Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3096/21 (M. J. i drugi)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3096/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3096/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Marijan Jukić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Marijan Jukić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novom Travniku broj 51 0 K 076499 21 Kž 3 od 24. svibnja 2021. godine;

Selver Softić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 33 0 Pr 082090 21 Pžp 2 od 20. srpnja 2021. godine;

R. O. protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 053573 21 Kvl 4 od 29. listopada 2021.

godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3096/21

1. Marijan Jukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić iz Mostara, podnio je 26. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 K 076499 21 Kž 3 od 24. svibnja 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskoga suda u Travniku broj 51 O K 076499 21 Kv 2 od 18.02.2021. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnoga suda od 24. svibnja 2021. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka koji je okončan pravomoćnom presudom.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud odbacio zahtjev apelanta za ponavljanje kaznenog postupka u smislu članka 347. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), jer je našao da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 343. stavak 1. točka c) ZKP FBiH, po kojem zakonskom osnovu je punomoćnik apelanta podnio navedeni zahtjev. Kantonalni sud je ukazao da je odredbom članka 347. stavak 1. ZKP FBiH, između ostalog, propisano da će sud rješenjem odbaciti zahtjev ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka. Kantonalni sud je, dakle istakao, da se prvostupanjski sud u ovakvoj situaciji neće ni upuštati u meritum predmeta, već će samo cijeniti da li je zahtjev podnesen od ovlaštene osobe, odnosno u konkretnom, da li su ispunjeni zakonski uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka koji su propisani člankom 343. stavak 1. točka c) ZKP FBiH. S tim u vezi, zakonski uvjeti iz odredbe članka 343. stavak 1. točka c) ZKP FBIH su propisani kumulativno i to: da se iznesu nove činjenice ili dokazi, da te činjenice ili dokazi i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, te da se radi o činjenicama ili dokazima takvog kvaliteta, da su oni sami za sebe ili u vezi sa drugim dokazima, podobni da prouzrokuju oslobađanje osuđene osobe ili njenu osudu po blažem zakonu. Budući da u zahtjevu za ponavljanje postupka, a niti u prizivu, nisu navedeni nikakvi argumenti zbog čega nije moglo biti provedeno vještačenje po vještaku odbrane, Kantonalni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ponavljanje kaznenog postupka u smislu članka 343. stavak 1. točka c) ZKP FBiH. Konačno, bez utjecaja su na zakonitost pobijanog rješenja, prizivni prigovori apelanta kojim je osporavan nalaz vještaka prometne struke (koji je prihvaćen u pravomoćno okončanom postupku), s obzirom da se takav prigovor ne odnosi na bilo koji od zakonskih osnova iz članka 343. (Ponavljanje postupka u korist osuđenog) ZKP FBiH.

2. AP-3377/21

4. Selver Softić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 27. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Pr 082090 21 Pžp 2 od 20. srpnja 2021. godine.

5. Rješenjem Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Pr 082090 21 Pr 2 od 27. travnja 2021. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka, jer nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka.

6. Rješenjem Kantonalnoga suda od 20. srpnja 2021. godine odbačen je kao nedopušten apelantov priziv izjavljen protiv rješenja od 27. travnja 2021. godine.

7. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je apelant izjavio da je točno da je apelant vozio neregistrirano vozilo, ali da je registracija vozila kojim je on upravljao istekla samo dan prije nego što su ga zaustavili policijski službenici i izdali mu prekršajni nalog, te da je protiv policijskog službenika koji mu je izdao prekršajni nalog podnio disciplinsku prijavu koju je naknadno povukao, kao i da nije kriv za prekršaj. S obzirom na to, Kantonalni sud je istakao da iz sadržaja apelantovog priziva proizlazi da je priziv podnio iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u prizivu najprije nije pozvao niti na jedan prizivni osnov iz članka 84. Zakona o prekršajima, nego u prizivu ističe naprijed navedene navode. Stoga, istakao je da se prvostupanjsko rješenje ne može pobijati iz osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je apelantov priziv nedopušten, te nije ni ispitivan.

3. AP-4105/21

8. R. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Grozda Đukić odvjetnica iz Bijeljine, podnio je 3. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Apelacionog sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 053573 21 Kvl 4 od 29. listopada 2021. godine.

9. Rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 053573 21 Kv 4 od 24. lipnja 2021. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda od 29. listopada 2021. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom.

10. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je naveo da su apelant i njegov branitelj podnijeli zahtjeve za ponavljanje kaznenog postupka koji se suštinski svode na iste prijedloge, odnosno iste nove dokaze, pa ih je iz navedenog razloga prvostupanjski sud tretirao kao jedan zahtjev zasnovan na zakonom propisanom osnovu iz članka 327. stav 1. tačka c) Zakona o kaznenom postupku Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZKP Bd BiH). Apelacioni sud je ukazao da je odredbom članka 327. stav 1. tačka c) ZKP Bd BiH propisano da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može ponoviti u korist osuđenog ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobađanje lica koje je bilo osuđeno ili njegovu osudu po blažem krivičnom zakonu. Apelacioni sud je naveo da je presudom u parničnom postupku doprinos nastanku štete od strane oštećenog K.C utvrđen u omjeru od 10%, a ne 20%. S tim u svezi, istakao je da navedena parnična presuda, u skladu sa citiranom odredbom članka 327. stavak 1. točka c) ZKP Bd BiH, nije dokaz koji je sam za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima podoban da prouzroči oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem zakonu. Naime, utvrđenje parničnog suda o doprinosu oštećenog nastanku štete nije od utjecaja na kaznenu odgovornost apelanta koja je nakon svih provedenih dokaza u kaznenom postupku, te utvrđenja svih relevantnih i odlučnih činjenica, van razumne sumnje utvrđena, a nipošto nije takav dokaz koji bi u konkretnom slučaju doveo do apelanta, niti njegove osude po blažem kaznenom zakonu. Nadalje, Apelacioni sud je istakao da izražena sumnja u vjerodostojnost iskaza oštećenog i svjedoka ne može se kao u konkretnom slučaju dokazivati presudom parničnog suda povodom tužbe oštećenog za naknadu štete, odnosno uspoređivanjem i ukazivanjem na razlike u iskazima oštećenog i iskazima svjedoka koji su dani u kaznenom postupku i kasnijem parničnom postupku. Budući da uz zahtjev za ponavljanje postupka apelantov branitelj i apelant nisu priložili pravomoćnu presudu kojom je oštećeni ili neko od svjedoka oglašen krivim za kazneno djelo davanja lažnog iskaza u kaznenom postupku (sukladno članku člana 327. stav 2. ZKP Bd BiH), Apelacioni sud je istakao da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje kaznenog postupka. Nadalje, Apelacioni sud je istakao da je apelantov branitelj u tijeku prijašnjeg kaznenog postupka, a nakon što je svjedok R.H. dao iskaz u svojstvu svjedoka, u slučaju sumnje u vjerodostojnost iskaza tog svjedoka, mogao predložiti provođenje vještačenja na okolnosti koje su predmet stručnog mišljenja (viziranja), te na taj način osporavati istinitost tvrdnji koje je svjedok iznio u svom iskazu. Samim time, istakao je da predloženi dokaz (nalaz i mišljenje vještaka) ne ispunjava uvjet propisan odredbom članka 327. stavak 1. točka c) ZKP Bd BiH, odnosno ne predstavlja novi dokaz koji i pored dužne pažnje i opreza nije mogao biti predstavljen na glavnom pretresu. S obzirom na navedeno, Apelacioni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 331. stavak 1. ZKP Bd BiH, kojom je propisano da će sud rješenjem zahtjev odbaciti, između ostalog i kada nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka i kada činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3096/21. Apelacioni navodi

12. Svi apelanti u predmetnim apelacijama smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Pored toga, apelant u apelaciji AP-3096/21 smatra da je došlo do povrede prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o zahtjevima apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka.

15. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „osnovanosti kaznene optužbe“ protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti kaznene optužbe“ protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. lipnja 2010. godine i AP 781/11 od 20. travnja 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu (u predmetu AP- 3096/21), Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su i navodi o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3096/21 (M. J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio