Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4243/21 (MH "Elektroprivreda Republike Srpske" a.d. Trebinje - ZP "Elektrokrajina" a.d. Banjaluka)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4243/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-4243/21, rješavajući apelaciju koju je podnio MH "Elektroprivreda Republike Srpske" a.d. Trebinje - ZP "Elektrokrajina" a.d. Banjaluka, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio MH "Elektroprivreda Republike Srpske" a.d. Trebinje - ZP "Elektrokrajina" a.d. Banjaluka protiv Presude Okružnoga suda u Prijedoru broj 77 0 K 104223 21 Kž od 22. rujna 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. MH "Elektroprivreda Republike Srpske" a.d. Trebinje - ZP "Elektrokrajina" a.d. Banjaluka (u daljnjemu tekstu: apelant), podnio je 14. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Prijedoru (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 77 0 K 104223 21 Kž od 22. rujna 2021. godine.
2. Presudom Osnovnoga suda u Prijedoru (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) od 10. lipnja 2021. godine A. B. je oslobođena optužbe da je počinila kazneno djelo Krađa energije iz čl. 225. st.
1. Kaznenoga zakonika (u daljnjemu tekstu: KZ). Na temelju čl. 100. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (u daljnjemu tekstu: ZKP) odlučeno je da troškovi kaznenoga postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Presudom Okružnoga suda od 22. rujna 2021. godine odbačen je kao nedopušten priziv apelanta izjavljen protiv presude Osnovnoga suda od 10. lipnja 2021. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je apelant, kao oštećeni, priziv izjavio zbog povrede odredbi KZ. Nadalje, istakao je da je čl. 307. st. 4. ZKP propisano da oštećeni može izjaviti priziv samo zbog odluke suda o troškovima postupka i imovinskome-pravnome zahtjevu, a zbog svih prizivnih osnova po kojima se presuda može pobijati samo ukoliko je od tužitelja preuzeo kazneno gonjenje u smislu čl. 46. ZKP. Imajući u vidu činjenicu da je okružni javni tužitelj u konkretnome slučaju proveo i okončao kazneno gonjenje pred prvostupanjskim sudom, te da apelant priziv nije izjavio niti po jednom od dva prizivna osnova, po kojima na to ima pravo u smislu čl. 307. st. 4. ZKP, to je njegov priziv zbog povrede odredbi KZ nedopušten. Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Obzirom na to da apelant ima status javnoga poduzeća, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zajamčenih odredbama Europske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Europska konvencija pruža minimum zaštite glede ljudskih prava i temeljnih sloboda, a da Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stanovište da, prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kojega suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnome sudu. Sukladno tomu, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudbenih postupaka, uživaju jamstva prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog donošenja osporene presude Okružnoga suda, u postupku u kojemu je treća osoba oslobođena optužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
9. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi oštećene osobe. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv treće osobe. Stoga, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić