Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4165/21 (D. B.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4165/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4165/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Dušan Banjac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dušan Banjac protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 316208 21 Gvl od 4. oktobra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Banjac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Rafaela Ljubojević- Đurić advokat iz Gradiške, podnio je 6. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 316208 21 Gvl od 4. oktobra 2021. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Mal 316208 21 Gvl od 4. oktobra 2021. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravosnažnog okončanog presudom zbog propuštanja Osnovnog suda u Banjaluci od 18. januara 2021. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je tužilac (,,EOS Matrix“ d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo) protiv apelanta podnio predmetnu tužbu 8. novembra 2019. godine u kojoj je kao adresu apelanta naveo ulicu Marka Kraljevića broj 18 u Banjaluci. Dalje, da je dostavljač, dostavljajući predmetnu tužbu apelantu na odgovor, konstatovao da je 15. novembra 2019. godine pokušana dostava, da je po izjavi stanara zgrade apelant nepoznat i da je pismeno vraćeno sudu. Nadalje, da je nakon toga prvostepeni sud rješenjem od 27. decembra 2019. godine tužiocu vratio tužbu radi tačnog označavanja adrese apelanta, te da je tužilac nakon toga u spis predmeta dostavio dopis Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske od 16. januara 2020. godine prema kojem je, uvidom u zvaničnu evidenciju prebivališta i boravišta koju vodi Policijska uprava Banjaluka, konstatovano da je apelant prijavljen na adresi naznačenoj u tužbi, pa je tužilac predložio da se daljnja dostava pismena vrši u skladu sa odredbama člana 348. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Takođe, da je prvostepeni sud nakon toga ponovo dostavio tužbu apelantu na odgovor, da je dostava pokušana 3. marta 2020. godine i da je konstatovano po izjavi stanara zgrade da je apelant nepoznat, pa je pismeno vraćeno sudu. Konačno, da je prvostepeni sud izvršio dostavu putem oglasne table suda i u jednim dnevnim novinama, nakon čega je po proteku rokova donio presudu zbog propuštanja od 18. januara 2021. godine. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju adresa koja je dostavljena u tužbi i adresa prebivališta apelanta prema zvaničnim evidencijama ista, te da je kod takvog stanja stvari prvostepeni sud pravilno vršio dostavu tužbe na odgovor u smislu odredbi člana 348. ZPP. Okružni sud je zaključio da u predmetnom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka apelant nije iznio činjenice, niti sudu predložio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da živi na adresi posljednjeg prijavljenog prebivališta i da sadržaj dostavnica koje se nalaze u predmetnom spisu nije istinit. Konačno, Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju, dakle, nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka u smislu odredbi člana 255. stav (1) tačka 2) ZPP.

Apelacioni navodi

3. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući pravo na pristup sudu.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4165/21 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio