Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4230/21 (Z. T.)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Konkurs
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4230/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4230/21, rješavajući apelaciju Zdenka Tičinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zdenko Tičinović protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 048987 19 Rsž od 7. oktobra 2021. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 048987 18 Rs od 6. juna 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Tičinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 10. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 048987 19 Rsž od 7. oktobra 2021. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Rs 048987 18 Rs od 6. juna 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta, te je utvrđeno da su nezakonite Odluka tužene (JP RTV LIVNO d.o.o.) o izboru i imenovanju ravnatelja broj 130/18 od 15. maja 2018. godine (u daljnjem tekstu: Odluka o izboru) i Odluka broj 146/18 od 12. juna 2018. godine (kojom je odbijen prigovor apelanta na Odluku o izboru). U preostalom dijelu, kojim je traženo da se naloži tuženoj da provede konkurs na način da apelanta uvrsti u konkursnu proceduru i da donese odluku o imenovanju direktora u roku od 15 dana, tužbeni zahtjev apelanta je odbijen kao neosnovan. Konačno, naloženo je tuženoj da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.
3. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je apelant podnio žalbu protiv prvostepene u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev. Također, naveo je da apelant istakao i žalbene prigovore na onaj dio izreke presude kojim je njegov tužbeni zahtjev usvojen, ali da isti nisu predmet odlučivanja, jer drugostepeni sud, u smislu odredbe člana 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredbi parničnog postupka koja se odnosi na stranačku sposobnost i zastupanje. Kantonalni sud naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantov zahtjev kojim traži da se naloži tuženoj da provede konkurs za izbor direktora na način da apelanta uvrsti u konkursnu proceduru, te donese odluku o imenovanju direktora u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Naime, ukazao je da je sud ovlašten da vodi postupak oko utvrđenja da li je konkurs proveden u skladu sa zakonom, a ne može naložiti poslodavcu da provede konkurs, odnosno koga će uvrstiti u konkursnu proceduru, već je to isključivo pravo poslodavca.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili procesno pravo, jer nisu odlučili o njegovom postavljenom zahtjevu da se osporena odluka tužene poništi. Također navodi da nikad nije postavio tužbeni zahtjev koji se odnosi na davanje naloga tuženoj koga će izabrati na konkursu. Konačno, ističe da ima ovlaštenje uložiti žalbu na svaki dio prvostepene presude za koji on smatra da ima osnova za to, te da je pogrešno postupanje Kantonalnog suda koji je o tom dijelu žalbe odbio da odluči.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne pozitivno-pravne propise, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić