Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2797/21 (R. D.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2797/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-2797/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Rajko Daković, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Pročišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rajko Daković protiv Rješenja Okružnoga suda u Trebinju broj 95 0 I 050948 21 Gži 3 od 19. svibnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Daković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Predrag Ivanković i Dejana Pikula iz Trebinja, podnio je 2. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 I 050948 21 Gži 3 od 19. svibnja 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 I 050948 19 I od 4. travnja 2019. godine određena je predložena ovrha tražitelja ovrhe (V.Š.) protiv apelanta kao ovršenika, na temelju ovršne isprave - pravomoćne presude Osnovnog suda (kojom je apelantu i sinu apelanta (D.D.) pod prijetnjom zakonskih posljedica u vidu novčane kazne, zabranjeno da ubuduće uznemiravaju tražitelja ovrhe u vršenju vlasničkih ovlaštenja na određenoj nekretnini na način da parkiraju svoje putničko motorno vozila ili bilo koje drugo vozilo na određenom mjestu uz nekretninu u vlasništvu tražitelja ovrhe).

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 0 I 050948 20 I 3 od 29. ožujka 2021. godine odbijen je u cijelosti apelantov prigovor, te je rješenje o ovrsi 4. travnja 2019. godine održano na snazi.

4. Rješenjem Okružnoga suda od 19. svibnja 2021. godine odbijen je apelantov priziv i potvrđeno rješenje od 29. ožujka 2021. godine.

5. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je, radi donošenja odluke o prigovoru apelanta, prvostupanjski sud održao dva ročišta na kojima je na prijedlog tražitelja ovrhe saslušao svjedoke V.P., R.M. i S.S, izvršio uvid u fotografije snimljene sigurnosnom kamerom na kući tražitelja ovrhe, te na prijedlog apelanta saslušao, kao svjedoka, njegovog sina, dok je policijska stanica dostavila podatke o vlasnicima spornih vozila. Okružni su je istakao da je prvostupanjski sud utvrdio da je svjedokinja M.K. potvrdila da je dolazila u kuću obitelji apelanta i tom prilikom parkirala u "zabranjenoj zoni" i da joj nitko od članova obitelji apelanta nije rekao da na to mjesto ne parkira svoj automobil. Okružni sud je istakao da je neutemeljen apelantov prigovor da automobili koji su se parkirali u "zabranjenoj zoni" ne pripadaju apelantu, a ni članovima njegovog obiteljskog domaćinstva, da njegov sin živi u posebnom obiteljskom domaćinstvu, kao i prigovor da se sa priloženih fotografija se ne zna tko je upravljao drugim automobilom čiji je vlasnik (A.B.). Naime, Okružni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da je apelantu i njegovom sinu ovršnom ispravom zabranjeno da parkiraju svoja vozila (bliže označena u ovršnoj ispravi), ali i druga vozila. Pri tomu, istakao je da se izraz i "druga putnička vozila", odnosi na vozila nad kojima bi apelant imao ovlaštenje zahtijevati zabranu parkiranja na "zabranjenom mjestu". U svezi s tim, istakao je da je i sam apelant naveo da mu se nevjesta porodila i da joj se dosta ljudi dolazi u posjetu, što je potvrdila i svjedokinja M.K. da je dolazeći u posjetu apelantovoj obitelji parkirala vozilo na zabranjenom mjestu. Okružni sud je, također, istakao da je točno da apelant ne može odgovarati za štetu koja bi pričinile druge osobe, međutim, kako je to objašnjeno pobijanom odlukom radi se o radnji, odnosno mogućnosti apelanta da osigura i od članova svoje obitelji, ali i od osoba koje dolaze kao gosti apelantovoj obitelji da i oni poštuju zabranu parkiranja vozila na "zabranjenom mjestu". Konačno, istakao je da ostali prizivni prigovori nisu imali utjecaja na valjanost pobijane odluke.

Apelacioni navodi

6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo ovršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o prizivu apelanta podnesenom u ovršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj ovrhe protiv apelanta, na temelju pravomoćne sudske odluke. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da u predmetnom ovršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona ranije utvrđena navedenom ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2797/21 (R. D.) | Sudska praksa | Aktio