Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3733/21 ("JATA GROUP" d.o.o. Srebrenik)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Upravni spor
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Javne nabavke
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3733/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3733/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "JATA GROUP" d.o.o. Srebrenik, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "JATA GROUP" d.o.o. Srebrenik protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 033817 21 Uvp od 29. rujna 2021. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 033817 19 U od 6. travnja 2021.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. "JATA GROUP" d.o.o. Srebrenik (u daljnjemu tekstu: apelant), podnio je 29. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 033817 21 Uvp od 29. rujna 2021. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 033817 19 U od 6. travnja 2021. godine.
2. JP „Elektroprivreda“ d.d. Sarajevo (u daljnjemu tekstu: ugovorni organ) donio je 23. srpnja 2019. godine odluku o izboru najpovoljnijega ponuđača u otvorenome postupku javne nabavke za izvođenje pripremnih radova za izgradnju bloka 7 u Termoelektrani Tuzla – prva faza, kojom je kao najpovoljniji ponuđač odabrana grupa ponuđača (ITC Zenica d.o.o. Zenica, Prijedor putevi a.d. Prijedor i Integral Inženjering a.d. Laktaši).
3. Rješenjem tuženice (Bosna i Hercegovina, Ured za razmatranje priziva) od 3. rujna 2019. godine priziv apelanta (kao jednoga od ponuđača u predmetnome postupku javne nabave) protiv odluke o izboru najpovoljnijega ponuđača ugovornoga organa od 23. srpnja 2019. godine je odbijen kao neutemeljen.
4. Presudom Suda BiH od 6. travnja 2021. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja tuženice od 3. rujna 2019. godine.
5. Presudom Suda BiH od 20. rujna 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta za preispitivanje presude Suda BiH od 6. travnja 2021. godine.
6. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da iz stanja u spisu proistječe da je tuženica svoju odluku utemeljila na utvrđenju da je ugovorni organ ponudu izabrane grupe ponuđača pravilno ocijenio kao najpovoljniju, prema utvrđenome kriteriju za dodjelu ugovora „najniža cijena“. Sud BiH istakao je da tijekom cijeloga postupka apelant inzistira na tvrdnjama da je izmjene učinjene u izjavi o ispunjenosti uvjeta iz čl. 45. st. 1. toč. a) do d) Zakona o javnim nabavkama (u daljnjemu tekstu: ZJN) trebao potpisati i ovjeriti svojim pečatom član grupe ponuđača na koga se predmetna izjava i odnosila (tj. član grupe ponuđača Integral inženjering a.d. Laktaši) umjesto što je to učinio drugi član grupe ponuđača (tj. ITC d.o.o. Zenica). Nadalje, istakao je da je neprijeporno kako su u navedenoj izmjeni izvršene dopune, a koje se odnose na rukopisom dopisane riječi u već štampanoj izjavi (naime dopisana riječ „Laktaši“ poslije riječi „Laktašima“, dopisana riječ „ulica“ iznad adrese, te riječ „otvoreni postupak“ kod predmeta javne nabave). Nadalje, istakao je da je izjavu o ispunjenosti uvjeta uredno potpisao član grupe ponuđača, tj. Integral inženjering a.d. Laktaši i istu ovjerio, dok je dopune učinio drugi član grupe ponuđača, tj. ITC. d.o.o. Zenica, na koje izmjene je stavio pečat, potpis i datum dopuna. Istakao je da, naprotiv mišljenju apelanta, dopune koje su učinjene su učinjene s ciljem davanja što potpunijih informacija koje se traže u predmetnoj izjavi, te da je jasno da bi izjava bila valjana i bez izvršenih dopuna. Dakle, istakao je da zbog navedenoga nije od presudnoga značaja to što je dopune ovjerio i potpisao drugi član grupe ponuđača, tj. ITC d.o.o. Zenica koji je i predstavnik konzorcija. Osim toga, istakao je da kako je sama izjava sačinjena sukladno čl. 6.2.1. Tenderske dokumentacije, izvršene dopune ne predstavljaju izmjenu svrhe izjave niti podataka navedenih u njoj, pa su stoga neutemeljeni navodi apelanta da je ponuda sastavljena protivno uvjetima Tenderske dokumentacije i ZJN, pa da je stoga trebalo takvu ponudu ocijeniti neprihvatljivom. Nadalje, istakao je da su neutemeljeni navodi apelanta da je donošenjem pobijane presude povrijeđen čl. 3. ZJN, kojim je propisano da je ugovorni organ dužan postupati transparentno, da se u postupku javne nabavke prema ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, na način da osigura pravičnu i aktivnu konkurenciju, s ciljem najučinkovitijega korištenja javnih sredstava u svezi s predmetom nabavke i njegovom svrhom. Istakao je da se ne može govoriti o povredi citirane odredbe samo zbog što što je prema navodima apelanta vijeće za upravne sporove toga suda u pobijanoj odluci navelo da sporna dopuna i ovjera od strane predstavnika konzorcija nisu od utjecaja na valjanost iste. Naime, naveo je kako navedena tvrdnja suda nije dovela apelant u nepovoljniji položaj u predmetnoj nabavci, niti ga je dovela u diskriminirani položaj. Imajući u vidu navedeno, istakao je da stoga taj sud podržava konstataciju da izvršene dopune izjave o ispunjenosti uvjeta nisu od utjecaja na valjanost iste, jer se ne radi o suštinskim promjenama u izjavi.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, ističe kako je jedan član grupe ponuđača, tj. predstavnik konzorcijuma (ITC d.o.o. Zenica) izvršila ispravku izjave o ispunjenosti uvjeta koja se odnosi na drugoga člana grupe ponuđača (tj. Intergral inženjering a.d. Laktaši), čime je apelant stavljen u nepovoljniji položaj, te diskriminiran u odnosu na druge ponuđače, a što sud nije pravilno cijenio.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Sud BiH utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZJN u bilo kojemu dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u zahtjevu za prespitivanje sudbene odluke (koji se tiču izvršenih dopuna izjave o ispunjenosti uvjeta), a koje navode je Sud BiH razmotrio prilikom donošenja odluke o zahtjevu za preispitivanje sudbene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može utjecati na drukčije odlučivanje u predmetnome slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić