Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4431/21 („3-DIS“ d.o.o. Čapljina)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Aktivna legitimacija
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4431/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4431/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „3-DIS“ d.o.o. Čapljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio “3-DIS“ d.o.o. Čapljina protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 051289 20 Gž 2 od 12. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „3-DIS“ d.o.o. Čapljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branko Mandrapa advokat iz Čapljine, podnio je 27. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 53 0 P 051289 21 Rev od 21. septembra 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 051289 20 Gž 2 od 12. maja 2021. godine.

2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2845/21 od 5. oktobra 2021. godine, u odnosu na AP-2859/21, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 53 0 P 051289 21 Rev od 21. septembra 2021. godine revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, obavezani su tuženi (Grad Čapljina kao prvotuženi i apelant kao drugotuženi) da tužiocu (N.B.) solidarno isplate određeni novčani iznos na ime naknade štete i na ime troškova pribavljanja policijskog zapisnika sa fotografijama, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je tužilac sa članovima svoje porodice u plasteniku sadio paprike, da je zasad u tom plasteniku 20. juna 2010. godine poplavio, pa se tužilac 5. jula 2010. godine obratio inspekciji Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i prijavio predmetnu štetu, te da je inspekcijski nadzor izvršen istog dana, kojom prilikom je o navedenom sačinjen zapisnik. Dalje, da je u zapisniku Ministarstva od 5. jula 2010. godine konstatovano da su predmet nadzora bili odvodni kanali uz plastenik, da je određena količina šljunka kojim je posut put zatrpala ulaz u cijevi za odvod vode, a da je čitav odvodni sistem kanala inače zapušten. Takođe, da je istog dana sačinjen i zapisnik o inspekcijskom nadzoru od strane poljoprivredne inspekcije (koja je konstatovala zasade u plasteniku na površini od 320 m2 i opisala lice mjesta), te da su i zapisnik o uviđaju od 22. juna 2010. godine, sa foto-dokumentacijom, sačinili zaposlenici Policijske stanice Čapljina (u daljnjem tekstu: PS Čapljina), M.Z. i D.V. Nadalje, da iz zapisnika o uviđaju od 22. juna 2010. godine proizlazi da su cijevi za odvod vode postavljene ispod puta, te da se istim spajaju odvodni kanali, dok je na foto dokumentaciji vidljivo da na parceli preko puta plastenika tužioca nema vode, dok je u plasteniku tužioca u kojem se nalaze nasadi paprike vidljiva vodena površina, odnosno nasadi paprika se nalaze u vodi. Konačno, da iz iskaza direktora apelanta slijedi da apelant radi na održavanju lokalnih puteva zadnjih 15-16 godina, te je iste poslove radio i u junu 2010. godine, kao i da se „radilo na oštećenim putevima za prilaz plastenicima“.

5. Kantonalni sud je najprije naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je pogrešno raspravljen njegov prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je tužilac potraživao štetu koja se, u smislu odredbi člana 155. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) ogleda u propadanju nasada paprike (koju je uzgajao uz pomoć članova svoje porodice), pa nije od značaja ko je vlasnik nekretnine na kojoj je paprika zasađena. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je prvostepeni sud pogrešno cijenio zapisnike o inspekcijskom nadzoru i iskazima inspektora i zapisnik o uviđaju, te da su isti kontradiktorni jer su navedeni zapisnici (koju su sačinjeni od strane zaposlenih u tim službama i pojašnjeni iskazima osoba koje su ih sačinile u svojstvu svjedoka) javne isprave u smislu odredbi člana 132. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koje dokazuju istinitost onoga što je u njima navedeno. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je apelant imao mogućnost da dokazuje da su u javnim ispravama neistinito utvrđene činjenice u smislu odredbi člana 132. stav (3) ZPP, ali to nije dokazao.

6. Takođe, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da u predmetnom postupku nije utvrđena uzročna veza između radnji apelanta i nastale štete za tužioca i da pobijana presuda ne sadrži prihvatljivo obrazloženje o uzrocima nastanka štete. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud naprijed navedeno doveo u vezu sa iskazima stranaka i svjedoka i izveo pravilan zaključak da se uzročno posljedična veza između radnji apelanta i nastale štete sastoji u tome što je apelant, izvodeći radove nasipanja oštećenih puteva za prilaz plastenicima, zasuo ispust propusne cijevi ispod ceste, nakon čega je zbog obilnih padavina spriječeno oticanje vode iz plastenika tužioca, pa je došlo do plavljenja nasada u istom, što je za posljedicu imalo štetu koja je nanesena tužiocu. Stoga, Kantonalni sud je naveo da, pravilnom primjenom odredbi člana 207. ZOO, za nastalu štetu tužiocu solidarno odgovaraju tuženi. Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da da je pogrešno raspravljen njegov prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužilac nije vlasnik zemljišta na kojem je navodna šteta nastala plavljenjem zasada paprike. Dalje navodi da u predmetnom postupku nije utvrđena uzročna veza između radnji apelanta i nastale štete za tužioca, te da pobijana presuda ne sadrži prihvatljivo obrazloženje o uzrocima nastanka štete, pa da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard „obrazložene odluke“.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO i ZPP i dovodeći ih u vezu s utvrđenim činjeničnim stanjem, jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4431/21 („3-DIS“ d.o.o. Čapljina) | Sudska praksa | Aktio