Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3780/21 (R. R.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3780/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3780/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Risto Rakić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Risto Rakić protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 72 0 P 075766 21 Gž od 5. kolovoza 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Gradišci broj 72 0 P 075766 19 P od 9. studenoga 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Risto Rakić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Srpca, kojega zastupa Đorđe Krčmar, odvjetnik iz Gradiške, podnio je 2. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 075766 21 Gž od 5. kolovoza 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Gradišci broj 72 0 P 075766 19 P od 9. studenoga 2020. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, obvezan je tuženik (JPŠ „Šume Republike Srpske“ a. d. Sokolac – ŠG „Gradiška – Šumska uprava Srbac) da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 208,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preko dosuđenoga iznosa tužbeni zahtjev apelanta odbijen kao neutemeljen.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je predmet pravne stvari zahtjev apelanta da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 9.800,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, istakao je da je tijekom postupka utvrđeno da je u šumi u vlasništvu apelanta i njegove braće, tuženik posjekao 23 stabla graba, 3 stabla bukve i 2 stabla hrasta, što je utvrđeno iz nalaza vještaka šumarske struke od 20. srpnja 2020. godine, da je utvrđena ukupna šteta u iznosu od 1.459,53 KM prema važećemu cjeniku tuženika, te da apelantu kao suposjedniku šume sa 1/7 dijela pripada pravo na štetu u iznosu od 208,00 KM. Okružni sud je istakao da, naprotiv prizivnim navodima, apelant nije dokazao da je sa ostalim posjednicima imao zaključen sporazum kojim bi ga ovlastili da traži naknadu štete u ime svih suvlasnika, pa da je prvostupanjski sud pravilno odlučio primjenom čl. 154., 155., 186., 189. st. 1., 277., 412. i 425. Zakona o obligacionim odnosima kada je apelantu dosudio navedeni iznos na ime naknade štete. Naime, istakao je da tijekom postupka apelant uopće nije izveo dokaz o postojanju zakonom propisanoga ovlaštenja drugih suposjednika da u njihovo ime može tražiti naknadu štete, pa da je stoga pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da apelantu pripada naknada štete u visini njegova suposjedničkoga dijela od 1/7 dijela. Također, istakao je da su neutemeljeni prizivni prigovori apelanta da su 43 stabla obilježena na način da su zasječena i u dubini stabla sjekirom označena za sječu, tako da se utemeljeno može očekivati sušenje istih i nastanak štete. U svezi s tim istakao je da je vještak šumarske struke tijekom glavne rasprave izjavio da je uobičajena procedura prilikom obilježavanja stabala za sječu da se izvrši „zatesivanje“ kore i obilježavanje šumskim žigom i da se tu ne radi ni o kakvoj šteti. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant, u biti, navodi kako vrijednost stabala nije dobro utvrđena, kako je nastupila šteta na 43 stabla, te da je imao ovlaštenje braće da u njihovo ime traži naknadu štete.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojemu dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u prizivu protiv prvostupanjske presude, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o prizivu, te jasno objasnio zbog čega ne može utjecati na drukčije odlučivanje u predmetnome slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3780/21 (R. R.) | Sudska praksa | Aktio