Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3907/21 (R. R. i D. G.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3907/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3907/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Razim Ramić i Duško Gutović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Razim Ramić protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 39 0 P 060293 21 Gž od 15. ožujka 2021. godine;

Duško Gutović protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 448269 16 Gž od 4. ožujka 2021. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacija.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3907/21

1. Razim Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Martin Džido odvjetnik iz Jelaha, podnio je 15. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnomu sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 39 0 P 060293 21 Rev od 8. lipnja 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 P 060293 21 Gž od 15. ožujka 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 060293 20 P od 23. prosinca 2020. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnoga suda od 15. ožujka 2021. godine, obvezan je apelant da tužitelju (J.R.) isplati iznos od 10.000,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen kao neutemeljen apelantov zahtjev da mu tužitelj plati troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnoga suda od 8. lipnja 2021. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija.

4. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da prema odredbi članka 237. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da se navedena izmijenjena zakonska odredba primjenjuje na osnovu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP u postupcima u kojima do dana stupanja na snagu tog zakona (31. prosinca 2015. godine) ne bude donesena prvostupanjska odluka, kao u predmetnom slučaju u kome je prvostupanjska presuda donesena 23. prosinca 2020. godine. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi vrijednosni cenzus propisan odredbom članka 237. stavak 2. ZPP (iznosi 10.000,00 KM) pa revizija, prema navedenoj odredbi, nije dopuštena. Vrhovni sud je, također, naveo da je apelant predložio izuzetno postupanje po reviziji prema članku 237. stavak 3. i 4. ZPP, ali nije postupio prema stavku 5. istog članka, nego je u reviziji samo ukazao na učinjene povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava pred nižestupanjskim sudom. S obzirom na to, Vrhovni sud je istakao da je reviziju odbacio kao nedopuštenu.

5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 14. travnja 2021. godine. Apelant je 15. studenog 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-4362/21

6. Duško Gutović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Vahdet Ibranović odvjetnik iz Ilidže, podnio je 21. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnomu sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda broj 65 0 P 448269 21 Rev od 12. listopada 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj: 65 0 P 448269 16 Gž od 4. ožujka 2021. godine.

7. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 448269 14 P od 20. studenog 2015. godine (vrijednost spora 1.000,00 KM), koja je potvrđena presudom Kantonalnoga suda od 4. ožujka 2021. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je otac apelanta (M.G.) stekao svojstvo nositelja stanarskog prava na određenom stanu, pa da mu pripadaju sva prava i obveze nositelja stanarskog prava prema Zakonu o stambenim odnosima F BiH i Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, što je tužena (Općina Ilidža) dužna trpjeti i priznati, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka.

8. Rješenjem Vrhovnoga suda od 12. listopada 2021. godine apelantova revizija je odbačena kao nedopuštena.

9. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je ukazao da prema odredbi iz članka 237. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH” br. 53/03, 73/05 i 19/06 - u daljnjem tekstu ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe članka 106. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Službene novine FBiH” br. 98/15), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a stavkom 3. istog članka, regulirano je da Vrhovni sud izuzetno može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju apelant je u tužbi postavio tužbeni zahtjev kao nenovčani za utvrđenje da je njegov otac stekao svojstvo nositelja stanarskog prava, te je u takvim procesnim okolnostima za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost spora koju je apelant označio u tužbi (čl. 53. st. 2. tač. 5. i čl. 316. st. 1. u svezi s čl. 321. st. 2. ZPP). Kako je taj iznos 1.000,00 KM, Vrhovni sud je istakao da je ispod iznosa propisanog člankom 237. stavak 2. ZPP. Pri tomu, istakao je da nije našao da reviziju treba izuzetno dopustiti (stavak 3. članka 237. ZPP), jer je ocijenio da odlučivanje o reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. S obzirom na to, istakao je da je odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 16. ožujka 2021. godine. Apelant je 21. prosinca 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

11. Spajanje predmeta

12. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3907/21. Apelacioni navodi

13. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

14. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

15. Ustavni sud ukazuje da su apelanti protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Vrhovnog suda odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da su revizije kao izvanredni pravni lijekovi u ovim slučajevima bili neučinkoviti pravni lijekovi u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. Budući da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostupanjske odluke.

16. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3907/21 (R. R. i D. G.) | Sudska praksa | Aktio