Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4202/21 (K. M.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Stjecanje bez osnova
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4202/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4202/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Kasim Mizdrak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Kasim Mizdrak protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 496360 17 Gž od 2. septembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Kasim Mizdrak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Adnan Novo advokat iz Sarajeva, podnio je 9. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 496360 17 Gž od 2. septembra 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, obavezan je apelant da tužiocu („Energopetrol“ d.d. Sarajevo), na ime više isplaćenih novčanih potraživanja za razliku plata, već isplaćene zatezne kamate, te troškova parničnog i izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. jula 2014. godine pa do isplate, isplati ukupan iznos od 12.580,30 KM, kao i da mu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tužilac potražuje od apelanta povrat više isplaćenog novčanog iznosa sa kamatama, naplaćenog u izvršnom postupku na osnovu izvršne isprave, pravosnažne presude Općinskog suda u Sarajevu od 14. oktobra 2009. godine. Naime, da su u revizionom postupku, presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) naprijed navedena prvostepena presuda, kao i drugostepena presuda, preinačene tako da je apelantu dosuđen ukupan iznos od 17.071,52 KM, umjesto iznosa od 24.421,19 KM, te troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.165,00 KM, umjesto iznosa od 2.950,00 KM, pa je prvostepeni sud pravilno zaključio da tužilac osnovano potražuje od apelanta novčana sredstva u visini utvrđenoj iz nalaza vještaka finansijske struke, pravilnom primjenom odredbe člana 210. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Dakle, Kantonalni sud je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o institutu sticanja bez osnova, kako je propisano odredbom člana 210. ZOO, jer je donošenjem naprijed navedene presude Vrhovnog suda otpao pravni osnov po kojem je apelant primio novčani iznos, a kada je nastala i obaveza apelanta da vrati više isplaćenog novčanog iznosa koji je primio u izvršnom postupku, shodno odredbi člana 210. stav (4) ZOO. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da se neosnovano navodima žalbe osporava odluka o zakonskim zateznim kamatama, odnosno da u toku postupka nije dokazano kada je apelant pao u docnju. Naime, odredbama člana 214. ZOO je propisano, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je sticalac nesavjestan od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema tome, shodno navedenoj odredbi, apelant je sa danom prijema presude Vrhovnog suda (17. jula 2014. godine) pao u docnju, jer je od tog dana imao saznanja da je određeni novčani iznos primio iz osnova koji je otpao, odnosno da ga drži bez osnova, te se smatra od tog momenta i nesavjesnim sticaocem. Stoga, Kantonalni sud je naveo da je, suprotno navodima žalbe, prvostepeni sud pravilno dosudio zakonske zatezne kamate počev od 17. jula 2014. godine. Konačno, Kantonalni sud je ukazao da apelant u odgovoru na žalbu, a ni u toku postupka, nije osporio tvrdnje tužbe da je primio presudu Vrhovnog suda od 17. jula 2014. godine, pa su neosnovani žalbeni navodi da ova tvrdnja tužioca nije dokazana u postupku.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da u konkretnom slučaju nije obrazloženo zašto su dosuđene zakonske zatezne kamate, a naročito zašto su dosuđene od 17. jula 2014. godine. Dalje navodi da predmetnu apelaciju podnosi zato što su „redovni sudovi u istovjetnim predmetima radnika protiv „Energopetrol“ d.d. Sarajevo donosili različite odluke, o čemu je odlučivao i Ustavni sud“, pa se u tom smislu poziva na „odluku Ustavnog suda broj AP- 4450/14 od 19. aprila 2017. godine“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U pogledu apelantovog pozivanja na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-4450/14 od 19. aprila 2017. godine, Ustavni sud zapaža da je navedenom odlukom odbijena kao neosnovana apelacija podnesena protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 087219 12 Rev od 22. jula 2014. godine, te da su tom presudom (kao u konkretnom slučaju) preinačene nižestepene odluke, te apelant u tom predmetu (kao u konkretnom slučaju) obavezan da tuženom isplati razliku plata i troškova postupka u određenom novčanom iznosu. Stoga, Ustavni sud ne nalazi da je prednje navode apelanta potrebno dalje obrazlagati. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4202/21 (K. M.) | Sudska praksa | Aktio