Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-11/22 (I. J. i drugi)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-11/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-11/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ivo Jurić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ivo Jurić protiv Presude Kantonalnoga suda u Odžaku broj 25 0 P 049226 21 Gž od 25. lipnja 2021. godine;

JP “Hrvatske telekomunikacije” d.d. Mostar protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 72 0 Mal 050919 20 Gž od 15.

prosinca 2020. godine;

Zajko Krvavac i Zejnil Krvavac protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 15 0 U 004154 19 Uvp od 12. svibnja 2021. godine;

Suad Bajrić protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 126 0 P 142724 21 Gž 2 od 10. svibnja 2021. godine;

Mirala Jahić protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Mal 212605 18 Gž od 15. lipnja 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-11/22

1. Ivo Jurić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Orašja, podnio je 30. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Odžaku broj 25 0 P 049226 21 Gž od 25. lipnja 2021. godine.

2. Presudom Općinskoga suda u Orašju od 19. travnja 2021. godine (vps. 2.376,00 KM) utvrđeno je da je tužiteljica (R. B.) kao nositeljica prava na posjed sa dijelom od 3/5 nekretnina, predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke, stekla pravo na posjed sa dijelom od 2/5 nekretnina apelanta, na temelju izgradnje obiteljsko-stambenoga objekta, predmetni objekt bliže označen u izreci odluke, koji objekt se nalazi na zemljištu, koji je posjed tužiteljice sa dijelom od 3/5 i apelanta sa dijelom 2/5, a koje zemljište služi za redovitu uporabu objekta, sve prema nalazu vještaka geometra od 26. ožujka 2020. godine i nalazu vještaka građevinske struke od svibnja 2020. godine, a što je apelant dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem te presude upiše kao suposjednik sa dijelom od 2/5 suposjeda apelanta. Obvezan je apelant da tužiteljici na ime troškova parničnoga postupka isplati određeni iznos.

3. Presudom Kantonalnoga suda u Odžaku od 25. lipnja 2021. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen te je prvostupanjska presuda potvrđena.

4. Iako apelant nije naveo kada je zaprimio presudu Kantonalnoga suda u Odžaku, uvidom u bazu podataka Sustava za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (u daljnjemu tekstu: CMS), Ustavni je sud utvrdio da je apelant 7. srpnja 2021. godine zaprimio presudu Kantonalnoga suda u Odžaku od 25. lipnja 2021. godine. Apelant je 30. prosinca 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-125/22

5. JP „Hrvatske telekomunikacije“ d.d. Mostar (u daljnjemu tekstu: apelant), koju zastupa Dalibor Mrša, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 11. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud RS) broj 72 0 Mal 050919 21 Rev od 14. listopada 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 72 0 Mal 050919 20 Gž od 15. prosinca 2020. godine.

6. Presudom Osnovnoga suda u Gradišci od 1. travnja 2020. godine obvezan je tuženik (B. R.) da apelantici na ime duga za korištenje mobilnih usluga isplati iznos od 161,89 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Presudom Okružnoga suda u Banjaluci od 15. prosinca 2020. godine usvojen je priziv tuženika i preinačena prvostupanjska presuda tako što je tužbeni zahtjev apelanta u cijelosti odbijen, te je apelant obvezan da tuženiku isplati troškove postupka u određenome iznosu.

8. Rješenjem Vrhovnoga suda RS od 14. listopada 2021. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena.

9. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud RS je istakao da je čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u gospodarskim sporovima 50.000,00 KM. Nadalje, istakao je da kako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude od 161,89 KM ne prelazi novčani cenzus propisan navedenom odredbom, revizija je nedopuštena. Istakao je da se apelant pozivom na izuzetnu reviziju iz čl. 237. st. 3. ZPP paušalno poziva na to da je donošenjem pobijane odluke nastala pravna nesigurnost, koji se prema stavu apelanta ogleda u tomu da drugostupanjski sud nije mogao usvojiti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je „prvi put istaknut u prizivu“. Naime, istakao je da u reviziji nisu iznijeti razlozi zbog kojih smatra (pod uvjetom da je sporno pitanje pravilno određeno) da bi bilo važno radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni da se o reviziji odluči, niti se bilo čime ukazuje da nižestupanjski sudovi različito sude u sličnim situacijama ili da takvih ili sličnih predmeta ima u broju koji bi opravdao odlučivanje o inače nedozvoljenoj reviziji. Također, istakao je da pozivanje apelanta na odluku toga suda od 16. kolovoza 2018. godine je neutemeljeno, jer se pravno i činjenično radi o različitome pravnome odnosu od onoga koji je riješen pobijanom odlukom.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu RS, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda RS doneseno 14. listopada 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 11. siječnja 2022. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

3. AP-137/22

11. Zajko Krvavac i Zejnil Krvavac (u daljnjemu tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Predrag Ivanković i Dejana Pikula iz Trebinja, podnijeli su 11. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda RS broj 15 0 U 004154 19 Uvp od 12. svibnja 2021. godine.

12. Zaključkom Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjemu tekstu: tuženica) – Područna jedinica Gacko od 25. siječnja 2018. godine odbačen je zahtjev apelanata za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti.

13. Rješenjem tuženice od 30. studenoga 2018. godine odbijen je priziv apelanata protiv zaključka od 25. siječnja 2018. godine.

14. Presudom Okružnoga suda u Trebinju od 28. veljače 2019. godine odbijena je tužba apelanata podnesena protiv rješenja tuženice od 30. studenoga 2018. godine.

15. Presudom Vrhovnoga suda RS od 12. svibnja 2021. godine odbijen je zahtjev apelanata za izvanredno preispitivanje presude Okružnoga suda u Trebinju od 28. veljače 2019. godine.

16. Iako su apelanti naveli da su presudu Vrhovnoga suda RS od 12. svibnja 2021. godine zaprimili 26. studenoga 2021. godine, uvidom u bazu podataka CMS-a, Ustavni je sud utvrdio da su apelanti 17. lipnja 2021. godine putem odvjetnika D. Š. (likvidatora odvjetničkoga ureda njihovoga ranijega punomoćnika) zaprimili presudu Vrhovnoga suda RS od 12. svibnja 2021. godine. Apelanti su 11. siječnja 2022. godine podnijeli apelaciju Ustavnome sudu.

4. AP-169/22

17. Suad Bajrić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Puračića, kojega zastupa Nisad Omerović, odvjetnik iz Lukavca, podnio je 14. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda F BiH broj 126 0 P 142724 21 Rev od 11. listopada 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 126 0 P 142724 21 Gž 2 od 10. svibnja 2021. godine.

18. Presudom Općinskoga suda u Lukavcu od 18. prosinca 2020. godine tuženik („Sisecam Soda Lukavac“ d.o.o. Lukavac) je obavezan da apelantu na ime pričinjene štete zbog djelomičnoga zaplavljivanja na parceli, predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke, isplati određene iznose i to iznos od 4.650,00 KM za 2009. godinu, iznos od 5.580,00 KM za 2010. godinu, iznos od 12.400,00 KM za 2011. godinu, iznos od 7.130,00 KM za 2012. godinu, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Preostali dio tužbenoga zahtjeva apelanta preko dosuđenih iznosa (sa iznosom od ukupno 13.440,00 KM) i pripadajućim zakonskim zateznim kamatama je odbijen.

19. Presudom Kantonalnoga suda u Tuzli od 10. svibnja 2021. godine priziv apelanta i tuženika su djelomično uvaženi i prvostupanjska je presuda preinačena tako da se apelantu dosuđuje naknada na ime pričinjene štete zbog djelomičnoga zaplavljivanja za razdoblje od 2009. do 2012. godine u iznosima od po 3.360,50 KM za svaku godinu, dok je sa viškom tužbenoga zahtjeva preko dosuđenih iznosa odbijen tužbeni zahtjev apelanta.

20. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 11. listopada 2021. godine revizije apelanta i tuženika su odbačene kao nedopuštene.

21. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je da vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude u odnosu na dosuđujući dio iznosi 13.342,00 KM, a u odnosu na odbijajući dio iznosi 16.318,00 KM. Nadalje, istakao je kako vrijednost pobijanoga dijela ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM kao uvjet dopuštenosti revizije, revizije su nedopuštene. Također, istakao je da taj sud niti izuzetno nije dopustio revizije primjenom čl. 237. st. 3. i 4. ZPP, jer je ocijenio da ne postoje uvjeti za dopuštanje izuzetne revizije, jer revidenti nisu postupili sukladno čl. 237. st. 5. ZPP, odnosno u reviziji nisu označili pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, odnosno razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava. Istakao je da se to pitanje mora postaviti na nedvojben način, koji ne dovodi u sumnju njegov sadržaj, budući da prema noveliranim odredbama ZPP taj sud nije ovlašten po službenoj dužnosti pronalaziti i definirati pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

22. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda F BiH doneseno 11. listopada 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 14. siječnja 2022. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

5. AP-270/22

23. Mirala Jahić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 21. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda F BiH broj 32 0 Mal 212605 20 Rev od 7. rujna 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Mal 212605 18 Gž od 15. lipnja 2020. godine.

24. Presudom Općinskoga suda u Tuzli od 3. kolovoza 2018. godine apelantica je obvezana da tužitelju („Tehnokomerc“ d.o.o. Tuzla) na ime duga za upravljanje i održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade isplati iznos od 350,70 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.

25. Presudom Kantonalnoga suda u Tuzli od 15. lipnja 2020. godine priziv apelantice je odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.

26. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 7. rujna 2021. godine revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena.

27. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je da je čl. 247. st. 1. ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz čl. 301b. ZPP, ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena za podnošenje revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti. Istakao je da je čl. 301b. st. 1. ZPP propisano da stranka može podnijeti reviziju putom punomoćnika koji je odvjetnik, a st. 2. da izuzetno od st. 1. reviziju može podnijeti stranka ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama toga zakona ili kojega drugoga zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu, iako nije odvjetnik, ako ima položen pravosudni ispit. Nadalje, naveo je kako je predmetnu reviziju podnio sin apelantice, kao punomoćnik, koji nije odvjetnik, niti ima položen pravosudni ispit. Istakao je da je potom apelantica uložila drugu reviziju, sačinjenu i potpisanu od strane odvjetnice A. N. L., za koju je priložena i punomoć za zastupanje u revizionome postupku. Ipak, istakao je da okolnost da je, nakon proteka roka za izjavljivanje revizije, uz reviziju apelantice koju nije sačinio odvjetnik ili osoba koja ima položen pravosudni ispit, dostavljena revizija sačinjena od strane odvjetnika, ne može biti od utjecaja na drukčiju odluku suda.

28. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske odluke izjavila reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda F BiH doneseno 7. rujna 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostupanjsku odluku zaprimila prije toga nadnevka. Apelantica je 21. siječnja 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.

Spajanje predmeta

29. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-11/22. Apelacioni navodi

30. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-11/22, AP-125/22 i AP-169/22 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u apelacijama br. AP-11/22 i AP-270/22 su se pozvali na povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant u apelaciji br. AP-125/22 smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti u apelaciji br. AP-137/22 navode kako je presudu Vrhovnoga suda RS od 12. svibnja 2021. godine zaprimio likvidator odvjetničke kancelarije odvjetnika M. Š., tj. odvjetnik D. Š., kako je trebalo vremena da stupe u kontakt sa odvjetnikom D.Š., pa da stoga nisu mogli na vrijeme podnijeti predmetnu apelaciju.

31. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

32. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u apelacijama br. AP-125/22, AP-169/22 i AP-270/22 protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije koje su odlukama Vrhovnoga suda F BiH i RS, odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da su revizije kao izvanredni pravni lijekovi u ovim slučajevima bili neučinkoviti pravni lijekovi u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji br. AP-11/22 osporenu odluku Kantonalnoga suda u Odžaku zaprimio 7. srpnja 2021. godine, a da je apelacija podnesena 30. prosinca 2021. godine, te da su apelanti u apelaciji br. AP-137/22 osporenu odluku Vrhovnoga suda RS zaprimili 17. lipnja 2021. godine, a da je apelacija podnesena 11. siječnja 2022. godine. Budući da su sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene odluke.

33. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-11/22 (I. J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio