Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3700/21 (S. Z. i „Plants Global INC“ d.o.o. Zvornik)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Prekršaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3700/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3700/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Slavko Zekić i „Plants Global INC BiH“ d.o.o. Zvornik, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Slavko Zekić i „Plants Global INC BiH“ d.o.o. Zvornik protiv Rješenja Osnovnoga suda u Bijeljini broj 80 0 Pr 118463 20 Pr od 31.

kolovoza 2021. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Bijeljini broj 80 0 Pr 118463 20 Pr od 13. kolovoza 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Zekić i „Plants Global INC“ d.o.o. Zvornik (u daljnjemu tekstu: prvoapelant i drugoapelant i/ili apelanti), koje zastupa Boško Zekić, odvjetnik iz Zvornika, podnijeli su 26. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnoga suda u Bijeljini (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Pr 118463 20 Pr od 31. kolovoza 2021. godine i Rješenja Osnovnoga suda broj 80 0 Pr 118463 20 Pr od 13. kolovoza 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnoga suda od 7. prosinca 2020. godine apelanti su oslobođeni odgovornosti, i to da drugoapelant kao porezni obveznik i prvoapelant kao odgovorna osoba u drugoapelantu, da u određenome poreznome razdoblju nisu iskazali u dostavljenim PDV prijavama izvršeni promet nekretnina u određenome iznosu, bliže označeno u izreci odluke, čime bi počinili prekršaj iz čl. 20., 38. i 39. Zakona o porezu na dodatnu vrijednosti, kažnjivo po čl. 67. st. 1. toč. 3., čl. 36. i čl. 67. st. 1. toč. 5. istoga Zakona. Odlučujući o troškovima prekršajnoga postupka, sud je na temelju čl. 100. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, a koje odredbe se primjenjuju u prekršajnome postupku na temelju čl. 105. st. 3. Zakona o prekršajima, odredio da troškovi prekršajnoga postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Rješenjem Osnovnoga suda od 13. kolovoza 2021. godine, odlučujući o zahtjevu odvjetnika Boška Zekića, branitelja apelanata, odlučeno je da na ime nagrade i nužnih izdataka, iz proračunskih sredstava toga suda imaju se isplatiti troškovi u ukupnome iznosu od 1.060,00 KM, bliže označeno u izreci osporene odluke. Zahtjev branitelja apelanata za isplatu nagrade u preostalome dijelu odbijen je kao neutemeljen.

4. Rješenjem Osnovnoga suda, rješavajući po prizivu odvjetnika Boška Zekića izjavljenome u ime apelanata, odbijen je kao neutemeljen priziv branitelja apelanata, te je potvrđeno rješenje toga suda od 13. kolovoza 2021. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud istakao da se u predmetnoj prekršajnoj pravnoj stvari radi o poreznome prekršaju, tj. prekršaju na temelju izmirenja neizravnih poreza od strane drugoapelanta, što je jasno navedeno u pravomoćnome rješenju toga suda od 7. prosinca 2020. godine, a da se ne radi o prekršaju u gospodarskome poslovanju kako to pogrešno smatra branitelj apelanata. Nadalje, istakao je da kako se ne radi o prekršaju u gospodarskome poslovanju, samim time nema utemeljenja za obračun pripadajućega broja bodova na ime nagrade i nužnih izdataka branitelju apelanata prema tarifnom br. 3. st. 1. alineja 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjemu tekstu: OT). Dakle, shodno utvrđenome istakao je da slijedi da je pravilno određen obračun na temelju tarifnoga br. 3. st. 1. alineja 10. OT. Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, u biti, navode kako se trebao primijeniti tarifni broj OT koja se tiče gospodarskoga poslovanja, jer je prekršaj nastao u vršenju gospodarstvenih djelatnosti, te navodi kako prema njihovome mišljenju porezni prekršaji čine užu skupinu prekršaja iz gospodarskoga poslovanja.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud jasno istakao da se u okolnostima konkretnoga slučaja ima primijeniti određeni tarifni broj OT, a ne onaj tarifni broj koji apelanti smatraju da se ima primijeniti, u čemu Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3700/21 (S. Z. i „Plants Global INC“… | Sudska praksa | Aktio