Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4514/21 (S. M.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4514/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-4514/21, rješavajući apelacije koje je podnio Slavko Martić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Slavko Martić protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH broj T11 0 KTA 0005755 21 od 4. listopada 2021. godine i Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH broj T11 0 KTA 0005903 21 od 26. listopada 2021. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4514/21
1. Slavko Martić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Grafelfinga, SR Njemačka, podnio je 29. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0005755 21 od 4. listopada 2021. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona od 19. veljače 2021. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv N. G. zbog kaznenih djela Pranje novca iz čl. 272. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ) i Zlouporaba položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. KZ, jer ne postoje temelji sumnje da je prijavljena osoba počinila bilo koje kazneno djelo.
3. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona od 1. lipnja 2021. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanta protiv naredbe o neprovođenju istrage toga tužiteljstva od 19. veljače 2021. godine.
4. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 4. listopada 2021. godine apelant je obaviješten da je nakon razmatranja spisa Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona, na temelju čl. 9. st. 1. u svezi sa čl. 20. st. 1. Zakona o Federalnome tužiteljstvu, ocijenjena neutemeljenom pritužba apelanta podnesena protiv rješenja Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona od 1. lipnja 2021. godine. Naime, Federalno je tužiteljstvo istaklo da su pravilno cijenjene ukazane sumnje krivotvorenja dokumentacije povodom okolnosti stradanja i smrti S. G., pripadnika vojnih postrojbi, 9. svibnja 1993. godine, a u smislu ispitivanja svjedoka S. B., koji u odnosu na okolnosti smrti daje drukčiji iskaz nego je to službeno utvrđeno. Naime, Federalno je tužiteljstvo istaklo da su ti navodi svjedoka cijenjeni sa pribavljenom objektivnom dokumentacijom iz koje proistječe da je do stradanja i smrti navedene osobe došlo „neposredno pri povratu s crte obrane nestručnim rukovanjem puške“, a što je vezano i za invalidninu koju po tomu temelju ostvaruje njegova supruga, a koje okolnosti su utvrđivane i provjeravane u više navrata od drugih nadležnih institucija. Također, Federalno je tužiteljstvo istaklo da je vezano za rekonstrukciju vodova i s tim u vezi ukazanim sumnjama glede kaznenih djela koje su na teret stavljene N. G., nadležno tužiteljstvo je donijelo pravilne i na zakonu utemeljene odluke. Naime, istakalo je da je vezano za taj posao Općina Travnik zaključila ugovor od 18. rujna 2014. godine, da je interni ovlašteni organ Općine podnosio godišnja izvješća o nadzoru rada načelniku, da su nalozi za plaćanja podnošeni Službi za gospodarsko-financijske poslove Općine, u čemu prijavljena osoba nije niti sudjelovala, te je sve bilo predmetom razmatranja i usvajanja nadležnih organa Općine.
2. AP-56/22
5. Apelant je 6. siječnja 2022. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva broj T11 0 KTA 0005903 21 od 26. listopada 2021. godine.
6. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Hercegovačko-neretvanskoga kantona od 20. svibnja 2020. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv D. P., zamjenika glavnoga kantonalnoga tužitelja Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona zbog kaznenih djela Nesavjestan rad u službi iz čl. 387. KZ i Zlouporaba položaja ili ovlaštenja iz čl.
383. KZ.
7. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva Hercegovačko-neretvanskoga kantona od 8. srpnja 2021. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanta protiv naredbe o neprovođenju istrage toga tužiteljstva od 20. svibnja 2020. godine.
8. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 26. listopada 2021. godine apelant je obaviješten da je to tužiteljstvo pribavilo kompletan spis na koji se predmetna predstavka odnosi, te da su nakon izvršene analize pobijanih tužiteljskih odluka i analiza navoda predstavke, sukladno čl. 9. i 20. Zakona o Federalnome tužiteljstvu, čl. 50. Zakona o kaznenom postupku i toč. 14. Obveznoga naputka o postupku rješavanja pritužbi na naredbe o neprovođenju istrage, pobijane odluke ocijenjene kao pravilne i na zakonu utemeljene. Federalno je tužiteljstvo istaklo da je postupajuća kantonalna tužiteljica na temelju dokaza koji se nalaze u spisu imala dovoljno utemeljenja za donošenje pobijane tužiteljske odluke, jer ne postoji temelji sumnje da je prijavljeni učinio prijavljeno kazneno djelo niti koje drugo kazneno djelo. Nadalje, da činjenica da tužiteljica nije uzela izjavu od prijavljene osobe sama po sebi ne ukazuje na nezakoniti rad tužiteljice, jer tužitelj u svakome pojedinome slučaju je ovlašten da izvrši procjenu potrebe provođenja određenih istražnih radnji, kako je i postupljeno u konkretnome slučaju. Federalno je tužiteljstvo istaklo da je mišljenja da su pobijane odluke potpune i pravilne, zbog čega je predstavku valjalo odbaciti kao neutemeljenu, tim prije što se u istoj ne ukazuje na bilo kakve nove i konkretne dokaze, a osobito glede iznesenih paušalnih tvrdnji da se u konkretnome slučaju radi o „pokušaju zataškavanja kriminala“, „da tužiteljstva rade na tome kako zaštiti kriminal i kriminalne tužitelje i tužiteljstva u F BiH“, itd., iz kojih razloga se to tužiteljstvo nije niti upuštalo u ocjenu takvih navoda. Spajanje predmeta
9. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4514/21. Apelacioni navodi
10. U obje predmetne apelacije apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije. U apelaciji br. AP-4514/21 apelant navodi da mu nije jasno kako su mogle biti donesene osporene tužiteljske odluke, kada je u svojoj prijavi ponudio dokaze utemeljene na zakonu da je prijavljeni počinio prijavljena kaznena djela. U apelaciji br. AP-56/22 apelant navodi kako mu kao podnositelju kaznene prijave nije dana mogućnost da se izjasni i očituje o određenim dokumentima.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje jesu li u konkretnim slučajevima primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svatkome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
13. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupci odnose na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojima se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznenih prijava. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazišlo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, AP-963/20 od 6. svibnja 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Konačno, glede navoda apelanta o povredi prava na osobnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke niti na koji način ne mogu dovesti u svezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tomu smjeru, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić