Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-140/21 (H.H.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-140/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP 140/21, rješavajući apelaciju H. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio H. H. zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine kao predmet broj 96 0 I 048431 16 I 2.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 18. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 96 0 I 048431 12 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 27. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 7. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Apelantu je 12. januara 2022. godine dostavljen odgovor Osnovnog suda na izjašnjenje. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Osnovnog suda. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant i ostali tražioci izvršenja su 23. jula 2012. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv Tuzlanskog kantona, Ministarstva trgovine, turizma i saobraćaja – Direkcija cesta Tuzla i DOO „Arapovac putevi“ (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik i drugoizvršenik), na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-08-001568 od 15. marta 2010. godine, radi činidbe.

7. Osnovni sud je 12. decembra 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 96 0 I 048431 12 I kojim je dozvolio izvršenje i naložio izvršenicima da u roku od 30 dana solidarno otklone izvor trajne opasnosti za objekte pravnog prednika apelanta i ostalih tražilaca izvršenja.

8. Odlučujući o prigovoru drugoizvršenika, drugostepeni sud je 22. maja 2013. godine donio rješenje kojim je prigovor drugoizvršenika odbio.

9. Drugoizvršenik je 18. juna 2013. godine obavijestio Osnovni sud da je spreman da izvrši otklanjanje izvora trajne opasnosti za objekte apelanta i ostalih tražilaca izvršenja i predložio da mu apelant i ostali tražioci izvršenja pismenim putem imenuju lice, odnosno stručno lice koje će nadzirati izvođenje radova, te konstatirati i potpisati zapisnik o izvedenim radovima.

10. Apelant i ostali tražioci izvršenja su 20. septembra 2013. godine od Osnovnog suda zatražili da predmetno rješenje o izvršenju dostavi bankama kako bi sa računa drugoizvršenika blokirale iznos od 12.000,00 KM, a sve to kako bi oni mogli povjeriti drugom pravnom licu da obavi radnje određene rješenjem o izvršenju.

11. Postupajući po navedenom podnesku, Osnovni sud se dopisom obratio bankama koje su sa računa drugoizvršenika blokirale ukupan iznos od 6.177,99 KM.

12. Osnovni sud je zaključkom od 8. maja 2014. godine odredio provođenje izvršenja.

13. Na zapisniku od 25. jula 2014. godine u prisustvu punomoćnika tražilaca izvršenja i izvršenika, sudski izvršilac je konstatirao da su se tražioci izvršenja i drugoizvršenik dogovorili da će radove izvršiti drugoizvršenik u skladu s izvršnim naslovom (presudom).

14. Zatim je na zapisniku od 20. marta 2015. godine sudski izvršilac u prisustvu drugoizvršenika konstatirao da je drugoizvršenik u cijelosti postupio po zapisniku od 25. jula 2014. godine, u cijelosti proveo izvršnu radnju, pa se nalaže sudu da izvrši povrat novčanih sredstava koja su deponirana na depozitni račun suda.

15. Osnovni sud je 30. aprila 2015. godine donio Rješenje broj 96 0 I 048431 12 1 kojim je obustavio izvršni postupak u cijelosti. U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvidom u zapisnik o izlasku na lice mjesta utvrđeno da je drugoizvršenik izvršio spuštanje nivelete asfalta ispod objekta apelanta i ostalih tražilaca izvršenja, na način kako je to navedeno u predmetnom rješenju o izvršenju, čime je, prema prvostepenom sudu, izvršna radnja provedena do kraja.

16. Odlučujući o prigovoru apelanta i ostalih tražilaca izvršenja, Apelacioni sud Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) je 31. maja 2016. godine donio Rješenje broj 96 01048431 16 GŽ kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da sud treba obavijestiti tražioce izvršenja da je drugoizvršenik izvršio činidbu i pozvati ih da imenuju stručno lice koje će procijeniti da li je drugoizvršenik postupio u svemu kako mu je naloženo, te potpisati zapisnik o izvedenim radovima.

17. Osnovni sud je 28. novembra 2018. godine donio Rješenje broj 96 0 1 048431 16 I 2 kojim je predmetni izvršni postupak obustavio. U obrazloženju rješenja je navedeno da, kako punomoćnik tražilaca izvršenja odnosno apelant nije pronađen na adresi koju je naveo u prijedlogu, a kasnije i u podnescima, te kako mu nije bilo moguće dostaviti predmetne zaključke, te imajući u vidu činjenicu da sud ne može samoinicijativno odrediti vještaka ili drugo stručno lice koje bi moglo utvrditi da li je postupljeno po rješenju o dozvoli izvršenja, odnosno izvršnoj ispravi, to je utvrđeno da je izvršenje u ovoj pravnoj stvari nemoguće provesti te je u skladu sa članom 57. stav (2) Zakona o izvršnom postupku Brčko distrikta BiH predmetni izvršni postupak obustavljen.

18. Odlučujući o prigovoru apelanta i ostalih tražilaca izvršenja, Apelacioni sud je 19. juna 2020. godine donio Rješenje broj 96 0 I 048431 20 Gž 4 kojim je prigovor apelanta i ostalih tražilaca izvršenja djelimično uvažio, prvostepeno rješenje od 28. novembra 2018. godine ukinuo u dijelu kojim je obustavljeno izvršenje radi naplate troškova izvršnog postupka i predmet je u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu prigovor odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant i ostali tražioci izvršenja u prigovoru osnovano tvrde da nisu bili ispunjeni uvjeti za obustavljanje izvršnog postupka u cijelosti jer nisu naplaćeni troškovi izvršnog postupka. Naime, prvostepeni sud je rješenjem o izvršenju odredio troškove izvršnog postupka, a apelant i ostali tražioci izvršenja su postavili i zahtjev za naknadu troškova prevoza, a iz podataka spisa predmeta nije vidljivo da su ti troškovi naplaćeni, te iz obrazloženja prvostepenog rješenja ne proizlazi da je izvršenje radi naplate tih troškova bilo nemoguće provesti, slijedom čega, prema mišljenju Apelacionog suda, prvostepeni sud nije mogao obustaviti izvršni postupak u cijelosti. S druge strane, drugostepeni sud smatra da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju nemoguće provesti. U vezi s tim navodi da kada se ima u vidu činjenica da su izvršenici preduzeli određene radnje na izvršenju obaveze koja im je naložena izvršnom ispravom i kod toga da je među strankama sporno da li su izvršenici tim radnjama postupili po izvršnoj ispravi, onda je, kako se navodi, prvostepeni sud pravilno zaključio da je bez učešća stručnog lica koje će svojim znanjem i iskustvom pomoći sudu u razjašnjenju te činjenice nemoguće (u tom dijelu) provesti izvršenje. Naime, Apelacioni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je (pozivom od 25. septembra 2017. godine i zaključcima od 16. novembra i 20. decembra 2017. godine) pozvao apelanta i ostale tražioce izvršenja da imenuju stručno lice ili vještaka s Liste stalnih sudskih vještaka koje će izlaskom na teren sa izvršenicima i sudskim izvršiocem procijeniti da li su izvršenici postupili u svemu na način kako im je naloženo rješenjem o izvršenju, te koje će potpisati zapisnik o izvedenim radovima. Međutim, kako se razlozi koji onemogućavaju provođenje izvršenja nisu mogli otkloniti jer apelantu i ostalim tražiocima izvršenja nije bilo moguće dostaviti predmetni poziv i zaključke (dostava je pokušana više puta, a dostavnice su vraćene prvostepenom sudu s naznakom da se apelant, koji je ujedno punomoćnik ostalih tražilaca izvršenja, odselio, odnosno da je nepoznat na adresama na koje je dostava obavljana, dok mu je čak šest puta ostavljena obavijest o pokušanoj dostavi i da pismeno može preuzeti u pošti), a kako se izvršni postupak vodi u interesu tražilaca izvršenja, koji su dužni obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese na koju se dostava obavlja, onda je, prema mišljenju Apelacionog suda, prvostepeni sud pravilno postupio kada je, primjenom odredbe člana 57. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (kojom je propisano da će se izvršenje obustaviti ako je postalo nemoguće), obustavio izvršni postupak u dijelu kojim je određeno izvršenje radi ostvarenja obaveze otklanjanja izvora trajne opasnosti za objekte pravnog prednika apelanta i ostalih tražilaca izvršenja.

19. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupaka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da Osnovni sud, i pored apelantovih urgencija, od vraćanja spisa na ponovno odlučivanje (31. mart 2016. godine) nije provodio radnje. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

21. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da rješenje Apelacionog suda od 19. juna 2020. godine nije uručeno apelantu zato što je prema podacima s povratnice on nepoznat na navedenoj adresi (adresa iz prijedloga za izvršenje). Smatra da su u obrazloženju Rješenja broj 96 0 I 048431 16 I 2 od 28. novembra 2018. godine navedeni potpuni i jasni razlozi zašto je predmetni izvršni postupak obustavljen, kao i razlozi zašto je tako dugo vođen predmetni izvršni postupak. Navodi da je apelant kao jedan od tražilaca izvršenja i punomoćnik za preduzimanje pravnih radnji u ime ostalih tražilaca izvršenja dao netačnu adresu, odnosno dao adresu na koju nije moguće izvršiti dostavljanje pismena, te da su sva pismena suda vraćana. Smatra da je predmetni izvršni postupak toliko dugo trajao zbog apelantove pasivnosti, te da u predmetnom izvršnom postupku nije povrijeđeno navedeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o izvršnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 39/13 i 47/17) relevantne odredbe glase: Član 6.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Osnovni sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 14.

Rokovi za postupanje (1) Osnovni sud je dužan o prijedlogu za dozvolu izvršenja odlučiti u roku od osam (8) dana, računajući od dana podnošenja prijedloga, a o prigovoru na rješenje o dozvoli izvršenja, u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

(2) O žalbi odlučuje Apelacioni sud u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana prijema žalbe.

Član 57.

Nepravilnosti pri provođenju izvršenja (1) Stranka ili učesnik mogu, podneskom, tražiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski izvršilac, odnosno izvršilac po ugovoru, pričinio u provođenju izvršenja.

(2) U slučaju da su stranke ili učesnik podneskom tražili od Osnovnog suda da otkloni nepravilnosti iz stava 1 ovog člana, sudski izvršilac, odnosno izvršilac po ugovoru, dužan je bez odlaganja, o tome obavijestiti Osnovni sud.

Član 79.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

[...]

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u njenim entitetima ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba), a koja argumentacija se, mutatis mutandis, može primijeniti i na Brčko distrikt Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju budući da je tek nakon podnošenja apelacije, 6. marta 2021. godine u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine stupio na snagu Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 2/21). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

30. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

31. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

32. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 23. jula 2012. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od oko devet i po godina koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

33. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (poteškoće s otkrivanjem tačne adrese apelanta kao tražioca izvršenja i punomoćnika ostalih tražilaca izvršenja), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet može smatrati nešto složenijim.

34. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelant kao jedan od tražilaca izvršenja i punomoćnik za preduzimanje pravnih radnji u ime ostalih tražilaca izvršenja u prijedlogu za izvršenje dao adresu na koju prvostepeni sud nije mogao izvršiti dostavljanje pismena za apelanta i ostale tražioce izvršenja jer su se vraćala sudu s naznakom „nepoznat na adresi“ „odselio“, odnosno apelant nije prema ostavljenoj obavijesti preuzimao pismena u pošti, te da je tokom postupka ulagao urgencije u kojim nije naznačavao svoju adresu, što je u velikoj mjeri utjecalo na dužinu i sam tok izvršnog postupka.

35. S druge strane, posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentna početna pasivnost Osnovnog suda imajući u vidu da je Osnovnom sudu trebalo oko pet mjeseci da postupi po prijedlogu za izvršenje i donese rješenje o izvršenju. Međutim, nakon početne neaktivnosti, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon donošenja rješenja o izvršenju, preduzeo više procesnih radnji u skladu s procesnim mogućnostima s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon donošenja predmetnog rješenja o izvršenju, dostavio spis drugostepenom sudu radi odlučivanja o prigovoru izvršenika, pokušao da dostavi podnesak drugoizvršenika apelantu i ostalim tražiocima izvršenja, dopisom se, na zahtjev apelanta i ostalih tražilaca izvršenja, obratio bankama s ciljem naplate novčanog iznosa, donio zaključak kojim je odredio provođenje izvršenja, sudski izvršilac je u dva navrata izlazio na lice mjesta radi provođenja izvršenja činidbom, te donio rješenje kojim je u cijelosti obustavio izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud počinio procesni propust imajući u vidu da je drugostepeni sud, odlučujući o prigovoru apelanta i ostalih tražilaca izvršenja, donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Međutim, u nastavku postupka Osnovni sud je nastavio provoditi procesne radnje s ciljem okončanja postupka na način da je, postupajući po uputama drugostepenog suda, pozivom od 25. septembra 2017. godine i zaključcima od 16. novembra i 20. decembra 2017. godine bezuspješno pozivao apelanta i ostale tražioce izvršenja da imenuju stručno lice ili vještaka sa Liste stalnih sudskih vještaka koje će izlaskom na teren sa izvršenicima i sudskim izvršiocem procijeniti da li su izvršenici postupili u svemu na način kako im je naloženo rješenjem o izvršenju, te koje će potpisati zapisnik o izvedenim radovima, ali da se navedeni pozivi i zaključci nisu mogli dostaviti apelantu i ostalim tražiocima izvršenja. Nakon toga, Osnovni sud je donio rješenje koje je djelimično ukinuto rješenjem drugostepenog suda, kao i da se (prema odgovoru na apelaciju) navedena odluka drugostepenog suda od 19. juna 2020. godine nije mogla uručiti apelantu zato što je, prema podacima s povratnice, on nepoznat na navedenoj adresi (adresi iz prijedloga za izvršenje). Također, Ustavni sud primjećuje da se spis Osnovnog suda dva puta nalazio pred Apelacionim sudom radi odlučivanja o žalbama apelanta i ostalih tražilaca izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud svoje odluke donosio u relativno razumnim periodima (oko jedne godine odnosno oko jedne godine i šest mjeseci). Imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u suštini, radi o postupku u kojem su se pojavile poteškoće s otkrivanjem apelantove tačne adrese, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale procesne smetnje, koje se ne mogu staviti na teret sudu, zbog kojih postupak nije okončan. Navedeni period trajanja postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Osnovnom sudu. Naime, taj sud je, izuzev navedenih perioda pasivnosti, preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o otklanjanju procesnih smetnji, što sve ukazuje da je sud vodio postupak nastojeći da se steknu procesne pretpostavke da se efektivno okonča, preduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao okončanju postupka.

36. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, kao i navode Osnovnog suda iz odgovora na apelaciju u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji traje oko devet i po godina, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji nije okončan ni nakon perioda od oko devet godina jer je apelant propustio da naznači svoju tačnu adresu u prijedlogu za izvršenje, te nije preuzimao pismena za sebe i druge tražioce izvršenja u pošti, čime su uzrokovane procesne smetnje koje su presudno utjecale na dužinu predmetnog postupka, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Osnovni sud neopravdano odugovlačio postupak.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-140/21 (H.H.) | Sudska praksa | Aktio