Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3876/20 (d.o.o. "Bihaćka trgovina" Bihać)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Uknjižba
- Prekid postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3876/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-3876/20, rješavajući apelaciju koju je podnio d.o.o. "Bihaćka trgovina" Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio d.o.o.
"Bihaćka trgovina" Bihać zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u zemljišnoknjižnom predmetu iniciranom po zahtjevu Službe za prostorno uređenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove Grada Bihaća, radi uspostave zemljišnoknjižnog uloška u katastarskoj općini Bihać-Grad, koji je prekinut Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 013080 20 PŽ2 od 14. augusta 2020.godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1.d.o.o. "Bihaćka trgovina" Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić advokat iz Bihaća, podnio je 28. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u zemljišnoknjižnom predmetu iniciranom po zahtjevu Službe za prostorno uređenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove Grada Bihaća, radi uspostave zemljišnoknjižnog uloška u katastarskoj općini Bihać-Grad, koji je prekinut Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 013080 20 PŽ2 od 14. augusta 2020.godine.
Činjenično stanje
2. Služba za prostorno uređenje, imovinsko - pravne i geodetske poslove Grada Bihaća (u daljnjem tekstu: Služba) je 30. novembra 2015. godine dostavila Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) Prijavni list sa priloženom kopijom katastarskog plana radi uspostave zemljišne knjige prema podacima novog katastarskog premjera za nekretninu pobliže označenu u prijavnom listu (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina).
3. Apelant je 23. juna 2016. godine podnio Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda prijavu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.
4. Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je Rješenjem broj 017-0-DN-15-008 213 od 9. oktobra 2017. godine uspostavio zemljišnoknjižni uložak bliže naveden u dispozitivu rješenja (u daljnjem tekstu: novi zemljišnoknjižni uložak) u katastarskoj općini Bihać-grad. Dozvolio je: upis u A list novog zemljišnoknjižnog uloška predmetne nekretnine, te prijenos stanja iz kolone upisi B lista zemljišnoknjižnog uloška bliže navedenog u dispozitivu rješenja (u daljnjem tekstu: stari zemljišnoknjižni uložak) u kolonu upisi B lista novog zemljišnoknjižnog uloška na nekretninama u A listu u korist: Opštenarodne imovine sa pravom upravljanja Narodne banke F.N.R.J. Filijala Bihać sa dijelom 1/1. Osim toga, odbio je prijavu apelanta za upis prava vlasništva na nekretnini u A listu novog zemljišnoknjižnog uloška. Odredio je da će se izvršiti upis zabilježbe odbijenog zahtjeva u B listu u koloni upisi novog zemljišnoknjižnog uloška. Zatvorio je stari zemljišnoknjižni uložak.
5. Apelant je 18. oktobra 2017. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 9. oktobra 2017.godine.
6. Kantonalni sud je Rješenjem broj 01 0 Dn 013080 17 Pž od 31. januara 2019. godine usvojio žalbu, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovan postupak.
7. U ponovnom postupku, Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je Rješenjem broj 017-0-Dn- 15-008 213 od 10. oktobra 2019. godine odredio upis u ,,A“ list novog zemljišnoknjižnog uloška predmetne nekretnine, prijenos stanja i kolone upisi ,,B“ lista starog zemljišnoknjižnog uloška u kolonu upisi ,,B“ lista novog zemljišnoknjižnog uloška na nekretninama u „A” listu u korist: Opštenarodne imovine sa pravom upravljanja Narodne banke F.N.R.J. filijala Bihać sa dijelom 1/1. Odbio je prijavu apelanta za upis prava vlasništva na nekretninama u ,,A“ listu novog zemljišnoknjižnog uloška. Odredio je da se izvrši upis zabilježbe odbijenog zahtjeva u B listu u koloni upisi novog zemljišnoknjižnog uloška. Zatvorio je stari zemljišnoknjižni uložak.
8. Apelant je 25. oktobra 2019. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 10. oktobra 2019. godine.
9. Kantonalni sud je Rješenjem broj 01 0 Dn 013080 20 PŽ 2 od 14. augusta 2020. godine preinačio prvostepeno rješenje od 10. oktobra 2019.godine na način što je odredio prekid postupka upisa u ,,A“ listu novog zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu kao i prijenos stanja iz kolone upisi ,,B“ lista starog zemljišnoknjižnog uloška u kolonu upisi ,,B“ lista novog zemljišnoknjižnog uloška i odredio da će se postupak nastaviti kada se Zemljišnoknjižnom uredu dostavi isprava podobna za upis prava vlasništva.
10. U obrazloženju rješenja od 14. augusta 2020. godine Kantonalni sud je naveo da je, u smislu odredbi čl. 1. i 4. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon) te člana 1. Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveze Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine o upravljanju državnom imovinom (u daljnjem tekstu: Odluka) bilo potrebno prekinuti postupak uspostave novog zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu, jer se ne može utvrditi kome pripada imovina za koju je apelant podnio prijavu prava vlasništva. Kantonalni sud je naveo da se to ne može utvrditi sve dok se na nivou države Bosne i Hercegovine ne donesu određeni propisi kojim bi se utvrdili kriteriji za utvrđivanje državne imovine, upravljanje tom imovinom te raspodjela imovine države Bosne i Hercegovine, entiteta i distrikta Brčko. Kantonalni sud je naveo da na nivou države Bosne i Hercegovine još uvijek nije donesen propis kojim bi se tačno definisalo koja imovina je u vlasništvu države Bosne i Hercegovine, koja u vlasništvu entiteta i distrikta Brčko, niti je regulisano upravljanje tom imovinom. Kantonalni sud je zaključio da tek kada se utvrdi kome od navedenih pripada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, tada će prvostepeni sud biti u mogućnosti da izvrši pravilan upis prava vlasništva, a apelant će biti u mogućnosti da eventualno u redovnom sudskom postupku ostvaruje svoja prava koja ističe u podnesenoj žalbi. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je odlučio kao u izreci.
11. Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je Rješenjem broj 017-0-DN-15-008213 od 7. septembra 2020. godine preinačio rješenje tog suda od 10. oktobra 2019. godine na način da je prekinuo postupak uspostavljanja novog zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu, te je odredio da će se postupak nastaviti kada se Zemljišnoknjižnom uredu dostavi isprava podobna za upisu zemljišnu knjigu. Uspostavio je ranije stanje brisanog starog zemljišnoknjižnog uloška.
12. Apelant je 28. septembra 2020. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 7. septembra 2020. godine u kojoj je naveo da je rješenje od 7. septembra 2020. godine doneseno bez pravnog osnova i da je suvišno, jer Kantonalni sud nije predmet vratio na ponovni postupak već je sam donio odluku.
13. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda od 11. februara 2021. godine proizlazi da je Zemljišnoknjižni ured tog suda Rješenjem od 1. oktobra 2020. godine ukinuo rješenje od 7. septembra 2020. godine, jer je utvrđeno da se nije trebalo ponovno odlučivati o istoj stvari, a o čemu je već odlučio Kantonalni sud.
14. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak prekinut.
Apelacioni navodi
15. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant ističe da zemljišno knjižni postupak po prijavi upisa prava vlasništva traje četiri i po godine, a faktički od 2013. godine odnosno sedam godina i da još nije okončan.
Odgovori na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da postupanjem tog suda nisu povrijeđena prava apelanta na koja se poziva u apelaciji, jer je odluku po žalbi donio u razumnom roku, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o postupku sistematskog usklađivanja zemljišne knjige sa novim katastarskim premjerom, koji se provodi za katastarsku općinu Bihać i Bihać-grad, da se radilo o velikom broju predmeta (17.197), te da je predmetni spis riješen u razumnom roku na način da je rješenjem Kantonalnog sud od 14. augusta 2020. godine prekinut postupak uspostave zemljišne knjige. Općinski sud je naveo da je rješenjem od 1. oktobra 2020. godine ukinuo Rješenje od 7. septembra 2020. godine, jer je utvrđeno da se nije trebalo ponovno odlučivati o istoj stvari, a o čemu je već odlučio Kantonalni sud, te da apelant na rješenje od 1. oktobra 2020. godine nije izjavio žalbu.
18. Ustavni sud je odgovore Kantonalnog i Općinskog suda 24. januara 2022. godine proslijedio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovore.
Dopustivost predmetne apelacije
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. U konkretnom slučaju apelant se žali na povredu prava na suđenje u razumnom roku, kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po njegovoj prijavi upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
22. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od dana kada je apelant podnio prijavu za upis prava vlasništva, tj. od 23. juna 2016. godine pa do trenutka prekida predmetnog postupka (14. augusta 2020. godine). Dakle, period od četiri godine i dva mjeseca.
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku sistematskog usklađivanja zemljišne knjige sa novim katastarskim premjerom, koji po zakonu nije hitne prirode, a u okviru kojeg je apelant podnio prijavu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.
24. Analizirajući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka koji je za njega od značaja jer putem suda pokušava da ostvari upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.
25. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku aktivno postupao, te da je u relativno razumnim rokovima donio dvije prvostepene odluke i to prvu odluku (u početnom postupku po podnesenoj prijavi apelanta) nakon jedne godine i četiri mjeseca, a drugu odluku (u ponovnom postupku) nakon devet mjeseci. Takvo postupanje Općinskog suda u okolnostima konkretnog slučaja, u relativno složenom postupku, koji po zakonu nije hitne prirode predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Također, Ustavni sud zapaža da se predmet povodom žalbi apelanta izjavljenih protiv prvostepenih rješenja u dva navrata vodio pred Kantonalnim sudom, te da je taj sud u relativno razumnim rokovima donio dvije drugostepene odluke i to prvu odluku (od 31. januara 2019. godine) nakon jedne godine i tri mjeseca, te u ponovnom postupku drugu odluku (od 14. augusta 2020. godine, kojim je određen prekid postupka) nakon 10 mjeseci, računajući sve od dana izjavljivanja žalbi, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja periode koji su u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
26. Imajući u vidu da je rješenjem Kantonalnog suda od 14. augusta 2020. godine određen prekid predmetnog postupka, koji prekid je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret redovnih sudova i zbog koje redovni sudovi ne mogu postupati dok prekid traje, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku postoje objektivne okolnosti koje onemogućavaju vođenje postupka i meritorno donošenje odluke. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon prekida postupka (14. augusta 2020. godine) donio rješenje 7. septembra 2020. godine kojim je ponovo prekinuo predmetni postupak. Međutim, Ustavni sud ne nalazi da ponovno donošenje rješenja o prekidu postupka od 7. septembra 2020. godine (koje je doneseno iz istih razloga kao i rješenje od 14. augusta 2020. godine), utiče na zaključak Ustavnog suda u pogledu relevantnog perioda, budući da, kako je navedeno, od 14. augusta 2020. godine u predmetnom postupku postoje objektivne okolnosti koje onemogućavaju daljnje poduzimanje radnji s ciljem donošenja konačne odluke.
27. Imajući u vidu sve navedeno, naročito da su redovni sudovi u konkretnom postupku postupali i donosili odluke bez većih odlaganja, sve dok nije određen prekid postupka (prije podnošenja apelacije), koji prekid je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret redovnih sudova i zbog koje redovni sudovi ne mogu postupati dok prekid traje, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta, nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo apelanta na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.
28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić