Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4198/21 (A. S.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4198/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-4198/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Amra Salkić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Amra Salkić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 K 389093 21 Kž od 20. rujna 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Amra Salkić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Srebrenika, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Hogić Enver, Mešić V. Amir i Rustemović Azra iz Tuzle, podnijela je 9. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 K 389093 21 Kž od 20. rujna 2021. godine.
2. Presudom Općinskoga suda u Tuzli od 10. prosinca 2020. godine J. H. je oglašen odgovornim što je 30. srpnja 2020. godine u određeno vrijeme i u određenome mjestu, u stanu apelantice, svjestan da ju svojim radnjama može lako tjelesno ozlijediti, što je i htio, apelanticu udario više puta nogama i rukama po raznim dijelovima tijela, uslijed čega su nastale povrede bliže označeno u izreci odluke, čime je učinio kazneno djelo Laka tjelesna ozljeda iz čl. 173. st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), pa mu je sud temeljem čl. 353. Zakona o kaznenom postupku (u daljnjemu tekstu: ZKP) izdao kazneni nalog kojim je optuženom izrekao uvjetnu osudu i istovremeno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude ne učini novo kazneno djelo. Apelantica je u cijelosti sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnični postupak.
3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 20. rujna 2021. godine priziv apelantice izjavljen protiv prvostupanjske presude je odbijen kao neutemeljen.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je čl. 308. st. 4. ZKP propisano da oštećeni može podnijeti priziv zbog odluke suda o troškovima postupka i imovinskopravnome zahtjevu. Nadalje, kako apelantica pobija prvostupanjsku odluku zbog povrede odredbi kaznenoga postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja i povrede KZ, te odluke o kaznenopravnoj sankciji, priziv nije dopušten. Osim toga, istakao je da je za prihvaćanje zahtjeva za izdavanje kaznenoga naloga čl. 352. ZKP propisano prisustvo stranaka i branitelja, a ne i oštećene osobe. Nadalje, da je čl. 353. st. 2. ZKP propisano da ukoliko optuženi izjavi da je kriv i da prihvaća kaznenu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici i predloženim kaznenim nalogom, sudac će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog sukladno optužnici, a na tomu ročištu ne prisustvuje oštećena, pa su stoga navodi apelantice da nije dobila poziv za razmatranje kaznenoga naloga neutemeljeni.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je zbog donošenja rješenja Kantonalnoga suda, u postupku u kojemu je treće lice oglašeno krivim za počinjeno kazneno djelo, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svatkome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak, odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelantica pojavljuje u ulozi oštećene osobe. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazišlo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi, odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić