Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1521/21 (N. M. i B. R.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ostavina
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Ostavinski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1521/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP 1521/21, rješavajući apelaciju Nataše Marić rođ. Palavestra i Božice Rončević, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijele Nataša Marić rođ.
Palavestra i Božica Rončević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 O 115472 12 O, koji je prekinut Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 O 115472 21 Gž od 25.
kolovoza 2021. godine.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, nakon što se steknu uvjeti za nastavak postupka, poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 O 115472 12 O u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Nataši Marić rođ. Palavestra i Božici Rončević isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnog ostavinskog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nataša Marić rođ. Palavestra i Božica Rončević (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Trebinja, koje zastupa Branislav Kolovrat, odvjetnik iz Mostara, podnijele su 30. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem broj 58 0 O 115472 21 Gž, na rješavanju po žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 O 115472 12 O od 24. veljače 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 9. studenog 2021. godine je od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 15., a Općinski sud 18. studenog 2021. godine.
4. Ustavni sud je 12. siječnja 2022. godine apelanticama na izjašnjenje dostavio odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Postupak raspravljanja zaostavštine iza umrlog B. P. (u daljnjemu tekstu: ostavitelj) pokrenut je kod Općinskog suda 17. srpnja 2012. godine. Predmet je zaveden pod brojem 58 0 O 115472 12 O.
7. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 O 115472 12 O od 26. siječnja 2015. godine povjerio provođenje ostavinskog postupka iza ostavitelja notaru M. N.
8. Notar je Rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj 58 0 O 115472 12 O UPP: 78/2015 od 8. listopada 2015. godine utvrdila što ulazi u ostavinu iza ostavitelja, proglasila apelantice kao zakonske nasljednice (kćeri) ostavitelja sa po 1/2 dijela, a kako je to preciznije navedeno u dispozitivu rješenja.
9. J. H. je 9. prosinca 2015. godine izjavio prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju od 8. listopada 2015. godine, pa je predmet dostavljen Općinskom sudu radi odlučivanja o prigovoru.
10. Apelantice su 25. svibnja i 4. listopada 2018. godine urgirale donošenje odluke o prigovoru J. H., te su u prilogu dopisa od 4. listopada 2018. godine dostavile Presudu Općinskog suda broj 58 0 P 169149 15 P od 21. rujna 2018. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev J. H.
11. Općinski sud je dopisom broj 58 0 O 115472 12 O od 28. siječnja 2019. godine dostavio apelanticama prigovor J. H. od 9. prosinca 2015. godine radi davanja odgovora na njega, dok su apelantice 1. veljače 2019. godine dostavile odgovor na navedeni prigovor.
12. Apelantice su 27. siječnja 2020. godine urgirale donošenje odluke o prigovoru J. H.
13. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 O 115472 12 O od 24. veljače 2021. godine prekinuo ostavinski postupak iza ostavitelja do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj 58 0 P 169149 15 P, koji se vodi po tužbi za utvrđenje J. H., a kako je to sve preciznije navedeno u stavku I. dispozitiva rješenja. Također je odredio da su stranke dužne obavijestiti taj sud o ishodu parničnog postupka dostavom pravomoćne presude parničnog suda, nakon čega će postupak biti nastavljen (stavak II.).
14. Apelantice su 5. ožujka 2021. godine izjavile žalbu protiv rješenja o prekidu postupka od 24. veljače 2021. godine.
15. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 O 115472 21 Gž od 25. kolovoza 2021. godine odbio kao neutemeljenu žalbu apelantica i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
16. Prema stanju spisa, predmetni postupak je prekinut.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelantice smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom ostavinskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelantice navode da ostavinski postupak ni nakon devet godina od pokretanja nije pravomoćno okončan, te ističu da je Općinski sud u konkretnom predmetu imao duljih razdoblja neaktivnosti, odnosno da nije poduzimao neophodne procesne radnje s ciljem okončanja ostavinskog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
18. Općinski sud je u odgovoru naveo da su apelantice obavijestile taj sud da je u parničnom postupku donesena Presuda tog suda broj 58 0 P 169149 15 P od 21. rujna 2018. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev J. H., ali da navedena presuda nije bila pravomoćna jer je pred Kantonalnim sudom u tijeku postupak po žalbi J. H. Općinski sud je naveo da je taj sud pravomoćnim rješenjem od 24. veljače 2021. godine prekinuo ostavinski postupak iza ostavitelja do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj 58 0 P 169149 15 P koji se vodi između stranaka.
19. Kantonalni sud je u odgovoru naveo da je rješenjem od 25. kolovoza 2021. godine odbio kao neutemeljenu žalbu apelantica i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 24. veljače 2021. godine, te je u prilogu dostavio drugostupanjsko rješenje od 25. kolovoza 2021. godine. Kantonalni sud je naveo da među strankama iz ostavinskog postupka teče parnica pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 P 169149 15 P jer je u ostavinskom postupku bila sporna veličina nasljednog dijela ostavitelja, te da je ostavinski postupak prekinut sve dok parnični postupak ne bude pravomoćno završen. S obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, Kantonalni sud je naveo da nisu povrijeđena prava apelantica na koja se pozivaju u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije. V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 80/14, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH) relevantne odredbe glase:
Izvanparnični postupak Članak 199. st. (1) i (2) (1) Ostavinski postupak je izvanparnični postupak.
(2) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje izvanparnični i parnični postupak.
Upućivanje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine Članak 241. stavak (1) točka 1) (1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice:
1) o kojima ovisi sastav ostavine.
Tko se upućuje na parnicu i trajanje prekida Članak 242. stavak (3) (3) Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen.
21. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 380. st. 1, 2 i 3.
(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio nakon zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju te rasprave donijeti odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
22. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Članak 31. stavak (1) Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
23. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno okolnost da predmetni ostavinski postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelantice smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom ostavinskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
30. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
31. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
32. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu postupati u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
33. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja postupka razmatrati razdoblje od dana kada je započeo predmetni postupak, tj. od 17. srpnja 2012. godine pa do trenutka prekida predmetnog postupka (25. kolovoza 2021. godine). Dakle, razdoblje od devet godina i jedan mjesec. Analiza duljine trajanja predmetnog postupka
34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku koji po zakonu nije žurne naravi. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
35. Ocjenjujući ponašanje apelantica, Ustavni sud zapaža da apelantice svojim postupcima nisu utjecale na duljinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njih od značaja jer nastoje da se u predmetnom postupku utvrdi koja imovina čini zaostavštinu ostavitelja, te koja prava i obveze im pripadaju iza umrlog ostavitelja, pa su podnosile više urgencija Općinskom sudu kako bi ishodovale konačnu odluku suda u tom postupku.
36. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud poduzimao radnje u postupku, ali da je između pojedinih radnji tog suda proteklo dulje razdoblje neaktivnosti, pa je tako tek dvije godine i šest mjeseci nakon pokretanja ostavinskog postupka donio rješenje 26. siječnja 2015. godine kojim je povjerio provođenje ostavinskog postupka iza ostavitelja notaru. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek tri godine i jedan mjesec nakon što je J. H. izjavio prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju dopisom od 28. siječnja 2019. godine apelanticama dostavio navedeni prigovor J. H. radi davanja odgovora na njega. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek dvije godine nakon što su apelantice dostavile odgovor na prigovor donio rješenje kojim je prekinuo ostavinski postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj 58 0 P 169149 15 P, što sve predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio obrazloženje za tako dugo trajanje postupka. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u razdoblju od oko pet mjeseci donio odluku o žalbi apelantica izjavljenoj protiv rješenja o prekidu postupka, računajući od dana izjavljivanja žalbe, što u konkretnom slučaju, u postupku koji po zakonu nije žurne naravi, ne predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u odlučujućoj mjeri doprinio ukupnoj duljini trajanja postupka imajući u vidu naprijed navedena razdoblja neaktivnosti. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Općinskog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane Općinskog suda. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost Općinskog suda u tako dugim razdobljima mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
37. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog ostavinskog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelantica na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
38. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, kao i činjenicu da je predmetni postupak trenutno prekinut do pravomoćnog okončanja parničnog postupka između stranaka u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Općinskog suda, kad se steknu uvjeti za nastavak predmetnog postupka, budući su rješenjem o prekidu postupka stranke obvezane obavijestiti taj sud o ishodu parničnog postupka dostavom pravomoćne presude parničnog suda, nakon čega će postupak biti nastavljen, da u nastavku postupka poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa zahtjevima „suđenja u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja postupka apelanticama treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
41. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelanticama plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom ostavinskom postupku došlo do kršenja prava apelantica na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je predmetni postupak, koji je od značaja za apelantice, od pokretanja do prekida trajao devet godina i jedan mjesec, a pri tome Općinski sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio tako dugom trajanju predmetnog postupka, nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Općinskog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
43. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić