Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4405/21 ("A3" d.o.o. Široki Brijeg)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Porez
  • Građanski postupak
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4405/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4405/21, rješavajući apelaciju "A3" d.o.o. Široki Brijeg, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "A3" d.o.o. Široki Brijeg protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Ps 170954 20 Rev od 31. avgusta 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 170954 20 Pž od 12. avgusta 2020. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 170954 15 Ps od 16. marta 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "A3" d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa ZOU Barbarić & Bevanda iz Širokog Brijega, podnio je 22. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Ps 170954 20 Rev od 31. avgusta 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 170954 20 Pž od 12. avgusta 2020. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 170954 15 Ps od 16. marta 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi (Sveučilište u Mostaru) isplati iznos od 293.123,91 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove parničnog postupka. Odbijen je i protivtužbeni zahtjev tuženog da mu apelant isplati iznos od 34.915,39 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove parničnog postupka.

3. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je Konzorcij iz Republike Hrvatske, na čelu sa društvom Brodomerkur d.d. Split, kojeg su pored ovog činili Dalekovod d. d. iz Zagreba, A3 d.o.o. iz Splita i Beidenegel d.o.o. iz Metkovića (u daljnjem tekstu: Konzorcij), izvodio radove na rekonstrukciji i adaptaciji kampusa tuženog, kao naručioca. Dalje, da su ugovorne strane iz tog odnosa izmirile sve ugovorne obaveze predviđene zaključenim ugovorom i aneksom na taj ugovor (kojim je bilo izričito navedeno da će izvođač radova platiti sve poreze i naknade, uključujući i PDV, kao i da je iznos poreza već uključen u ugovorenu cijenu). Zatim, da je Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 Ps 058030 12 Rev od 29. aprila 2013. godine obavezan tuženi da Konzorciju na ime „klizne skale“, odnosno povećanja cijene elemenata isplati 10% povećanja cijene u iznosu od 1.724.258,22 KM, te da je tuženi dobrovoljno u cijelosti ispunio svoju obavezu određenu navedenom presudom. Konačno, da apelant nije bio stranka u postupku, ali da je bio angažovan kao podizvođač radova, kao i da je rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH od 16. marta 2007. godine bio upisan u registar obveznika indirektnih poreza kao porezni punomoćnik Brodomerkura d.d. Split sa kojim je 14. maja 2014. godine zaključio Ugovor o preuzimanju ispunjenja (kojim je utvrđeno da će apelant kao poreski punomoćnik Brodomerkura d.d. Split platiti PDV u iznosu od 293.123,91 KM po računima koje je Brodomerkur d.d. Split ispostavio tuženom). Također, ukazao je da, po ocjeni nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji obaveza tuženog da izvrši bilo koje plaćanje mimo iznosa navedenog u presudi Vrhovnog suda od 29. aprila 2013. godine, pa ni PDV-a, i da se nisu mogle primijeniti odredbe Zakona o porezu na dodatnu vrijednost. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je ukazao na odredbe čl. 453. st. (1) i (3) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je propisano da se preuzimanje ispunjenja vrši ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obavezuje prema dužniku da ispuni njegovu obavezu prema povjeriocu, odnosno da preuzimalac ispunjenja ne preuzima dug, niti pristupa dugu, i da povjerilac nema nikakvo pravo prema njemu. Zbog toga je Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno zaključili kada su utvrdili da apelant nema pravo od tuženog da zahtijeva isplatu potraživanja koje je predmet spora, jer on nije u obligacionom odnosu sa tuženim, već sa Brodomerkurom d.d. Split, u čije je ime ispunio obavezu.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, jer nisu utvrdili da je tuženi dužan isplatiti apelantu PDV koji je on platio umjesto Brodomerkura d.d. Split. Nadalje ističe da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard „obrazložene odluke“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju presude osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO-a, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4405/21 ("A3" d.o.o. Široki Brijeg) | Sudska praksa | Aktio