Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2843/21 (S.E.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Nematerijalna šteta
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2843/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-2843/21, rješavajući apelaciju S. E., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela S. E.
protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini broj 80 0 P 117898 21 Gž od 23. lipnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. S. E. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Matija Bodirogić odvjetnik iz Bijeljine, podnijela je 5. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 117898 21 Gž od 23. lipnja 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, odbijen je kao neutemeljen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obveže tuženik („Braća Lazić" d.o.o. Dvorovi) da joj na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah, za duševne bolove zbog naruženosti i za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da među parničnim strankama nije sporno da je apelantica obavljajući poslove i zadatke radnog mjesta (trgovca-prodavatelja) kod tuženika, u tijeku radnog vremena zadobila ozljede prilikom čišćenja, te da u opisu poslova radnog mjesta pored prodaje proizvoda spadaju i čišćenje radnih površina radnog mjesta (pekare). Dalje je prvostupanjski sud je istakao da je apelantica prilikom izvršavanja obaveza iz radnih zadataka, bila dužna postupati i s povećanom pažnjom, te istakao da ovaj standard podrazumijeva da je apelantica bila (morala biti) dobro upoznata da radnju čišćenja nije mogla vršiti uz pomoć plastične skoro prazne kante za brašno, koja je apsolutno nepodobno pomoćno sredstvo za te namjene. Prvostupanjski sud je istakao da je iz apelantičinog iskaza kao parnične stranke utvrdio da, prije štetnog događaja, nikada nije koristila plastičnu kantu za obavljanje poslova na održavanju higijene, te je potvrdila da su radnice ovaj posao obavljale uz pomoć dostupnih ljestvi (i sa stola). Stoga, istakao je da su neutemeljene apelantičine tvrdnje da je tuženik bio dužan na zidu prostorije imati postavljeno obavještenje o načinu vršenja higijenskih poslova na čišćenju zidnih nedostupnih pločica, kao i da se za ove namjene ne smije koristiti plastična kanta.
4. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da je povređivanje apelantice uslijedilo kao posljedica upotrebe neadekvatnog i nepodobnog priručnog sredstva i pada apelantice s kante uslijed skliznuća. Okružni sud je naveo da je analizom opasnosti i štetnosti na radnom mjestu i radnoj sredini i procjenjivanjem rizika utvrđeno da radno mjesto trgovac nije radno mjesto sa povećanim rizikom, da je rizik od mogućnosti klizanja i spoticanja o mokre i klizave površine kod tuženog za radno mjesto trgovca procijenjen kao mali i da je od korektivnih mjera navedeno nošenje odgovarajuće obuće i klompi (kojim je apelantica bila zadužena), te je istakao da su u podrumu bile dostupne ljestve. Okružni sud je istakao da su neutemeljeni prizivni prigovori apelantice u kojima tvrdi da je tuženi odgovoran za nastalu štetu po osnovu objektivne odgovornosti, odnosno odgovornosti za štetu koja je posljedica opasne stvari ili opasne djelatnosti. Okružni sud je ukazao da u skladu sa odredbama članka 173. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, Okružni sud je istakao da iz navedene zakonske definicije slijedi da je za postojanje objektivne odgovornosti za štetu potrebno postojanje uzročno-posljedičnog odnosa između štete i opasne stvari (djelatnosti). Okružni sud je ukazao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio (imajući u vidu iskaz apelantice sa glavne rasprave, kao i iskaz apelantice i fotografije sa uviđaja na licu mjesta) da je povređivanje apelantice uslijedilo kao posljedica uporabe plastične kante, na koju se apelantica popela, te se naslonila na radni sto, da bi dohvatila površinu koju je trebalo očistiti. Okružni sud je istakao da je propust apelantice da u konkretnom slučaju iskoristi zaštitnu opremu osiguranu od strane tuženika. Pri tomu, istakao je da apelantičina pretpostavka da bi u svakom slučaju došlo do povrede, čak i sa težim posljedicama, jer bi uslijed klizavog poda došlo i do pada ljestvi, nije dokazana, jer iz nalaza vještaka proizlazi da navedene ljestve imaju gumom obloženo postolje, koje bi spriječilo proklijavanje. Nadalje, naveo je da su neutemeljeni prizivni prigovori apelantice u kojim ističe da u prostoriji u kojoj se čistilo nije postojalo nikakva uputa kako i na koji način treba čistiti zamaštene pločice, radni stol i pod, te da takvo upozorenje nije postojalo ni u drugim dijelovima tuženika. Okružni sud je ukazao da je odredbama članka 31. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu propisano je da će svako lice koje se po bilo kom osnovu nalazi u radnoj sredini poslodavac upozoriti na opasna mjesta ili na štetnosti po zdravlje koje se javljaju u tehnološkom procesu, odnosno na mjere zaštite koje mora da primijeni i da ga usmjeri na bezbijedne zone za kretanje, te da poslodavac mora vidno da obilježi i istakne oznake za zaštitu i/ili zdravlje radi obavještavanja i informisanja radnika o rizicima u tehnološkom procesu, pravcima kretanja i dozvoljenim mjestima zadržavanja, kao i o mjerama za sprečavanje ili otklanjanje rizika. Okružni sud je istakao da navedena zakonska odredba, u konkretnom slučaju, ne propisuju obaveze tuženika koje ističe apelantica, a iz svih iscrpno obrazloženih razloga koje je iznio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.
Apelacioni navodi
5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, između ostalog, ističe da šteta potječe od opasne djelatnosti i opasne stvari, zbog čega je sud primjenom članka 173. ZOO trebao utvrditi odgovornost tuženika. U pogledu toga pozvala na druge odluke redoviti sudova u kojima je utvrđena šteta od opasne djelatnosti i opasne stvari. Također, ističe da je sud proizvoljno primijenio članak 31. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, jer tuženik nije upozorio apelanticu da su klizav pod i klizav stol opasna stvar, a što je bio dužan prema navedenom propisu.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO i Zakona o zaštiti na radu, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud je primjećuje da apelantica uglavnom ponavlja navode koje je isticala u prizivu protiv prvostupanjske odluke, te da je Okružni sud dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U pogledu navoda apelantice da su redoviti sudovi povodom identičnog pitanja donosili drugačije odluke tj. da je u drugim predmetima utvrđena šteta od opasne djelatnosti i opasne stvar, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovitih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju ispita da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić