Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-215/21 (N.H.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-215/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 215/21, rješavajući apelaciju koju je podnio N.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio N. H.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 299150 21 Rs 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da N. H. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Bakir Pašić, advokat iz Tuzle, podnio je 22. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 299150 18 Rsž na odlučivanju o žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Rs 299150 17 Rs od 10. septembra 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 16. novembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. novembra 2021. godine, a Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. novembra 2021. godine.

4. Ustavni sud je 11. januara 2022. godine zastupniku apelanta dostavio navedene odgovore radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.

5. Ustavni sud je 21. januara 2022. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant je 21. februara 2017. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Javnog preduzeća „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu.

8. Općinski sud je, nakon dostavljanja tužbe na odgovor, održao pripremno ročište 20. marta 2018. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održao 28. maja i 3. jula 2018. godine.

9. Općinski sud je Presudom broj 32 0 Rs 299150 17 Rs od 10. septembra 2018. godine poništio kao nezakonitu odluku tuženog o otkazu ugovora o radu apelanta od 15. februara 2017. godine, te je obavezao tuženog da apelanta vrati na poslove radnog mjesta vozač autocisterne u Rudniku „Dubrave“ u Dubravama i da mu „uspostavi sva prava iz radnog odnosa počev od prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni dospjeli mjesečni iznos plaće, počev od njegove dospjelosti pa do isplate“. Obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM.

10. Tuženi je protiv prvostepene presude izjavio žalbu 26. septembra 2018. godine, te je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu 30. novembra 2018. godine.

11. Apelant je 3. jula 2020. godine i 4. decembra 2020. godine Kantonalnom sudu dostavio urgenciju za postupanje u predmetnom postupku.

12. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Rs 299150 18 Rsž od 13. januara 2021. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu ukinuo u dijelu odluke da tuženi „uspostavi sva prava iz radnog odnosa apelantu počev od prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni dospjeli mjesečni iznos plaće, počev od njegove dospjelosti pa do isplate“, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

13. Spis predmeta je dostavljen na postupanje Općinskom sudu 28. januara 2021. godine.

14. Općinski sud je održao pripremno ročište 2. juna 2021. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održao 9. septembra 2021. godine, 11. oktobra 2021. godine i 8. decembra 2021. godine.

15. Predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je „i prvostepeni postupak koji je trajao godinu i po dana trajao nedopušteno i neosnovano dugo,s obzirom da se radi o radnom sporu, koji predmeti uživaju prioritet u rješavanju, a pogotovo postupak pred drugostepenim organom koji još uvijek, nakon dvije godine, nije završen“. Dalje navodi da je takvo postupanje kako prvostepenog, tako i drugostepenog suda imalo direktan utjecaj na ne samo njegov život nego na živote svih članova njegove porodice, s obzirom da je on svojim radom izdržavao svoju četveročlanu porodicu, zbog čega smatra da je njegova apelacija dopustiva i osnovana.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka pred tim sudom kako je navedena u činjenicama predmeta, te je naveo da iz predmetne apelacije proizlazi da se apelant „prvenstveno žali na postupak koji traje pred drugostepenim sudom“. Dalje je naveo da je Općinski sud „postupao u rokovima“, te da je „blagovremeno u skladu sa raspoloživim terminima donio prvostepenu presudu u razumnom roku i da nije povrijedio nikakvo Ustavom BiH utvrđeno pravo apelanta“. Konačno, Općinski sud je predložio da se predmetna apelacija odbije „jer ne postoji povreda prava apelanta na dužinu trajanja postupka, bar od strane Općinskog suda“.

18. Kantonalni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na postupanje 30. novembra 2018. godine, te da navode iz predmetne apelacije smatra neosnovanim, jer je odluka tog suda donesena u zakonskom roku od 30 dana u odnosu na održanu sjednicu vijeća i predmet je dostavljen Općinskom sudu na daljnje postupanje 28. januara 2021. godine, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku. Dalje je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu „u odnosu na Kantonalni sud“.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

20. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 21. februara 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od četiri godine i 11 mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

31. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, dakle, o radnom sporu koji je, u skladu s odredbama člana 420. Zakona o parničnom postupku hitne prirode. Također, Ustavni sud ne nalazi da se u konkretnom predmetu radilo o složenom postupku. Zatim, kako se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđivanje (ne)zakonitosti odluke o otkazu apelantovog ugovora o radu, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak značajan za apelanta.

32. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud pripremno ročište u predmetnom postupku održao tek nakon jedne godine i jednog mjeseca od podnošenja tužbe, kao i da je prvostepenu presudu donio nakon jedne godine i nešto više od šest mjeseci. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je spis konkretnog predmeta Općinski sud dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi nakon nešto više od dva mjeseca od kada je navedena žalba izjavljena. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud odluku o predmetnoj žalbi (kojom je prvostepenu odluku u dijelu poništio i vratio tom sudu na ponovni postupak) donio nakon dvije godine i skoro dva mjeseca od prijema spisa predmeta. Konačno, Ustavni sud primjećuje da se spis konkretnog predmeta nalazi na Općinskom sudu skoro godinu dana, te da taj sud, iako jeste preduzimao radnje u postupku (održao pripremno ročište i dva ročišta za glavnu raspravu) još uvijek nije donio prvostepenu odluku. Pri tome Ustavni sud zapaža da redovni sudovi u svom odgovoru na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka i na navedene periode pasivnosti u svom radu.

33. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeni periodi pasivnosti redovnih sudova u tako dugom periodu moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo upravo neažurno postupanje Općinskog suda i Kantonalnog suda. Pri tome Ustavni sud primjećuje da prvostepeni sud u ponovnom postupku nije donio odluku ni nakon što mu je dostavljena apelacija na odgovor, te da je pri tome i sasvim neizvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2050/20 od 3. februara 2021. godine). Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, te da je urgirao postupanje Kantonalnog suda pred kojim se predmet nalazio na odlučivanju o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude.

34. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

37. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje četiri godine i 11 mjeseci, pri čemu nije izvjesno kada će taj postupak biti okončan, niti su redovni sudovi ponudili (objektivno prihvatljivo) opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka iako, s jedne strane, nije riječ o složenom pitanju, a, s druge strane, radi se o postupku koji je značajan za apelanta.

40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-215/21 (N.H.) | Sudska praksa | Aktio