Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1459/21 (Mldb. A.T.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1459/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1459/21, rješavajući apelaciju mldb. A.T., koju zastupa otac Damir Tobudić kao zakonski zastupnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela mldb. A.T. koju zastupa otac Damir Tobudić kao zakonski zastupnik.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 P 147626 17 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 P 147626 17 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici, mldb. A.T. koju zastupa otac Damir Tobudić kao zakonski zastupnik, isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mldb. A.T. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa otac Damir Tobudić, kao zakonski zastupnik, a koje zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnijela je 28. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 32 0 P 147626 17 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 31. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 12. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Punomoćniku apelantice je 19. januara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelantice je 27. januara 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 16. marta 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Bosna Sunce osiguranje" d.d. - Podružnica Tuzla na osnovu izvršne isprave, Presude Općinskog suda broj 32 0 P 147626 12 P od 4. jula 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 147626 13 Gž od 15. novembra 2016. godine, na novčanim sredstvima izvršenika radi namirenja zakonske zatezne kamate na troškove parničnog i izvršnog postupka.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 147626 17 I od 28. novembra 2018. godine odbijen je apelantičin prijedlog za izvršenje.

8. Protiv navedenog rješenja apelantica je 6. decembra 2018. godine izjavila žalbu, koja je uvažena Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 147626 19 Gži od 21. maja 2019. godine, prvostepeno rješenje je kao nepravilno ukinuto, te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. Apelantica je 19. jula 2019. godine Općinskom sudu dostavila podnesak u kojem zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka, te troškove takse na izjavljenu žalbu.

10. Općinski sud je 10. januara 2022. godine donio Rješenje o izvršenju broj 32 0 P 147626 22 I 2.

11. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnom predmetu, koji je iniciran prijedlogom za izvršenje podnesenim 16. marta 2017. godine, te da je od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od oko četiri godine, a da Općinski sud nije donio rješenje o izvršenju. U vezi s tim, smatra da je navedeno ponašanje u potpunosti neopravdano imajući u vidu strukturu i kompleksnost predmeta, kao i činjenicu da se radi o izvršnom postupku. Zbog kršenja navedenih prava, traži da Ustavni sud „utvrdi pravičnu naknadu u iznosu od 2.000,00 KM“.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, ističući da se predmet apelantice pred tim sudom nalazi u statusu „iskazan završenim“ od 28. novembra 2018. godine, kao i da je na postupajućeg sudiju presigniran 3. novembra 2020. godine.

14. Punomoćnik apelantice je 27. januara 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda u kojem navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o predmetu koji bi se mogao okarakterisati kao kompleksan, kao i da apelantica svojim radnjama nije doprinijela odugovlačenju postupka. Ističe da je Općinski sud o prijedlogu za izvršenje odlučio nakon jedne godine i osam mjeseci, a nakon što je navedena odluka ukinuta, kako navodi, prvostepeni sud je pokazao neaktivnost u postupanju sve do 10. januara 2022. godine, što, po mišljenju punomoćnika, koincidira sa datumom izjašnjenja na apelaciju datog od Općinskog suda, odnosno da je predmetna odluka donesena kao posljedica izjavljene apelacije. Na koncu, navodi da se u konkretnom slučaju treba usvojiti apelacija, utvrditi povredu prava na pravično suđenje, te odrediti da se apelantici naknadi nematerijalna šteta.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

21. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

22. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 16. marta 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period nešto kraći od pet godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

24. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.

25. Ocjenjujući apelantičino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za nju od značaja jer nastoji da realizuje svoje novčano potraživanje. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud nalazi da je apelantica prijedlog za izvršenje podnijela 16. marta 2017. godine, a da je Općinski sud tek nakon perioda od oko jedne godine i sedam mjeseci donio rješenje kojim je odbio apelantičin prijedlog za izvršenje, što je suprotno standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud, odlučujući o apelantičinoj žalbi, donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje kao nepravilno ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, što znači da Općinski sud u konkretnom slučaju nije postupao efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, kako to nalažu standardi prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ponovnom postupku Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu trebale oko dvije godine i šest mjeseci (drugostepeni sud je 21. maja 2019. godine donio odluku kojom je, između ostalog, predmet vratio na ponovni postupak, dok je 10. januara 2022. godine Općinski sud donio rješenje o izvršenju) da donese rješenje o izvršenju, što je u suprotnosti sa odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da se predmet apelantice pred tim sudom nalazi u „statusu završen“ pri tome ne dostavljajući informaciju, odnosno dokaz da je predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje, čime bi proveo izvršnu radnju kojom se izvršenje dovršava, kako bi se predmetni izvršni postupak smatrao završenim u skladu sa odredbom člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedena pasivnost Općinskog suda u nastavku postupka predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje koji sudovima nalažu obavezu efektivnog postupanja, bez nepotrebnog odlaganja. Pri tome Ustavni sud nalazi da Općinski sud navedene periode pasivnosti u odgovoru na apelaciju ničim nije opravdao, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti, ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje izvršenja predmetne izvršne isprave. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, jer Općinski sud nije, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, postupao efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

26. Stoga, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

29. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

31. Takođe, apelantica navodi da joj je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1459/21 (Mldb. A.T.) | Sudska praksa | Aktio