Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-212/21 (N.H.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-212/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP 212/21, rješavajući apelaciju N. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio N. H.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 299227 18 Rsž od 22. decembra 2020. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da N. H. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant N. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Bakir Pašić, advokat iz Tuzle, podnio je 22. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 299227 18 Rsž od 22. decembra 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 17. augusta 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 31. augusta, a Kantonalni sud 8. septembra 2021. godine.

4. Ustavni sud je 11. januara 2022. godine apelantovom punomoćniku dostavio na izjašnjenje odgovore na apelaciju, koji je 17. januara 2022. godine dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 25. februara 2017. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla) radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu.

7. Općinski sud je Presudom broj 32 0 P 299227 17 Rs od 15. decembra 2017. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev i poništio kao nezakonite odluke tuženog o otkazu ugovora o radu, te je obavezao tuženog da vrati apelanta na radno mjesto i da mu uspostavi sva prava iz radnog odnosa počevši od prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao, te da mu naknadi troškove parničnog postupka, a kako je to sve preciznije navedeno u izreci presude.

8. Tuženi je 3. januara 2018. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude, te je predmet 21. marta 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

9. Apelant je 19. novembra 2018. godine i 9. jula i 4. decembra 2020. godine urgirao postupanje Kantonalnog suda.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Rs 299227 18 Rsž od 22. decembra 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku o žalbi tuženog od 3. januara 2018. godine, iako je prošlo više od tri godine kako je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje, te ističe da je prošlo skoro četiri godine kako je postupak pokrenut pred prvostepenim sudom. Apelant navodi da nema razloga da rješavanje ovog predmeta, koji nije složen, traje tako dugo, a naročito jer se radi o radnom sporu koji je po zakonu hitne prirode i od čijeg rješavanja zavisi njegova egzistencija. Također navodi da je Kantonalnom sudu upućivao više urgencija kojima je tražio hitno postupanje.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je donio prvostepenu presudu u razumnom roku jer je od momenta podnošenja tužbe do momenta donošenja prvostepene presude protekao rok od nepunih 10 mjeseci, te istakao da je apelacija neosnovana i da je kao takvu treba odbiti.

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predmete rješava prema planu rješavanja predmeta i prema starosti inicijalnog akta. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni spis dostavljen tom sudu 21. marta 2018. godine, te da je, uvažavanjem apelantovih urgencija, iako predmetni spis nije mogao biti obuhvaćen navedenim planovima, uzeo u rad apelantov predmet, te donio drugostepenu odluku 22. decembra 2020. godine, nakon čega je Općinskom sudu vratio prvostepeni spis 6. januara 2021. godine. Kantonalni sud je u prilogu odgovora dostavio fotokopiju navedene drugostepene odluke, te je predložio da se apelacija odbije.

15. Apelant je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju redovnih sudova naveo, između ostalog, da je prvostepeni sud nakon više od dva i po mjeseca od dana izjavljivanja žalbe tuženog, tj. 21. marta 2018. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu na odlučivanje. Nadalje, naveo je da je nedopustivo da je predmet koji je po zakonu hitan i koji ima veliki značaj za apelanta na Kantonalnom sudu trajao više od tri godine, dok je cijeli postupak trajao skoro četiri godine i za sve to vrijeme apelant nije radio, nije imao primanja i doveden je na rub egzistencije. Također je naveo da je u konkretnom slučaju, bez obzira na razloge koje su redovni sudovi naveli u odgovorima na apelaciju, povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku. V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

17. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Postupak je okončan presudom Kantonalnog suda od 22. decembra 2020. godine, prije podnošenja apelacije, a apelacija je podnesena 22. januara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda dopustiva.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u relevantnom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 25. februara 2017. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 22. decembra 2020. godine kojom je predmetni postupak okončan, dakle period koji je trajao tri godine i deset mjeseci.

Relevantni principi

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

29. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine i AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.

31. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od većeg značaja jer putem suda pokušava da ostvari prava iz radnog odnosa, pa je podnosio više urgencija Kantonalnom sudu, kako bi ishodio konačnu odluku suda u predmetnom postupku.

32. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud predmetni postupak vodio efikasno, da nije imao većih perioda neopravdane pasivnosti, te da je prvostepenu odluku donio u periodu od približno deset mjeseci nakon što je apelant podnio tužbu. Navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka jer se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje, koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke.

33. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude donio nakon dvije godine i devet mjeseci, računajući od dana prijema spisa predmeta na Kantonalni sud 21. marta 2018. godine, što, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja, naročito imajući u vidu da je postupak pred žalbenim sudom trajao višestruko duže nego pred prvostepenim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Kao opravdanje za nedonošenje odluke u razumnom roku Kantonalni sud je naveo svoju obavezu postupanja po planu rješavanja starih predmeta. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema planu rješavanja starih predmeta“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, naročito okolnost da je u pitanju postupak koji se po zakonu smatra hitnim i koji je od većeg značaja za apelanta jer se odlučuje o njegovim pravima iz radnog odnosa, te da se po prirodi stvari u žalbenom postupku odlučivalo na osnovu stanja u spisu, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

34. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, koji se po zakonu smatra hitnim i koji je od većeg značaja za apelanta, nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

37. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode i koji je od većeg značaja za apelanta, trajao tri godine i deset mjeseci, a pri tome Kantonalni sud, koji je o žalbi tuženog protiv prvostepene presude odlučivao dvije godine i devet mjeseci i time u odlučujućoj mjeri doprinio trajanju predmetnog postupka, nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-212/21 (N.H.) | Sudska praksa | Aktio