Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-345/21 (H. S.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-345/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP 345/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Hasib Skenderagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Hasib Skenderagić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 477460 16 Rsž od 26. maja 2021.godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Hasibu Skenderagiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasib Skenderagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rakovice, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Eterović“ d.o.o. Sarajevo iz Sarajeva, podnio je 3. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 477460 16 Rsž od 26. maja 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 27. augusta 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 31. augusta 2021. godine.
4. Ustavni sud je 13. januara 2022. godine apelantu dostavio na izjašnjenje odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 23. decembra 2014. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv tuženog (KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo) radi naplate potraživanja iz radnog odnosa.
7. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 477460 14 Rs od 8. jula 2016. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da apelantu na ime razlike u manje isplaćenim plaćama, na ime razlike manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2012, 2013. i 2014. godinu i na ime razlike manje isplaćene otpremnine isplati određene novčane iznose, te da u ime i za račun apelanta plati određeni novčani iznos za pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za naznačeni period, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, a kako je to sve preciznije navedeno u izreci presude.
8. Tuženi je 23. augusta 2016. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude.
9. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 477460 16 Rsž od 26. maja 2021. godine odbio žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da Kantonalni sud nije donio odluku po žalbi tuženog od 23. augusta 2016. godine izjavljenoj protiv prvostepene presude, iako je žalba izjavljena prije više od četiri godine, a što je bio dužan prema odredbi člana 217. Zakona o parničnom postupku.
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predmete rješava prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, u skladu sa Uputstvom plana rješavanja starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV). Kantonalni sud je naveo da je navedeni predmet riješen 26. maja 2021. godine, odnosno u razumnom roku, budući da je svaki sudija Građanskog odjeljenja tog suda zadužen sa oko 700 predmeta. Kantonalni sud je naveo da nije povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na koje ukazuje u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. U konačnici, Kantonalni sud je predložio da Ustavni sud naloži VSTV-u i Kantonu Sarajevu da hitno preduzmu mjere kako bi se trajno riješio problem opterećenosti Kantonalnog suda, te u vezi s tim i prava na suđenje u razumnom roku. V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
14. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
18. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ukazuje samo na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom po izjavljenoj žalbi tuženog od 23. augusta 2016. godine, pa će u tom smislu u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od dana izjavljivanja žalbe do donošenja drugostepene odluke, dakle period koji je trajao četiri godine i devet mjeseci.
Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
26. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine i AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, kao i navode Kantonalnog suda iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka nije utjecala na trajanje žalbenog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
28. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od većeg značaja jer putem suda pokušava da ostvari prava iz radnog odnosa.
29. Analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i devet mjeseci, računajući od dana izjavljivanja žalbe, što predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Kao opravdanje za nedonošenje odluke u razumnom roku Kantonalni sud je naveo svoju obavezu postupanja po planu rješavanja starih predmeta. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, naročito okolnost da je u pitanju postupak koji se po zakonu smatra hitnim i koji je od većeg značaja za apelanta jer se odlučuje o njegovim pravima iz radnog odnosa, te da se po prirodi stvari u žalbenom postupku odlučivalo na osnovu stanja u spisu, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, koji se po zakonu smatra hitnim i koji je od većeg značaja za apelanta, nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode i koji je od većeg značaja za apelanta, pred Kantonalnim sudom, dakle u žalbenom postupku trajao četiri godine i devet mjeseci, pri čemu taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić