Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-212/22 (S. Đ., N. K. i K. K.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-212/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-212/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli S. Đ. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli S. Đ., N. K. i K. K. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 047417 21 Rev 2 od 7. oktobra 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. S. Đ., N. K. i K. K. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sanela Kožo advokat iz Sarajeva, kao likvidator kancelarije advokata Azema Mehonića, podnijeli su 20. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 047417 21 Rev 2 od 7. oktobra 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 047417 20 P 5 od 4. februara 2020. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata, te je tuženom (KJKP „Vodovod i kanalizacija d.o.o. Sarajevo) naloženo da im na ime naknade za faktičku eksproprijaciju isplati određene novčane iznose pobliže navedene u izreci presude, dok se isti u preostalom dijelu odbija kao neosnovan. Također je određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

3. Odlučujući o žalbi apelanata podnesenoj protiv presude Općinskog suda od 4. februara 2020. godine, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 65 0 047417 20 Gž 3 od 28. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbacio kao neblagovremenu.

4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 28. maja 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 P 047417 21 Rev 2 od 7. oktobra 2021. godine predmetnu reviziju odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je nesporno da je punomoćnik apelanata prvostepenu presudu zaprimio 6. februara 2020. godine, a žalbu protiv presude podnio 10. marta 2020. godine. Dalje, da je u smislu odredbe člana 324. stav (4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) posljednji dan za podnošenje žalbe bio 9. mart 2020. godine, te da je u smislu člana 203. stav (1) ZPP-a žalba podnijeta van prekluzivnog roka od 30 dana. Vrhovni sud je zbog toga zaključio da je drugostepeni sud pravilno žalbu odbacio kao neblagovremenu shodno odredbi čl. 224. stav (1) tačka 1) i 225. stav (1) ZPP-a. Konačno, Vrhovni sud je ukazao da se ne mogu prihvatiti navodi revizije da je punomoćnik pribavio urednu punomoć za zastupanje 22. marta 2021. godine, pa da se tek od tada ima smatrati urednom dostava presude. Naime, u smislu odredbe člana 309. stav (2) ZPP-a naknadno dostavljanje punomoći parnične radnje poduzete bez ovlaštenja za stranku se smatraju da su poduzete od strane ovlaštene osobe i imaju dejstvo od početka (ex tunc).

Apelacioni navodi

5. Apelanti navode da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 203. stav (1) ZPP-a, u propisanom roku podnesu žalbu protiv prvostepene presude. Ustavni sud zapaža, dakle, da je u konkretnom slučaju žalba apelanata odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli žalbu nadležnom sudu, čime su propustili da iscrpe djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-212/22 (S. Đ., N. K. i K. K.) | Sudska praksa | Aktio