Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3648/21 ("MIMAR" d.o.o. Cazin)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3648/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3648/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "MIMAR" d.o.o. Cazin, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Pre čišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "MIMAR" d.o.o. Cazin protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću broj 20 0 Ip 010539 21 Pž od 23. kolovoza 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Cazinu broj 20 0 Rs 010539 15 I 2 od 25. veljače 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "MIMAR" d.o.o. Cazin protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću broj 20 0 Ip 010539 21 Pž od 23. kolovoza 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Cazinu broj 20 0 Rs 010539 15 I 2 od 25. veljače 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. "MIMAR" d.o.o. Cazin (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Muhamed Mujakić, odvjetnik iz Cazina, podnio je 25. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 Ip 010539 21 Pž od 23. kolovoza 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Cazinu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 20 0 Rs 010539 15 I 2 od 25. veljače 2021. godine. Apelant je na traženje Ustavnoga suda dopunio apelaciju podneskom od 2. veljače 2022. godine.
2. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda od 9. ožujka 2017. godine u ovršnoj stvari tražitelja ovrhe („Durić“ d.o.o. Cazin) protiv apelanta kao ovršenika (na temelju pravomoćne i ovršne isprave
– presude Općinskoga suda u Bihaću od 1. listopada 2020. godine, kojom je apelant, tj. u tomu postupku tuženik, obvezan da tražitelju ovrhe, tj. u tomu postupku tužitelju, naknadi na ime duga određeni iznos), određena je predložena ovrha ubilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi Općinskoga suda, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem tražitelja ovrhe, i to na nekretninama apelanta, predmetne nekretnine bliže navedene u izreci odluke.
3. Rješenjem Općinskoga suda od 25. veljače 2021. godine djelomično je obustavljena ovrha tražitelja ovrhe protiv apelanta, u dijelu nekretnina, predmetne nekretnine bliže označene u izreci odluke.
4. Rješenjem Kantonalnoga suda od 23. kolovoza 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta, te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno.
5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz stanja spisa proistječe da je tražitelj ovrhe 3. prosinca 2020. godine svojim pisanim podneskom povukao ovrhu u dijelu koji se odnosi na dio određenih predmetnih nekretnina, iz razloga što te nekretnine nisu u vlasništvu apelanta. Nadalje, istakao je da je prvostupanjski sud postupio po podnesku tražitelja ovrhe i obustavio djelomično ovrhu na predmetnim nekretninama primjenom čl. 38. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZOP). Imajući u vidu takvo utvrđeno činjenično stanje, koje apelant i ne osporava prizivom, istakao je da taj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 38. st. 1. ZOP donio pobijano rješenje, djelomično obustavio ovrhu, a čime nije povrijedio navedeni propis kako to neutemeljeno apelant navodi. Naime, istakao je da je čl. 38. st. 1. ZOP propisano da tražitelj ovrhe može tijekom postupka bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomično prijedlog za ovrhu. Istakao je da iz te odredbe slijedi da je tražitelj ovrhe taj koji disponira predmetom i sredstvom ovrhe nad kojim traži provođenje ovrhe, te da nije potreban pristanak ovršenika, pa stoga u konkretnoj situaciji nije morao priložiti dokaz da apelant nije vlasnikom nekretnina na koje se odnosi djelomična ovrha.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, navodi da je „određenim izvršenjem povrijeđen materijalni propis“ iz čl. 65. ZOP (odredba koja govori o obujmu ovrhe novčanih potraživanja), navodi kako je Općinski sud rješenjem od 25. veljače 2021. godine, odnosno Kantonalnim sud rješenjem od 23. kolovoza 2021. godine „pogrešno odnosno nisu nikako primijenili materijalni propis“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i članak (4) Pravila Ustavnoga suda glase:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
I.U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnomu slučaju radi o ovršnome postupku u kojemu apelant ima svojstvo ovršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoje principijelno stanovište o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoje stanovište da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnome postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud zapaža da se radi o ovršnome postupku, kojega je pokrenuo tražitelj ovrhe protiv apelanta, na temelju ovršne isprave, tj. presude Općinskoga suda u Bihaću od 1. listopada 2020. godine. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnome ovršnome postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obveze» apelanta, već ́ da su ona ranije utvrđena navedenom ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnome slučaju, ovršni postupak ne uživa zaštitu i jamstva iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. II.U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjemu tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji su sudovi utvrdili primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova glede činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojemu dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u pravo apelanata na imovinu bilo proizvoljno. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno istakao da je pravilno u konkretnoj situaciji djelomično obustavljena ovrha, te ukazao na relevantne odredbe kojima je propisano da tražitelj ovrhe može tijekom postupka bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomično prijedlog za ovrhu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda, te stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić