Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-352/21 (H. H. i drugi)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-352/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u predmetu broj AP 352/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Hamdija Hadžiibrahimbegović i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Hamdija Hadžiibrahimbegović, Anisa Bandić, Nermina Eminović, Hajrudin Hadžimehanović, Sabina Bezdrob, Filip Šarić i Neda Badovinac.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnoga postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 529624 17 Rsž od 7. jula 2021. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Hamdiji Hadžiibrahimbegoviću, Anisi Bandić, Nermini Eminović, Hajrudinu Hadžimehanoviću, Sabini Bezdrob, Filipu Šariću i Nedi Badovinac isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hamdija Hadžiibrahimbegović, Anisa Bandić, Nermina Eminović, Hajrudin Hadžimehanović, Sabina Bezdrob, Filip Šarić i Neda Badovinac (u daljnjemu tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Eterović“ d.o.o. Sarajevo, podnijeli su 3. februara 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnoga postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 529624 17 Rsž. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda je zatraženo 27. augusta 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. septembra 2021. godine.
4. Odgovor na apelaciju je 14. januara 2022. godine dostavljen apelantima radi eventualnog izjašnjenja. Apelanti nisu u danome roku dostavili svoje izjašnjenje na odgovor Kantonalnoga suda. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
6. Apelanti su 8. oktobra 2015. godine podnijeli tužbu Općinskome sudu u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) radi isplate potraživanja iz radnoga odnosa (vps. 8.282,40 KM) protiv tužene (Federacije Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo finansija).
7. Presudom Općinskoga suda od 3. oktobra 2016. godine tužena je obavezana da apelantima isplati određene iznose na ime razlike plaće nastale neusklađivanjem bruto satnice s povećanjem troškova života više od 5% u nominalnome iznosu, za određena vremenska razdoblja, sa zakonskom zateznom kamatom, bliže označeno u izreci odluke.
8. Tužena je 4. novembra 2016. godine izjavila žalbu na prvostepenu presudu, dok su apelanti 24. januara 2017. godine dostavili odgovor na žalbu.
9. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnome sudu 24. marta 2017. godine.
10. Presudom Kantonalnoga suda broj 65 0 Rs 529624 17 Rsž od 7. jula 2021. godine žalba tužene je uvažena, prvostepena presuda je preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili isplatu određenih iznosa na ime razlike plaće nastale neusklađivanjem bruto satnice s povećanjem troškova života više od 5% u nominalnome iznosu, za određena vremenska razdoblja, sa zakonskom zateznom kamatom, bliže označeno u izreci odluke.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja žalbenoga postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da su odgovor na žalbu izjavili 24. januara 2017. godine i da o njoj još uvijek nije odlučeno (dakle, u vrijeme podnošenja apelacije), iako je Kantonalni sud bio dužan održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana, te potom u roku od 30 dana donijeti odluku. Apelanti, nadalje, traže isplatu naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je istakao da smatra da nisu učinjene povrede prava na koje se apelanti pozivaju, da je u međuvremenu odluka donesena, te je dostavio donesenu konačnu odluku. V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4), (5) (1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
[...] (4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
14. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
15. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnome lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnome slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja žalbenoga postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitnu prirodu (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18. i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Imajući u vidu apelacione navode kojim apelanti ističu da je do povrede prava na suđenje u razumnome roku došlo isključivo pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će razmatrati dužinu trajanja postupka od 24. marta 2017. godine, kao dana kada je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu, pa do donošenja presude Kantonalnoga suda od 7. jula 2021. godine, kojom je predmetni postupak okončan. Dakle, razdoblje koje će Ustavni sud uzeti u razmatranje su četiri godine i oko četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnome slučaju radi o parničnome postupku kojega su pokrenuli apelanti radi zaštite prava iz radnoga odnosa, te da se stoga radi o postupku koji je od većega značaja za apelante. U vezi s tim, Ustavni sud, također, zapaža da je predmetni postupak po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode. Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje žalbenoga postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
26. Ustavni sud, a priori, zapaža da je, nakon podnošenja tužbe 8. oktobra 2015. godine, Općinski sud donio presudu 3. oktobra 2016. godine, te da je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu 24. marta 2017. godine, dakle, postupak je pred prvostepenim sudom trajao u razdoblju od jedne godine i oko pet mjeseci. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda, Ustavni sud zapaža da je odluku o žalbi Kantonalni sud donio 7. jula 2021. godine, dakle, nakon razdoblja od četiri godine i oko četiri mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34., odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Pri tome Kantonalni sud nije ponudio odgovor u pogledu navoda o dužini trajanja predmetnoga postupka pred tim sudom, već je isključivo dostavio konačnu odluku i istakao da smatra da nisu povrijeđena prava apelanata. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovako duga neaktivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnome slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugome razdoblju, u postupku koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi, može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
27. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnoga postupka koji se pred Kantonalnim sudom vodio u razdoblju od četiri godine i oko četiri mjeseca, u postupku koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, predstavlja neadekvatno administriranje pravde, zbog čega je u konkretnome slučaju došlo do povrede prava apelanata na suđenje u «razumnome roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, privredne uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnome slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnoga postupka, apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.
30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovoga roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
31. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je hitne prirode, pred drugostepenim sudom trajao četiri godine i oko četiri mjeseca, pri čemu se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima o dužini trajanja postupka. Takvo postupanje u konkretnome slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnoga suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić