Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3994/21 (S. G.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3994/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3994/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Salkan Gradaščević, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Salkan Gradaščević protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 03 0 U 020838 21 Uvp od 7. listopada 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Salkan Gradaščević (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 22. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 020838 21 Uvp od 7. listopada 2021. godine.

2. Rješenjem Kantonalnoga suda od 21. srpnja 2021. godine odbačena je tužba apelanta.

3. Presudom Kantonalnoga suda od 7. listopada 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje rješenja Kantonalnoga suda od 21. srpnja 2021. godine.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je apelant u zahtjevu za izvanredno preispitivanje istakao da povod za podnošenje tužbe u pravnoj stvari nije tzv. „šutnja administracije“, već da se ista podnosi „radi uklanjanja građevine“. Nadalje, istakao je da je taj sud pobijanim rješenjem odbacio tužbu apelanta za pokretanje upravnoga spora protiv tuženika (Ministarstvo prostornoga uređenja i zaštite okolice Tuzlanskoga kantona) iz razloga što je podnesena u pravomoćnoj presuđenoj stvari. Istakao je da je utvrđeno da je presudom toga suda od 8. rujna 2020. godine po tužbi apelanta naloženo tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 3 dana, hitno zatraži da mu prvostupanjski organ (Grad Tuzla) najkasnije u roku od 5 dana dostavi sve spise predmeta i pismeno iznese razloge zbog kojih prvostupanjsko rješenje nije doneseno u zakonskome roku, nadalje, ukoliko utvrdi da prvostupanjsko rješenje nije doneseno zbog opravdanih razloga ili zbog krivnje apelanta ili druge stranke u postupku, da tuženik prvostupanjskome organu naloži da u roku od 15 dana donese prvostupanjsko rješenje, odnosno, ukoliko utvrdi da prvostupanjsko rješenje nije doneseno u roku zbog neopravdanih razloga, tj. zbog krivnje prvostupanjskoga organa, da tuženik sam riješi stvar najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka te presude. Nadalje, istakao je da je apelant, kako tuženik nije postupio po navedenoj presudi, 23. studenoga 2020. godine pokrenuo novi upravni spor u istoj pravnoj stvari, nakon čega je taj sud odbacio tužbu jer je tijekom prethodnoga ispitivanja tužbe utvrdio da već postoji pravomoćna sudbena odluka u upravnome sporu o istoj stvari, po tužbi protiv istoga tuženika i to povodom istoga činjeničnoga i pravnoga utemeljenja (tj. zbog zahtjeva za uklanjanje bespravno započete izgradnje ograde na nekretnini apelanta), zbog čega predmetna tužba nije dozvoljena. Imajući u vidu navedeno, istakao je da je pobijanim rješenjem pravilno odlučeno, jer je čl. 25. st. 1. toč. 6. Zakona o upravnim sporovima propisano da će se rješenjem odbaciti tužba ako već postoji pravomoćna sudbena odluka donesena u upravnome sporu o istoj stvari. Također, istakao je da sud u upravnome sporu može samo da ocjenjuje zakonitost upravnih akata donesenih u upravnome postupku, ili da u slučaju „šutnje administracije“, naloži donošenje takvih akata, ali da nije ovlašten da sam, u nedostatku upravnih akata rješava upravne stvari i odlučuje umjesto upravnih organa.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnome slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Kantonalnoga suda odbijen zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje rješenja Kantonalnoga suda, kojim je odbačena tužba apelanta, uz obrazloženje da u konkretnome slučaju se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3994/21 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio