Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4188/21 (D. P.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Građevinsko zemljište
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4188/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4188/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Dane Pašalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dane Pašalić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 023071 20 Uvp od 14. oktobra 2021. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 023071 18 U od 23. decembra 2019. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove broj 21.04/951-875/18 od 3. jula 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dane Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 8. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 023071 20 Uvp od 14. oktobra 2021. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 023071 18 U od 23. decembra 2019. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.04/951-875/18 od 3. jula 2018. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave, Područna jedinica Čelinac (u daljnjem tekstu: PJ Čelinac) od 24. aprila 2018. godine odbijen je zahtjev/prijava apelanta za ispravku greške tako što će se parcele k.č. broj 288 i k.č. broj 287 k.o. Čelinac Donji vratiti u prvobitno stanje koje je bilo prije cijepanja u 1990. godini.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja PJ Čelinac od 24. aprila 2018. godine, Republička uprava je Rješenjem broj 21.04/951-875/18 od 3. jula 2018. godine predmetnu žalbu odbila kao neosnovanu.

4. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 023071 18 U od 23. decembra 2019. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Republičke uprave od 3. jula 2018. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda od 23. decembra 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 023071 20 Uvp od 14. oktobra 2021. godine predmetni zahtjev apelanta odbio.

6. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 140. stav (1) Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti propisano da Republička uprava, ispravljanje utvrđenih grešaka, nedostataka i propusta u podacima o nepokretnostima, vrši po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Dalje, da je odlučujući o predmetnom zahtjevu apelanta proveden postupak u kojem se vještak geometar izjasnio da su predmetne parcele cijepane na osnovu zahtjeva tadašnjeg SIZ za komunalne djelatnosti opštine Čelinac iz 1989. godine, te prijave i zahtjeva za izuzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta od 5. februara 1990. godine u cilju dodjele predmetnog zemljišta krajnjim korisnicima radi privođenja namjeni koja se odnosila na izgradnju tri objekta zanatske djelatnosti, sve u skladu sa Urbanističkim planom opštine Čelinac. Takođe, da u to vrijeme nije bio razrađen plan parcelacije, pa je cijepanje izvršeno prema navedenom zahtjevu i skici snimanja. Dakle, Vrhovni sud je naveo da proizlazi da je postojao osnov za cijepanje spornih parcela i da nije došlo do greške u upisu podataka nakon cijepanja parcela broj 288 i 287, iz kojeg razloga je pravilno zaključeno da nisu ispunjeni uslovi da se udovolji zahtjevu apelanta za ispravku podataka u smislu navedene zakonske odredbe. Konačno, Vrhovni sud je naveo da to što je, prema kazivanju apelanta, zainteresovano lice narušilo među između susjedskih parcela, ne predstavlja razlog za ispravku, već za postupak uređenja međe pred nadležnim sudom.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je u drugom postupku, u predmetu smetanja posjeda, utvrđeno da je objekat apelanta „ušao u tuđu, susjednu parcelu“, te da je do navedene greške došlo prilikom cijepanja predmetnih parcela, jer je isto izvršeno proizvoljno, radi čega smatra da je navedenu grešku (u cijepanju parcela) potrebno ispraviti.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda od 23. decembra 2019. godine, koje navode je Vrhovni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o predmetnom zahtjevu, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4188/21 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio