Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2636/20 (Federacija Bosne i Hercegovine-Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Uknjižba
  • Državno vlasništvo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2636/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2636/20, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine-Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 013327 16 Gž od 20. septembra 2017. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Federacija Bosne i Hercegovine-Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo, podnijela je 29. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 008302 20 Rev od 23. juna 2020. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 013327 16 Gž od 20. septembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Čitluku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 058-0-DN-16-000 253-Č od 12. aprila 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Odlukom o dopustivosti broj AP 4514/17 od 31. januara 2018. godine odbačena je kao preuranjena apelacija koju je apelantica podnijela protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 013327 16 Gž od 20. septembra 2017. godine iz razloga što je postupak o predmetu apelacije, po apelanticinoj reviziji, bio u toku pred Vrhovnim sudom. U tački 10. navedene odluke Ustavni sud je naveo da nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužna na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8.a) Ostale odluke, navesti i tu odluku Ustavnog suda.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 16. decembra 2021. godine, a od Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: predlagač) zatraženo je 26. januara 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud, Općinski sud i predlagač dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 27. decembra 2021. do 4. februara 2022. godine.

5. Odgovori na apelaciju su dostavljeni apelanticinom zastupniku 21. januara 2022. i 24. februara 2022. godine.

6. Apelanticin zastupnik nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

8. Rješenjem Općinskog suda broj 058-0-DN-16-000 253-Č od 12. aprila 2016. godine, donesenim „u zemljišnoknjižnom predmetu podnositelja zahtjeva Općine Čitluk“ (u daljnjem tekstu: predlagač) „radi uknjižbe prava vlasništva“, dopušteno je, na osnovu Odluke o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu Općinskog vijeća Općine Čitluk od 26. novembra 2015. godine otpis iz A lista zemljišnoknjižnog uloška 182 (elektronske baze podataka) k.o. Međugorje k.č. broj 1/1460 i upis u novi zemljišnoknjižni uložak 1565 iste k.o., te je dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama sa 1/1 dijela u korist predlagača.

9. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je predlagač 8. aprila 2016. godine podnio Općinskom sudu prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva na 1/1 dijela na predmetnim nekretninama, na osnovu Odluke o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu Općinskog vijeća Općine Čitluk od 26. novembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka). Općinski sud je zatim ukazao da je, provjeravajući zahtjev za upis prema članu 42. Zakona o zemljišnim knjigama, utvrđeno da je predmetna k.č. „Opštenarodna imovina (državno vlasništvo) sa 1/1, te da na istim nema upisanih tereta“. Općinski sud je nadalje ukazao da je odredbama Zakona o građevinskom zemljištu propisano da se gradskim građevinskim zemljištem u smislu tog zakona smatra izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je planovima za prostorno uređenje i urbanističkim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju (član 2. stav 1), te da općina upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu na način i pod uvjetima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona (član 6). Naveo je da je Rješenjem Kantonalnog suda broj Dn 011994/15 Gž od 26. augusta 2015. godine precizirano da iz Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine od 21. marta 2005. godine ne proizlazi da je predmet zabrane raspolaganja općenarodna imovina koja je bila nepoznatog vlasništva. S tim u vezi je istakao da takav zaključak potvrđuje i činjenica da je u javno objavljenom popisu državne imovine u Bosni i Hercegovini, koji je izvršen 2009. godine, navedeno da je pod državnom imovinom obuhvaćena, između ostalog, imovina označena u javnim knjigama „općenarodnom imovinom” samo ako su organi SFRJ ili SRBiH bili upisani kao njeni titulari, ali ne i imovina bez titulara vlasništva, kako su upisane predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, Općinski sud je odlučio kao u izreci rješenja primjenom odredbe člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama).

10. Bosna i Hercegovina i apelantica (FBiH) su podnijele žalbe protiv rješenja Općinskog suda od 12. aprila 2016. godine.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 013327 16 Gž od 20. septembra 2017. godine odbijene su kao neosnovane apelanticina i žalba Bosne i Hercegovine i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

12. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica u žalbi navela „da je prvostepeni sud povrijedio odredbe čl. 3, 4. i 41. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, da nije sudjelovao u postupku koji je vođen u Zemljišnoknjižnom uredu, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju Odluke Općinskog vijeća, te da Odluka Općinskog vijeća Općine Čitluk ne može biti podobna isprava za stjecanje i upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini“. Apelantica je u žalbi ukazala i da je rješenje suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinoom u Federaciji BiH. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je osnov za uknjižbu prava vlasništva u korist predlagača na predmetnim nekretninama bila odluka u kojoj je navedeno da je sastavni dio odluke kopija katastarskog plana u kojem su ucrtane sve parcele obuhvaćene ovom odlukom (član 2), te je naloženo Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda, Odjelu Čitluk, da na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva u korist predlagača sa dijelom 1/1 i upis promjene kulture u gradilište (član 4). Kantonalni sud je ukazao da je odredbama Zakona o zemljišnim knjigama propisano da se postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće podnošenjem zahtjeva za upis, da se uz zahtjev treba priložiti i dokazna dokumentacija na kojoj se zahtjev temelji i da to, između ostalog, može biti i isprava koja je osnov za stjecanje stvarnog prava (član 3), te da kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent, između ostalog, ispituje jesu li podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi (član 42). S obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je prvostepeni sud postupio prema navedenim odredbama i nakon toga donio rješenje o upisu, Kantonalni sud je zaključio da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za upis prava vlasništva u korist predlagača. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim žalbene navode u pogledu valjanosti Odluke kao osnova upisa, te je istakao da je Odluku donio nadležni organ u zakonom propisanom postupku i da kao takva predstavlja valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva. Pri tome je istakao da su se eventualni propusti pri donošenju Odluke mogli ispitivati u nekom drugom postupku, te da Zemljišnoknjižni ured ne može ispitivati zakonitost Odluke. U konačnici, Kantonalni sud je naveo da je neosnovano apelanticino pozivanje na odluku Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini kojom je donesen Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine i na Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer sporne nekretnine nisu nekretnine koje ima u vidu odredba člana 1. tač. 1. i 2. navedenih zakona kojima se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom. S tim u vezi je istakao da javno objavljeni popis državne imovine u Bosni i Hercegovini izvršen pod pokroviteljstvom Ureda Visokog predstavnika iz decembra 2009. godine u kojem se u podnaslovu VII. Kratki pregled rezultata popisa, na 12. stranici, između ostalog, navodi da je ukupno 1.000 jedinica državne imovine utvrđeno putem procesa popisa, te da nijedna jedinica s državnom imovinom nije ustanovljena u 20 općina, među kojima je i Općina Čitluk.

13. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Dn 008302 20 Rev od 23. juna 2020. godine odbačena je apelanticina revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja.

14. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je ukazao da odredbama Zakona o zemljišnim knjigama nije predviđena revizija kao vanredni pravni lijek protiv odluka zemljišnoknjižnog suda, te da je odredbom člana 83. tog zakona propisano da se na pitanja postupka koja nisu regulirana tim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku. S obzirom na to da odredbama općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku nije propisano da je za rješenja donesena u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena revizija kao vanredni pravni lijek, Vrhovni sud je reviziju odbacio primjenom odredaba člana 247. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, jer je izjavljena protiv rješenja protiv kojeg se po zakonu ne može podnijeti. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da je osporenim odlukama došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, apelantica navodi da su osporene odluke donesene u suprotnosti sa odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, Zakona o stvarnim pravima, Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Zakona o zemljišnim knjigama, te Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom u Federaciji BiH. Navodi da Odluka nije i ne može biti valjan osnov za promjenu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da se takvom odlukom može samo promijeniti namjena zemljišta. Apelantica, također, navodi da, shodno odredbama čl. 98. i 99. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivrednim zemljištem čiji je vlasnik država raspolaže Federacija BiH, te da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama jer ne postoji pisana saglasnost lica koje je do tada raspolagalo predmetnim nekretninama. U konačnici, apelantica se pozvala na Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 1/11 od 13. jula 2012. godine.

II.Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je naveo da odluka tog suda donesena 20. septembra 2017. godine predstavlja konačnu odluku u predmetnom postupku, jer u zemljišnoknjižnim predmetima nije dopuštena revizija. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbaci.

17. Općinski sud je naveo da je osporeno rješenje tog suda zakonito, te je, u suštini, ponovio razloge navedene u obrazloženju osporenog rješenja. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

18. Predlagač je naveo da su apelacioni navodi neosnovani, da predmetne nekretnine predstavljaju građevinsko zemljište od 2013. godine i da apelantica nema ingerenciju nad predmetnim nekretninama. Naveo je da su Prostorni plan Općine Čitluk i Odluka o provođenju prostornog plana doneseni prije stupanja na snagu Zakona o stvarnim pravima, te se s tim u vezi pozvao na odredbu člana 372. Zakona o stvarnim pravima. Predlagač je naveo da Bosna i Hercegovina nije bila upisana kao titular prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da stoga nije ni mogla dati saglasnost, u smislu odredbe člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama. Također je naveo da u Bosni i Hercegovini ne postoji propis o raspodjeli državne imovine između različitih nivoa vlasti. U konačnici se pozvao na popis državne imovine u Bosni i Hercegovini izvršen pod pokroviteljstvom Ureda Visokog predstavnika, navodeći da predmetne nekretnine ne potpadaju pod zabranu raspolaganja u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom u Federaciji BiH.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi: Član 2.

Određivanje pojmova […] (5) Uknjižba je konačan upis prava na nekretninama, kojim se bezuvjetno stiču, prenose, ograničavaju ili prestaju prava na nekretninama.

Član 3.

Pretpostavke za upis 1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis.

Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.

To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;

4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;

5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona;

6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.

[…] Član 4.

Upis promjene vlasništva Ako se radi o upisu promjene vlasništva potrebno je priložiti ugovor o otuđenju odnosno prijenosu.

Član 5.

Konstitutivno djejstvo (1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u članu 87. ovoga Zakona.

[…] Član 7.

Pretpostavka za upis nekretnina Za upis nekretnine u zemljišnu knjigu potreban je prijavni list sa kopijom katastarskog plana.

Član 41.

Zainteresovane osobe (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

(2) Odobrenje, prema stavu 1. ovog člana, mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtijeva notarska obrada. (3) Odobrenje, iz stava 1. ovog člana, može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.

[...] Član 42.

Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

Član 43.

Odlučivanje o upisu 1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.

(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišno-knjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;

2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;

3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;

20. Zakon o građevinskom zemljištu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 25/03 i 67/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi i način sticanja prava na zemljištu u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, vrijeme prestanka tih prava, način korištenja i upravljanja kao i naknade za korištenje ovog zemljišta.

Član 2.

Gradskim građevinskim zemljištem u smislu ovog zakona smatra se izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je planovima za prostorno uređenje i urbanističkim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/02).

Ostalo građevinsko zemljište u smislu ovog zakona je izgrađeno i neizgrađeno zemljište namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju, a koje se nalazi van zona gradskog građevinskog zemljišta, odnosno van gradova i naselja gradskog karaktera.

Član 4.

Gradsko građevinsko zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu.

[…] Član 6.

Općina upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

Član 11.

Gradskim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu može se raspolagati samo na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovoga zakona.

Član 12.

Gradsko građevinsko zemljište određuje općinsko vijeće i može se odrediti kao: 1. zemljište koje je pretežno izgrađeno i kao takvo čini prostorno funkcionalnu cjelinu u gradu i naselju gradskog karaktera;

2. zemljište obuhvaćeno granicama urbanističkog plana grada, odnosno naselja gradskog karaktera koje je predviđeno za proširenje grada, odnosno naselja;

3. zemljište na drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu izgradnju (prigradska naselja ili druga veća naselja, rekreaciono-turistički centri, područja namijenjena za izgradnju kuća za odmor i oporavak i druge slične namjene).

[…] Član 14.

Odluka o određivanju gradskog građevinskog zemljišta sadrži detaljan opis granice obuhvaćenog zemljišta i podatke o parcelama i vlasnicima iz katastra nekretnina, odnosno podatke iz zemljišne knjige ili iz katastra nekretnina na području koje nema katastar nekretnina, odnosno zemljišnu knjigu.

Sastavni dio odluke iz prethodnog stava je kopija katastarskog plana u koju su ucrtane sve parcele obuhvaćene tom odlukom.

Odluka iz stava 1. ovoga člana dostavlja se na provedbu nadležnom sudu koji vodi zemljišne knjige, odnosno katastru.

Član 15.

Odlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta ne mijenja se oblik svojine na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevinsko zemljište.

Član 44.

Općinsko vijeće dodjeljuje neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište radi izgradnje građevina uz pravičnu naknadu.

Član 76.

Ostalo građevinsko zemljište (član 3. tačka 2. ovog zakona) određuje se odlukom općinskog vijeća.

Odluka o određivanju ostalog građevinskog zemljišta zasniva se na prostornom planu općine ili prostornom planu posebnog područja koji sadrže granice urbanih i drugih područja na kojima je predviđeno građenje ili vršenje drugih radova urbanističkim planom, urbanističkim redom ili prostornim planom.

Odluka iz stava 1. ovog člana može obuhvatiti građevinsko zemljište u državnoj svojini i građevinsko zemljište u privatnoj svojini.

Član 78.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na gradsko građevinsko zemljište primjenjuju se i na ostalo građevinsko zemljište.

21. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 66/13 i 100/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 23.

Sticanje vlasništva (1)Pravo vlasništva stiče se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom […] (4) Odlukom suda ili drugoga tijela stiče se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavama određenim zakonom. Sticanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili zakonom, te onih koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. […] VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom Ustavnog suda broj AP 4514/17 od 31. januara 2018. godine odbačena kao preuranjena apelacija koju je apelantica podnijela protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 013327 16 Gž od 20. septembra 2017. godine iz razloga što je postupak o predmetu apelacije, po apelanticinoj reviziji, bio u toku pred Vrhovnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je revizija u konkretnom slučaju bila neefektivan pravni lijek s obzirom na to da je rješenjem Vrhovnog suda od 23. juna 2020. godine revizija odbačena (a predmetna apelacija je podnesena 29. jula 2020. godine). Slijedom navedenog, konačna odluka u ovom predmetu je rješenje Kantonalnog suda od 20. septembra 2017. godine. Stoga, Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podnošenja apelacije uzima u obzir datum kada je podnesena apelacija u predmetu broj AP 4514/17, koja je odbačena kao preuranjena. S obzirom na to da je osporeno rješenje Kantonalnog suda doneseno 20. septembra 2017. godine, a apelacija protiv navedenog rješenja podnesena 3. novembra 2017. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti predmetne apelacije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelantica smatra da je osporenim odlukama došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica, u suštini, smatra da su u konkretnom slučaju osporene odluke kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama u korist predlagača, a na osnovu Odluke, rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava.

29. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi u predmetu broj AP 3316/17 razmatrao pitanje uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Čitluk, na osnovu Odluke Općinskog vijeća Općine Čitluk o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu, na nekretninama upisanim u javnim knjigama kao „općenarodna imovina” (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3316/17 od 13. februara 2019. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenom predmetu Ustavni sud je podsjetio na svoju praksu iz predmeta broj AP 176/18 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 176/18 od 22. i 23. marta 2018. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba) koji se ticao pravnog pitanja uknjižbe prava vlasništva Općine na nekretninama u državnom vlasništvu na osnovu Odluke Općinskog vijeća u kojem predmetu je Ustavni sud ukazao „da je odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, između ostalog, reguliran postupak upisa prava vlasništva i drugih prava u zemljišnu knjigu. U ovom postupku, kako to proizlazi iz relevantnih odredaba navedenog zakona, nakon provjere zahtjeva za upis, donosi se rješenje o potpunom ili djelimičnom prihvatanju zahtjeva ili se donosi rješenje o odbijanju zahtjeva, i to ako postoje razlozi taksativno navedeni u članu 43. stav 2. tog zakona“ (tačka 30). Ustavni sud je nadalje ukazao „da iz obrazloženja osporenih odluka kojima je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama u korist Općine proizlazi da je u konkretnom slučaju pravni osnov za njihovo donošenje bila Odluka Općinskog vijeća Općine o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu [...]“. U članu 4. odluke od 20. oktobra 2015. godine je navedeno: „Nalaže se Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda Mostar, Odjel Čitluk, da na osnovu ove odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine Čapljina sa dijelom 1/1. Također, na nekretninama iz člana 2. ove Odluke u zemljišnim knjigama izvršit će se upis promjena kulture i to, umjesto postojeće kulture, upisat će se gradilište.“ U navedenom apelacionom postupku Ustavni sud je, također, ukazao da iz odredaba Zakona o građevinskom zemljištu „ne proizlazi ovlaštenje Općinskog vijeća, odnosno Općine da na osnovu Odluke o određivanju gradskog i ostalog građevinskog zemljišta upiše pravo vlasništva na gradskom, odnosno ostalom građevinskom zemljištu u korist Općine“, već da, naprotiv, navedeni zakon u članu 15, explicite, propisuje: „Odlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta ne mijenja se oblik svojine na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevinsko zemljište“, te da se navedena odredba, shodno članu 78. Zakona o građevinskom zemljištu, „primjenjuju i na ostalo građevinsko zemljište“. Ustavni sud je u Odluci broj AP 176/18, također, ukazao da je odredbom člana 43. stav 2. tačka 4. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da „zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis“, te istakao da redovni sudovi u tom postupku nisu dali razloge zbog kojih u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kakva je i u predmetnom postupku, nije bilo mjesta primjeni navedene zakonske odredbe. U konačnici, Ustavni sud je u tom predmetu zaključio da „obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da se ono zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno primjeni odredaba čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama, u vezi sa odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, što je imalo za posljedicu donošenje arbitrarnih odluka kojima je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine“.

30. Dovodeći navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su stavovi iz Odluke Ustavnog suda broj AP 176/18 od 23. aprila 2018. godine u cijelosti primjenjivi na konkretan slučaj. Naime, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka kojima je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama u korist predlagača proizlazi da je u konkretnom slučaju kao osnov upisa bila Odluka o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu Općinskog vijeća Općine Čitluk od 26. novembra 2015. godine, kojom je naloženo Zemljišnoknjižnom uredu da u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine Čitluk sa dijelom 1/1. Zatim, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja osporenih odluka ne proizlazi da je, u smislu stavova iz Odluke broj AP 176/18, utvrđeno da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za upis iz člana 42. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama (koji se odnose na ono što zemljišnoknjižni referent ispituje prilikom provjere zahtjeva za upis – „2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi“ i 3) „da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. tog zakona“). Stoga, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da se ono, u smislu stavova iz Odluke broj AP 176/18 , zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, in concreto, odredaba čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, pa Ustavni sud nalazi da je osporenim odlukama, zbog arbitrarne primjene materijalnog prava, prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

31. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda, kao konačnu odluku u konkretnoj pravnoj stvari, i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak u kojem će taj sud donijeti novu odluku, vodeći računa o stavu Ustavnog suda iskazanom u ovoj odluci.

Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII.Zaključak

33. Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa odredbama Zakona o građevinskom zemljištu.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2636/20 (Federacija Bosne i… | Sudska praksa | Aktio