godine zbog nemogućnosti osiguravanja sredstava u budžetu. S obzirom na to da se u budžetu Općine planiraju sredstva za izvršavanje svih obaveza te općine, a da na godišnjem nivou nema dovoljnog priliva sredstava koja bi omogućila izvršavanje svih obaveza, ističe da je Općinsko vijeće donijelo i odobrilo korištenje budžetskih sredstava u iznosu koji je moguće planirati po svim potrebnim stavkama, a da se ne ugrozi funkcioniranje općinskog organa uprave. Ukazuje da su neopravdani apelantovi zahtjevi da sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje, a naročito iz razloga što Općina nema dovoljno sredstava za izmirenje svih obaveza, kao i da je poznato da je u BiH zaustavljeno izvršenje sudskih odluka da se ne bi ugrozilo funkcioniranje jedinica lokalne samouprave. Smatra da je neopravdan i apelantov zahtjev da mu se na ime naknade nematerijalne štete na osnovu pravednosti isplati iznos od 150,00 KM za svaku godinu za koju Općina u budžetu nije planirala sredstva za namirenje po sudskim odlukama jer nije bilo povrede prava na pravično suđenje.

33. Apelant je u izjašnjenju na odgovore Općinskog suda i Općine Bosansko Grahovo, između ostalog, naveo da općinski načelnik u odgovoru navodi da u budžetu navedene općine nije planiran iznos sredstava za izvršenje sudskih odluka po izvršnim prijedlozima podnosilaca. Navodi da je u „Službenom glasniku Općine Bosansko Grahovo“ broj 1/20 na sjednici održanoj 24. januara 2020. godine donesena odluka o usvajanju budžeta navedene općine za 2020. godine, te da su u rashodima planirani troškovi postupka u iznosu od 20.000,00 KM, kao i da je isti iznos planiran za 2021. godinu. Navodi da odluku o usvajanju budžeta za 2022. godinu nema na uvidu. Smatra da su navodi Općine Bosansko Grahovo u suprotnosti sa donesenim odlukama o usvajanju budžeta za 2020. i 2021. godinu, te da su one dostupne javnosti. Smatra da su sredstva u budžetu usvojena i da trebaju biti utrošena u tu svrhu.

V.Relevantni propisi

34. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

36. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

37. Apelant smatra da je zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 68 I Ps 003460 18 Ip 2 od 12. jula 2018. godine na teret budžeta Općine Bosansko Grahovo došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...].

Relevantni principi i praksa Evropskog suda i Ustavnog suda

38. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava, u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Općine Bosansko Grahovo, te da nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo sprovesti.

39. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su opći principi koji se odnose na neizvršenje presuda domaćih sudova na teret budžeta utvrđeni u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (br. 41183/02, §§ 38-39, ESLJP 2006 XII). Naime, Evropski sud je u obrazloženju navedene presude naveo kako ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštovanje svojih obaveza proisteklih iz presude (vidi ibid., § 39; vidi i R. Kačapor i ostali protiv Srbije, br. 2269/06 et. al., § 114, 15. januar 2008, i Arbačiauskienė protiv Litvanije, br. 2971/08, § 87, 1. mart 2016). Doduše, ukazano je da se odgoda u izvršenju presude može opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1 (vidi Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, § 35, ESLJP 2002-III, i Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, § 41, 30. juni 2005).

40. Osim toga, prema praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke u aplikantovu korist predstavlja miješanje u njegovo pravo na neometano uživanje imovine, kao što glasi prva rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, između ostalih, Burdov, citirano u gornjem tekstu, § 40; Jasiūnienė protiv Litvanije br. 41510/98, § 45, 6. mart 2003; i Voytenko protiv Ukrajine br. 18966/02, § 53, 29. juni 2004).

41. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje i na vlastitu praksu gdje je u brojnim odlukama razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti i gdje je odgovarajućim nivoima vlasti nalagao da preduzmu adekvatne i dovoljne mjere koje će osigurati da imaoci pravosnažnih sudskih odluka namire svoja potraživanja u razumnom roku, čime bi se otklonilo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i imovinu (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013 godine, AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine, AP 4120/17 od 12. marta 2019. godine, Djelimična odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 483/18 od 9. septembra 2020. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

42. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude su konačne od 14. februara 2018. godine), koje se odnose na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata.

43. Evropski sud je u svojoj novijoj praksi razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli s ciljem izvršenja ranije datih naloga, našao da su navedeni kantoni usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www. ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.

44. Međutim, za razliku od navedenih slučajeva, razmatrajući aplikacije koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku, Evropski sud je 11. februara 2021. godine donio presude protiv BiH koje su riješene po već ustaljenoj praksi iz presuda Spahić i Kunić. U navedenim presudama je s pozivom na relevantnu praksu utvrđena povreda prava iz člana

6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja sudskih odluka u razumnom roku. U obrazloženjima je ukazano da javna vlast, odnosno Kanton Sarajevo, nije preduzela sve neophodne mjere da omogući potpuno izvršenje sudskih odluka u razumnom roku. Radi se o presudama Ibrišimović i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija br. 15634/20 i dr., Duraković i Kreštalica protiv Bosne i Hercegovine, aplikacije br. 61555/19 i 61796/19, te Efendić, aplikacija broj 37130/19. Također, Evropski sud je 15. aprila 2021. godine donio presudu Crnić i dr. protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija br. 38070/19 i dr., te 2. decembra 2021. godine presudu Omerbašić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija br. 4359/19 i dr., gdje je iz istih razloga s pozivom na relevantnu praksu usvojio aplikacije zbog neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku. Slijedeći navedenu praksu, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo, donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 545/20 od 9. juna 2021. godine koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Grada Mostara, kao i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2985/20 od 8. septembra 2021. godine koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Općine Vareš i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4338/20 od 16. decembra 2021. godine koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Općine Pale-Prača, dostupne na www.ustavnisud.ba, kojim je usvojio predmetne apelacije obuhvaćene navedenim odlukama, imajući u vidu da Kanton Sarajevo, Grad Mostar, Općina Vareš i Općina Pale-Prača nisu izvršili ranije date naloge tako što bi usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku, te je naložio Kantonu Sarajevo, Gradu Mostaru, Općini Vareš i Općini Pale-Prača da uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo, Grada Mostara, Općine Vareš i Općine Pale-Prača naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku. Pitanje neizvršenja rješenja o izvršenju u konkretnom slučaju

45. Ustavni sud zapaža da je predmetno rješenje o izvršenju doneseno 12. jula 2018. godine, kao i da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci radi zapljene izvršenikovih novčanih sredstava.

46. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Općina Bosansko Grahovo nije u predmetnim odgovorima na apelaciju navela u kojem roku apelant kao imalac sudske odluke na teret budžeta te općine može očekivati realizaciju svog potraživanja, odnosno u konkretnom slučaju Općina Bosansko Grahovo nije predočila mjere koje preduzima s ciljem iznalaženja sistemskog rješenja problema neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku za sve imaoce sudskih odluka na teret budžeta te općine. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Općina Bosansko Grahovo u predmetnim odgovorima na apelaciju navela da je Općinsko vijeće Bosansko Grahovo u usvojenom budžetu za 2022. godinu planiralo sredstva za izvršenje sudskih odluka po izvršnim prijedlozima podnosilaca u iznosu od 8.000,00 KM, te da je to visina sredstava koja su se mogla planirati u budžetu u skladu sa obavezama Općine i punjenjem budžeta u prethodnoj godini, međutim, nije obavijestila Ustavni sud koliko ima neizvršenih odluka na teret budžeta te općine, te na kojem je mjestu po hronološkom redu apelant i kad bi mogao očekivati izvršenje svoje odluke, što znači da je mogućnost realizacije apelantovog potraživanja i dalje neizvjesna, a tako i drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta Općine Bosansko Grahovo.

47. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da Općina Bosansko Grahovo u odgovorima na apelaciju nije navela da je usvojila akcioni plan kojim bi se omogućilo izvršenje sudskih odluka na teret budžeta te općine u razumnom roku, niti je preduzela neke mjere s ciljem izvršenja svoje pozitivne obaveze zaštite ljudskih prava imaoca sudskih odluka na teret budžeta te općine.

48. Ustavni sud podsjeća da je, odlučujući o sličnom ustavnopravnom pitanju, neizvršenju sudske odluke na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku zbog propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu i usvoji adekvatne i dovoljne mjere da imaoci sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku namire svoje potraživanje u odlukama o dopustivosti i meritumu br. AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine, AP 545/20 od 9. juna 2021. godine, AP 2985/20 od 8. septembra 2021. godine i AP 4338/20 od 16. decembra 2021. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo, Grada Mostara, Općine Vareš i Općine Pale-Prača, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio odgovarajućoj javnoj vlasti da u cijelosti preuzme svoju ulogu i uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

49. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na slično pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenim odlukama, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na svoje odluke br. AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine, AP 545/20 od 9. juna 2021. godine, AP 2985/20 od 8. septembra 2021. godine i AP 4338/20 od 16. decembra 2021. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba).

50. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu ranije navedenu noviju praksu Evropskog suda koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa javne vlasti u razumnom roku, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer neprovođenjem rješenja o izvršenju u dužem periodu (od oko pet godina), te su nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg perioda s ciljem potpunog izvršenja pravosnažne odluke nadležne vlasti lišile ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu svakog korisnog efekta i onemogućile apelanta da dobije novac na koji ima pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci.

51. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Općine Bosansko Grahovo u cijelosti preuzmu svoju ulogu i uspostave adekvatan mehanizam koji omogućava apelantu i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Općine Bosansko Grahovo naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

52. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

53. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr. i Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.) dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja rješenja o izvršenju apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

54. Ovu naknadu je dužna platiti Općina Bosansko Grahovo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

55. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

56. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

57. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nadležna javna vlast nije preduzimala neophodne mjere s ciljem izvršenja pravosnažne odluke tokom dužeg perioda kako bi omogućila da apelant i drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta Općine Bosansko Grahovo dobiju novac na koji imaju pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci, čime je apelantu prekršeno ustavno pravo na pravično suđenje i imovinu.

58. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Općine Bosansko Grahovo u cijelosti preuzmu svoju ulogu i omoguće apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Općine Bosansko Grahovo naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

59. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

60. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1135/21 (VENEDA d.o.o. Informacioni, pravni i… | Sudska praksa | Aktio