Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4317/21 (JP „Hrvatske telekomunikacije“ d.d. Mostar)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Javna vlast
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4317/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4317/21, rješavajući apelaciju JP „Hrvatske telekomunikacije“ d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP „Hrvatske telekomunikacije“ d.d. Mostar podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 018097 20 Gž od 7.

oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 053- 0-Dn-18-000 679 od 17. juna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. JP „Hrvatske telekomunikacije“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 018097 20 Gž od 7. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 053-0-Dn-18-000 679 od 17. juna 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 053-0-Dn-18-000 679 od 17. juna 2020. godine, u zemljišnoknjižnom predmetu po zahtjevu Javnog preduzeća „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo i apelanta za uspostavljanje zemljišno-knjižnog uloška 542 k.o. Neum, kao i zahtjevu I.Č. i drugih za sprečavanje postupka uspostave zemljišnoknjižnog uloška 524 k.o. Neum, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 542 u katastarskoj općini Neum, te je dozvoljen upis prava vlasništva u „A“ list uspostavljenog zemljišno-knjižnog uloška katastarske čestice broj 150, pobliže označene izrekom predmetnog rješenja, u korist Javnog preduzeća „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo. Odbačen je zahtjev apelanta radi uknjižbe prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini.

3. Odlučujući o žalbama apelanta, S.S i drugih, te Općine Neum, izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda od 17. juna 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 Dn 018097 20 Gž od 7. oktobra 2021. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je Općina Neum svojim dopisom od 4. juna 2020. godine obavijestila prvostepeni sud da je uvidom u arhivu kojom raspolaže utvrdila da katastarska čestica (u daljnjem tekstu: k.č.) broj 150 po novom premjeru odgovara parcelama označenim kao k.č. br. 2153/2, 2153/5 i 1707/39 po starom premjeru, te da je nastala izlaganjem novog premjera 5. jula 1976. godine i da na navedenoj k.č. nije bilo nikakvih promjena do danas. Dalje, da je u posjedovnom listu broj 122 k.o. Neum predmetna parcela označena kao k.č. 150, te da se kao posjednik vodi Odmaralište PTT radnika „Nikola Dejanac“ Sarajevo, što proizlazi i iz ovjerenih prijavnih listova br. 392/17 i 17/18 koje je prvostepenom sudu dostavila Općina Neum. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je prijavni list koji je ovjeren od strane državnog organa javna isprava kojom se dokazuje istinitost onog što se njome određuje ili potvrđuje, dok se ne dokaže suprotno radi čega se zemljišnoknjižni sud ograničava samo na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo, te je li upis provodiv, s obzirom na stanje zemljišne knjige. Dakle, zemljišnoknjižni sud je koristio podatke podnosioca žalbe, Općine Neum, iz prijavnog lista i iste proveo prilikom uspostavljanja zemljišno-knjižnog uloška broj 524 k.o. Neum. U odnosu na navode apelanta da je Odmaralište PTT radnika „Nikola Dejanac“ Sarajevo upisano u početnom bilansu apelanta u sklopu programa privatizacije, Kantonalni sud je ukazao da apelant nije dostavio dokumentaciju vezano za svoje prednje navode.

5. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, uvidom u zemljišnoknjižne uloške br. 596 i 599 k.o. Gradac i prateću dokumentaciju, utvrdio da su se naprijed navedene k.č. 2153/2 i 2153/5 vodile kao vlasništvo Opštenarodne imovine, te da je Zemljoradničkoj zadruzi Neum dato pravo upravljanja na navedenim nekretninama, a rješenjem Narodnog odbora od 18. oktobra 1956. godine da joj je data suglasnost da može prodati stambenu zgradu Preduzeću poštanskog, telegrafskog i telefonskog saobraćaja Sarajevo (u daljnjem tekstu: PTT Sarajevo) uknjiženu kao k.č. 2153/2. Dalje, da je na osnovu prednje saglasnosti Zemljoradnička zadruga Neum zaključila ugovor o kupoprodaji sa PTT Sarajevo, da bi zaključkom Sreskog suda u Čapljini od 18. oktobra 1956. godine bio dozvoljen upis navedene k.č. u novom zemljišno-knjižnom ulošku u korist Opštenarodne imovine i upis organa upravljanja PTT Sarajevo. Takođe, u odnosu na k.č.2153/5 da je rješenjem Narodnog odbora općine Čapljina od 7. aprila 1958. godine takođe dozvoljena promjena organa upravljanja na PTT Sarajevo, te da je zaključkom Sreskog suda u Čapljini, na osnovu prednjeg rješenja, dozvoljen upis promjene organa upravljanja umjesto Zemljoradničke zadruge Neum na novi organ upravljanja PTT Sarajevo. Dakle, Kantonalni sud je naveo da je, cijeneći naprijed navedeno, pravilno prvostepeni sud zaključio da je PTT Sarajevo teretnim pravnim poslom steklo pravo upravljanja na navedenim nekretninama. Nadalje, da je rješenjem Općinskog suda u Čapljini od 26. juna 2014. godine izvršen upis promjene organa upravljanja na naprijed navedenim nekretninama sa PTT Sarajevo na Javno preduzeće „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo (na osnovu odluke o davanju saglasnosti na „Plan reorganizacije JP PTT saobraćaja BiH Sarajevo“ i „HPT“ d.o.o. Mostar od 28. septembra 2000. godine, te drugih akata preciziranih predmetnim rješenjem). Kantonalni sud je naveo da naprijed navedeno ukazuje da je Javno preduzeće „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo već bila upisana sa pravom raspolaganja na navedenim nekretninama u zemljišnoj knjizi, odnosno prije pokrenutog projekta harmonizacije podataka o nekretninama katastra i zemljišne knjige u skladu sa odredbama člana 88. stav (2) Zakona o zemljišnim knjigama.

6. Konačno, Kantonalni sud je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je prvostepeni sud na osnovu dokumentacije u spisu samo izvršio upis u skladu sa odredbama člana 69. stav (1) Zakona o zemljišnim knjigama, što jedino može biti ovlaštenje prvostepenog suda s obzirom da zemljišnoknjižni ured vrši uspostavljanje na osnovu postojećih dokaza, shodno odredbama člana 64. istog zakona. Naime, kod uspostave zemljišnoknjižnog uloška, u zemljišnu knjigu se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog prava, upisuje osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini, odnosno osoba čije je vlasništvo, odnosno neko drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu najvjerovatnije, kako to proizlazi iz odredbi člana 69. stav (l) tač. 1) i 2) Zakona o zemljišnim knjigama. Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da nije jasno na osnovu kojih dokaza su redovni sudovi došli do zaključka da je Javno preduzeće „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo pravni sljednik PTT Sarajevo, te osporava ovaj zaključak redovnih sudova. U tom smislu smatra da je pogrešna odluka redovnih sudova kojom je dozvoljen upis prava vlasništva Javnog preduzeća „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo na predmetnim nekretninama.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da apelant kao javno preduzeće ne uživa prava iz Evropske konvencije, ali da uživa garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4317/21 (JP „Hrvatske telekomunikacije“… | Sudska praksa | Aktio