Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4360/21 (A. A.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja utjecaja na svjedoke
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4360/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4360/21, rješavajući apelaciju Adema Alimanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Adema Alimanovića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Visokom br. 41 0 K 090991 21 Kv od 15. decembra 2021. godine i 41 0 K 090991 21 Kpp od 10. decembra 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adem Alimanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Azijada Mujkić, advokat iz Zenice, podnio je 21. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Visokom br. 41 0 K 090991 21 Kv od 15. decembra 2021. godine i 41 0 K 090991 21 Kpp od 10. decembra 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovor koji je radi eventualnog izjašnjenja (dostavljen 15. januara 2022. godine) dostavljen apelantu, koji se o njemu izjasnio 26. januara 2022. godine. III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Općinski sud, sudija za prethodni postupak, donio je Rješenje broj 41 0 K 090991 21 Kpp od 10. decembra 2021. godine kojim je apelantu određen pritvor na osnovu člana 145. stav 1. tač. b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) u trajanju od mjesec dana.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Tužilaštvo podnijelo prijedlog sudiji za prethodni postupak da se apelantu odredi pritvor zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivična djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ), u stjecaju s krivičnim djelom nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija iz člana 371. KZ-a i krivično djelo iz člana 52. Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije ZDK, a zbog postojanja razloga za pritvor iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a. Tužilaštvo je donijelo naredbu o provođenju istrage protiv apelanta zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio naprijed navedena krivična djela na način: „1. Dana 9. decembra 2021. godine […], u kući koju koristi od nepoznatih lica nabavljao i prepakivao u manje pvc paketiće pogodne za uličnu preprodaju, koristeći se i digitalnim vagama i suprotno članu 4. stav 1., 2., 3 i 5. i 19. i 20. Zakonu o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga u BiH, neovlašteno držao radi dalje prodaje biljnu zeljastu materiju koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu 'Marihuanu' […], bijelu materiju koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu 'Speed' […], te pet (5) komada digitalnih vaga za precizno mjerenje.

Dakle, neovlašteno prodavao i stavljao u promet materije propisom proglašene opojnim drogama.

2. Dana 09. 12. 2021. godine, […], u kući koju koristi suprotno odredbama člana 6.a) kategorija A i člana 6.b) stav 1. tačka a1) Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije držao pušku crne boje, na kojoj je mehanički uklonjen serijski broj ali ima oznaku M-9, jedan pištolj crne boje na kojem je mehanički uklonjen serijski broj za čije posjedovanje nema odobrenje nadležnog organa i 59 (pedeset devet) komada metaka raznih kalibara, iako je znao da je zabranjeno držanje takvog oružja i municije.

Dakle, držao oružje i municiju čija nabavka građanima uopće nije dozvoljena i oružje za čije posjedovanje nema odobrenje nadležnog organa.“

6. Općinski sud je naveo izjavu apelantove braniteljice koja se protivila prijedlogu za određivanje pritvora navodeći da je za određivanje/produženje pritvora neophodno da se ispuni opći uvjet, a to je obrazložena osnovana sumnja koja osumnjičenog dovodi u vezu s izvršenjem konkretnog krivičnog djela koje se njemu stavlja na teret. Ovdje nije ispunjen opći uvjet koji traže odredbe ZKP-a da bi se mogli razmatrati posebni pritvorski razlozi. Ne može se prihvatiti obrazloženje općeg uvjeta – osnovane sumnje kada tužilac navodi da iz dokaza (dostavljenih uz prijedlog za određivanje pritvora) proizlazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Ovdje bi sud trebao u svom rješenju (na osnovu dokaza koje je tužilac dostavio) da obrazlaže osnovanu sumnju, tj. da obavlja ulogu tužioca, što je nedopustivo, i da na osnovu obrazložene osnovane sumnje razmatra posebne pritvorske razloge. Ukoliko bi sud ovo uradio i prihvatio ovako obrazloženje osnovane sumnje, onda bi se kršile odredbe člana 15. ZKP-a jednakost u postupanju stranaka u postupku. Ukazano je na praksu Vrhovnog suda Federacije BiH u predmetu u kojem je traženo produženje pritvora, a tužilac u prijedlogu nije obrazložio osnovanu sumnju nego se pozvao na osnovanu sumnju opisanu u rješenju za određivanje pritvora, a sudovi su pustili osumnjičenog iz pritvora. Opreza radi, braniteljica je obrazložila i da je posebni pritvorski razlog iz člana 146, stav 1. tač. b) i c) ZKP-a površan i paušalan, a što je navedeno na strani 3. rješenja, povezujući navedeno s neobrazloženim postojanjem osnovane sumnje i ukazujući da Tužilaštvo nije izvršilo vještačenje oduzete materije, pa se radi o pretpostavci. Apelant se pridružio iznesenoj odbrani svoje braniteljice.

7. Nakon razmatranja prijedloga za određivanje pritvora, zajedno s prilozima sa dokazima, koji su navedeni na str. 3. i 4. (između ostalog potvrde o oduzimanju predmeta, zapisnik o pretresanju stana i dr.), sud je utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga u stjecaju s krivičnim djelom nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo iz člana 52. Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije, navodeći dokaze na osnovu kojih je to zaključio. Posebno je ukazano na zapisnik o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (navedenog broja i datuma) u kome na posljednjoj stranici apelant potvrđuje da su predmeti koji su navedeni u tom zapisniku pronađeni kod njega prilikom pretresa, a radi se o oružju i municiji za koje nije potrebno vještačenje da bi se utvrdilo da se radi o vrsti oružja i municije za koju je potrebna dozvola i za nabavljanje i za držanje – posjedovanje, sredstvima koja se koriste za pakiranje i vaganje narkotika, kao i o više PVC smotuljaka u kojima se nalazi biljna zeljasta materija koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu „marihuanu”, kao i pakovanjima u kojima se nalazi bijela materija koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu ,,speed“.

8. U pogledu postojanja posebnih razloga za određivanje pritvora, prema ocjeni Općinskog suda, prijedlog je osnovan i postoje razlozi propisani članom 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a, što je obrazloženo na str. 4–5. rješenja.

9. Zbog svega navedenog, Općinski sud je ukazao da su apelantovi navodi neosnovani i kontradiktorni dokazima u koje je izvršio uvid, a omogućen je uvid u dokaze braniteljici koja je izjavila da je s njima prethodno upoznata. Ne zanemarujući činjenicu da je apelant porodična osoba, otac dvoje djece, kao i da nije osuđivan, Općinski sud nije našao opravdane razloge za izricanje druge mjere osiguranja prisustva apelanta u postupku s obzirom na to da je on osumnjičen za više krivičnih djela u stjecaju, a s obzirom na pronađene količine opojnih droga, kao i oružja i municije različitih kalibara, druga mjera osiguranja ne bi bila opravdana.

10. Općinski sud je u vijeću od troje sudija donio Rješenje broj 41 0 K 090991 21 Kv od 15. decembra 2021. godine kojim se apelantova žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje od 10. decembra 2021. godine.

11. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo žalbene navode (tužilac morao da opiše osnovanu sumnju, nema općeg uvjeta za pritvor, ne može se u prijedlogu navesti da sumnja proizlazi iz dokaza koje je dostavio tužilac, sud preuzeo ulogu tužilaštva; da tužilac nije donio naredbu o provođenju istrage, nije izvršeno hemijsko vještačenje oduzete materije, te je bez osnova ukazivanje na apelantov potpis na zapisniku o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta, nisu ispoštovane odredbe člana 73. ZKP-a, da zbog svega navedenog sud nije mogao razmatrati posebne razloge za pritvor) i odgovor Tužilaštva na žalbu.

12. Na strani 3. Općinski sud navodi razloge za svoju odluku. Tako se ukazuje na prvostepeno rješenje o određivanju pritvora, koje je donijeto na osnovu dokaza koji su prikupljeni i dostavljeni sudu uz prijedlog za određivanje pritvora, koji su opet navedeni u rješenju. Kako je naveo Općinski sud, svi materijalni dokazi su uz prijedlog o određivanju pritvora od strane Tužilaštva, uredno zaprimljeni u spis suda, pa je nebitna činjenica kako su oni navedeni u prilogu prijedloga ili su taksativno nabrojani, jer oni postoje, prilog su prijedloga i sud ih nije mogao zanemariti s obzirom na težinu i društvenu opasnost djela koja se osumnjičenom stavljaju na teret (pronađena značajna količina opojne droge koja asocira na „marihuanu“ i „speed“, kojom prilikom je pronađeno i oružje i municija koje je osumnjičeni držao i municija čija nabavka građanima uopće nije dozvoljena). Ispunjeni su i formalni i materijalni uvjeti za određivanje pritvora na osnovu člana 146. stav 1. tač.

b) i c) ZKP-a, te je obrazloženje koje je sudija za prethodni postupak dao u svom rješenju u potpunosti prihvatilo i ponovilo i vijeće Općinskog suda.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

13. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 13. Evropske konvencije i člana 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant u apelaciji navodi da Tužilaštvo u prijedlogu nije obrazložilo postojanje osnovane sumnje, već je samo navelo dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje, što znači da sud obrazlaže postojanje osnovane sumnje i preuzima ulogu tužioca. Na taj se način krši odredba člana 15. ZKP-a i odbrana dovodi u neravnopravan položaj s Tužilaštvom. Dalje, apelant navodi da Tužilaštvo nije uz dokaze navelo i dostavilo sudu da je izvršeno hemijsko vještačenje predmeta, odnosno materije za koju se pretpostavlja da se radi o opojnoj drogi, pa dakle tužilac „pretpostavlja“ da se radi o narkotičkim sredstvima. Kako je sud, i pored navedenog, apelantu odredio pritvor, odbrana je u žalbi ukazivala da nije postupljeno u skladu sa članom 77. stav 3. ZKP-a. Dalje, apelant ukazuje na postupanje drugostepenog suda po žalbi, koji je obrazložio postojanje osnovane sumnje na način da je taksativno nabrojao koji su to dokazi i da su svi dokazi uz prijedlog Tužilaštva uredno zaprimljeni u spis, te da je nebitna činjenica kako su navedeni u prilogu prijedloga ili taksativno nabrojani. Međutim, apelant nije problematizirao to što su dokazi taksativno nabrojani, već činjenicu da nije izvršeno hemijsko vještačenje. Apelant zbog navedenog ukazuje na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost jer je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji osnovana sumnja i postojanje jednog od razloga propisanih članom 146. stav 1. tač. a)-d) ZKP-a.

b)Odgovori na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je apelacija neosnovana i da odlukom od 15. decembra 2021. godine nisu napravljene nepravilnosti u odlučivanju, niti su povrijeđena apelantova prava. Naime, s obzirom na težinu krivičnih djela koja se apelantu stavljaju na teret zbog pronađene količine opojnih droga, digitalne vage i nezakonitog držanja oružja i same društvene opasnosti krivičnih djela, vijeće suda je odlučilo u skladu sa zakonom.

15. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana. Tužilaštvo je ukazalo da su uz prijedlog za određivanje pritvora priloženi brojni dokazi koji potvrđuju osnovanu sumnju da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, a posebno „nesporne dokaze za osnovanu sumnju“, koji se ogledaju u zapisnicima o pretresanju kuće i pomoćnih objekata (navedeni brojevi), iz kojih se jasno vidi da je prilikom pretresa u objektima koje koristi apelant pronađeno skoro 2 kg biljne zeljaste materije koja asocira na opojnu drogu. Također, pronađeno je i čak pet digitalnih vaga koje su služile za mjerenje narkotika i njihovo daljnje distribuiranje. Tužilaštvo je navelo „da su ovlaštena službena lica bila u pravu kada su ukazivala da pronađene materije asociraju na opojnu drogu, što potvrđuje i danas pristiglo vještačenje Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja FUP-a Sarajevo, u kojem je potvrđeno da je pronađena zeljasta materija zapravo opojna droga 'marihuana', a bijela praškasta materija opojna droga 'speed' “. Nakon što bude završeno i drugo vještačenje, Tužilaštvo će predložiti mjere ukidanja pritvora u skladu sa članom 145. ZKP-a.

VI. Relevantni propisi

16. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Odjeljak 6. Pritvor Član 145. st. (1) i (2) Opće odredbe (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uvjetima propisanim u ovom Zakonu i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom.

(2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 146. stav (1) tačka a) ovog Zakona.

Član 146. stav (1) tač. b) i c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:

b) ako postoji osnovan strah da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Općinskog suda, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 20. decembra 2021. godine, a apelacija je podnesena 21. decembra 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VIII. Meritum

21. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije, 13. Evropske konvencije i člana 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ustavni sud će, imajući u vidu apelantove navode i osporena rješenja, apelaciju ispitati samo u odnosu na garancije iz člana II/3.d) i člana 5. Evropske konvencije jer ostali navodi nisu obrazloženi, a posljedica su rješenja kojim je apelantu određen pritvor.

Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

23. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

(...)

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

(...)

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

24. Apelant osporava rješenja Općinskog suda tvrdeći da su u suprotnosti sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije, odnosno da rješenja redovnih sudova nemaju valjane argumente u pogledu postojanja osnovane sumnje, kao ni u pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a i ne zadovoljavaju standarde koje garantira Evropska konvencija.

25. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda, osnovanost sumnje na kojoj se mora zasnivati hapšenje čini bitan element zaštite od proizvoljnog hapšenja i lišavanja slobode propisan članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo zahtijeva postojanje nekih činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je moguće da je lice koje je u pitanju počinilo krivično djelo (vidi Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990. godine, serija A, broj 182, stav 32, O'Hara protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. oktobra 2001. godine, Izvještaji presuda i odluka 2001-X, stav 34. i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. novembra 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, tačka 68). Pri tome Ustavni sud ukazuje na to da u trenutku određivanja pritvora ne mora biti sa sigurnošću utvrđeno da je krivično djelo zaista i počinjeno, te ne mora biti utvrđena njegova priroda. Konačno, shodno članu 5. stav 1. Evropske konvencije, zakonitost pritvora ocjenjuje se na osnovu domaćeg zakona, odnosno mora imati pravni osnov u domaćem zakonu, s tim da lišavanje slobode mora biti u skladu sa svrhom člana 5. Evropske konvencije, tj. lice koje je u pitanju mora biti zaštićeno od proizvoljnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. aprila 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

26. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju da budu takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, usprkos presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca.

27. Ustavni sud primjećuje da je prvostepenim rješenjem sudija za prethodni postupak odredio apelantu pritvor u trajanju od mjesec dana. Ustavni sud je ranije u svojim odlukama navodio da je metodološki pristup izradi rješenja nešto o čemu odlučuju sudovi, ali da osnovne garancije prava na ličnu slobodu moraju biti ispoštovane. U tom smislu, iz konkretnog rješenja (najprije prvostepenog) evidentno je da je Tužilaštvo podnijelo prijedlog kojim predlaže određivanje pritvora apelantu, da je donijelo naredbu o provođenju istrage protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivična djela na opisani način, te da je dostavilo dokaze koji potkrepljuju osnovanu sumnju. Također, iz prijedloga za određivanje pritvora koji je dostavljen uz apelaciju proizlazi da je Tužilaštvo, pozivajući se na član 153. ZKP-a, podnijelo prijedlog protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je od nepoznatih lica nabavljao i prepakivao u manje PVC paketiće pogodne za uličnu preprodaju, koristeći se digitalnim vagama i suprotno članu 4. (naveden stav) Zakona o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga u BiH, i neovlašteno držao radi dalje prodaje zeljastu materiju koja izgledom asocira na opojnu drogu marihuanu i bijelu materiju upakiranu u PVC vrećice koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu speed, te pet komada vaga za digitalno mjerenje, dakle neovlašteno prodavao i stavljao u promet materije proglašene opojnim drogama suprotno odredbama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije (naveden član), držao pušku, pištolj i 59 komada metaka (precizirano), dakle, držao oružje i municiju čija nabavka građanima uopće nije dozvoljena i oružje za čije posjedovanje nema odobrenje nadležnog organa. Dalje je navedeno kratko obrazloženje i prilog izvještaja PS Visoko s dokazima.

28. Na osnovu dostavljenog prijedloga redovni sud je zaključio da postoji osnovana sumnja u odnosu na krivična djela za koja se apelant sumnjiči, a koja proizlazi iz dokaza koji su dostavljeni. Apelantovi navodi da Tužilaštvo treba obrazložiti postojanje osnovane sumnje su sasvim opravdani, ali je u konkretnom slučaju očigledno da su sudovi na osnovu prijedloga Tužilaštva mogli postupati i donijeti rješenja koja apelant osporava. Naime, iz obrazloženja prvostepenog suda jasno proizlazi da postoji osnovana sumnja u odnosu na krivična djela za koja se apelant sumnjiči, odnosno postoji dovoljno činjenica i informacija na osnovu kojih će (u ovoj fazi postupka) objektivni posmatrač zaključiti da je lice počinilo krivično djelo. Pri tome, Ustavni sud napominje da činjenice koje izazivaju sumnju i koje mogu biti dovoljne u vrijeme lišavanja slobode ne trebaju biti istog nivoa kao one koje su neophodne za odluku u narednim fazama postupka, npr. za podizanje optužnice. U vezi s navedenim je i apelantov navod da nije izvršeno vještačenje materije koja je pronađena prilikom pretresanja apelantove kuće, a koja asocira na drogu. Kako je Tužilaštvo navelo u odgovoru na apelaciju, vještačenjem (koje je naknadno provedeno) utvrđeno je da je pronađena materija opojna droga, a apelantovi navodi da je tužilac „pretpostavio“ da se radi o drogi i da je prije naredbe o provođenju istrage trebao da provede vještačenje i uz prijedlog sudu dostavi nalaz i mišljenje su neosnovani i nemaju uporišta ni u zakonskim odredbama niti u garancijama koje pruža član 5. Evropske konvencije.

29. Suprotno apelacionim navodima, redovni sud je jasno naveo da osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela proizlazi iz dokaza dostavljenih uz prijedlog Tužilaštva koje je naveo, te kasnije ocijenio u odnosu na apelanta. Naime, odlučujući o žalbi, Općinski sud je jasno naveo da su materijalni dokazi uz prijedlog Tužilaštva uredno zaprimljeni u spis suda. Dakle, kod činjenice koju sud navodi – da je kod apelanta pronađena značajna količina opojne droge koja asocira na marihuanu i speed, kao i oružje i municija koje je držao, redovni sud je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje u odnosu na apelanta. Ustavni sud nalazi da su redovni sudovi naveli jasne i u ovom momentu dovoljne razloge o postojanju osnovane sumnje u odnosu na apelanta i o tome dali jasne i, prema ocjeni Ustavnog suda, dovoljne razloge. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da će osporavanje postojanja osnovane sumnje na način kako to čini apelant (postupanje u skladu sa članom 73. ZKP-a) eventualno biti predmet sudskog postupka ukoliko do njega dođe. U ovom momentu u konkretnom predmetu nema ništa što ukazuje na to da je o pitanju postojanja osnovane sumnje odlučeno proizvoljno. Stoga, Ustavni sud smatra da osporena rješenja nisu u suprotnosti s odredbama ZKP-a i Evropske konvencije i da sadrže razloge u pogledu postojanja općeg uvjeta za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. ZKP-a.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak o postojanju osnovane sumnje, koji se u ovoj fazi postupka ne čini proizvoljnim niti suprotnim domaćem pravu i garancijama iz Evropske konvencije.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4360/21 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio