Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-227/22 (M. T.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-227/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-227/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Muhamed Taletović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muhamed Taletović protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 275988 21 Gvl od 19. svibnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Taletović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa Kemo Kapur odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 21. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 275988 21 Gvl od 19. svibnja 2021. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo osporeno rješenje do donošenja odluke po apelaciji.

2. Rješenja Kantonalnoga suda od 19. svibnja 2021. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je presudom Općinskog suda u Sarajevu od 19. lipnja 2015. godine usvojen tužbeni zahtjev tužitelja (,,MBI DEVELOPMENT“ d.o.o. Ilidža iz Sarajeva) i obavezan je apelant da tužitelju po osnovu duga isplati iznos od 3.250,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Kantonalni sud je naveo da je apelant protiv prvostupanjske presude podnio priziv koji je rješenjem Kantonalnog suda od 28. prosinca 2020. godine odbačen kao nedopušten. Kantonalni sud je naveo da je apelant prijedlog za ponavljanje postupka podnio iz razloga propisanih člankom 255. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku (kojim je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćnom završen može na prijedlog stranke ponoviti, ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom). Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tužbu i priloge dostavio apelantu na adresu označenu u tužbi, a apelant je tužbu osobno preuzeo u pisarnici nakon ostavljene obavijesti sudskog dostavljača da tužbu može preuzeti u sudu. Dalje je naveo da je apelant nakon prijema tužbe angažirao punomoćnika (odvjetnika) putem kojeg je dostavio odgovor na tužbu i podnio protutužbu, da bi na ročištu od 16. rujna 2014. godine punomoćnik obavijestio sud da mu je apelant otkazao punomoć za zastupanje, te je predložio da se u daljem postupku pismena apelantu dostavljaju na adresu iz tužbe. Kantonalni sud je naveo da je nakon otkazivanja punomoći prvostupanjski sud pozive apelantu uputio na adresu iz tužbe i putem oglasne ploče suda, a kako apelant prilikom dostavljanja ovih poziva nije zatečen ostavljena mu je obavijest o preuzimanju pismena u sudu, te je na taj način dostavljena i prvostupanjska presuda. Kantonalni sud je istakao da je dostavljanje tužbe i prvostupanjske presude, kao i poziva za pripremno ročište i glavnu raspravu izvršeno u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kako je tužba apelantu uredno dostavljena na adresu iz tužbe sukladno odredbama članka 347. a u svezi s člankom 345. i člankom 346. ZPP, Kantonalni sud je istakao da nije bilo osnova za primjenu odredbe članka 348. stavak 2. i stavak 3. ZPP. Naime, istakao je da sudski dostavljač prilikom dostavljana tužbe nije utvrdio da apelant ne stanuje na adresi iz tužbe, pa samim tim prvostupanjski sud nije bio obavezan primijeniti odredbu članka 348. stavak 2. ZPP, odnosno pozvati tužitelja da dostavi točnu adresu apelanta. Pored toga, s obzirom da apelant i njegov punomoćnik do otkazivanja punomoći, nisu obavijestili sud da je apelant promijenio adresu na koju se dostava obavlja, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 352. stavak 5. ZPP dalje pozive (i prvostupanjsku presudu) apelantu, dostavljao putem oglasne ploče suda i istovremeno i na adresu iz tužbe. Stoga, istakao je da su neutemeljeni apelantovi prigovori da mu je nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda onemogućeno raspravljanje pred sudom, te ne postoji razlog iz članka 255. stavak 1. točka 2. ZPP. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelante se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u načelu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o pravu na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-227/22 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio