Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-308/22 (S. K.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-308/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-308/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Stipo Križanac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Stipo Križanac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 K 094437 21 Iksž 2 od 19. novembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Stipo Križanac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Gordan Jovišević advokat iz Banjaluke, podnio je 25. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 K 094437 21 Iksž 2 od 19. novembra 2021. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio izvršavanje kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji“.
2. Rješenjem Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 K 094437 21 Iks od 19. novembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana molba punomoćnika apelanta (koji apelanta zastupa i u predmetnom postupku pred Ustavnim sudom) za oglašavanje Općinskog suda mjesno nenadležnim sudom za izvršenje nad apelantom kazne zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci (koja kazna je apelantu izrečena presudom Općinskog suda 24. avgusta 2020. godine).
3. Odlučujući o žalbi punomoćnika apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 19. novembra 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 51 0 K 094437 21 Iksž 2 od 19. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju pravilno utvrđena nadležnost za postupanje u izvršenju kazne zatvora nad apelantom, shodno odredbama člana 22. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH i odredbama člana 2. stav (1) Pravilnika o kriterijumima za upućivanje osuđenih osoba za izdržavanje kazne zatvora. Naime, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio predmetnu molbu s obzirom da je taj sud od 27. januara 2021. godine (kada je zaprimo nalog za izvršenje predmetne kazne) do 15. oktobra 2021. godine (kada je apelant promijenio mjesto prebivališta) upućivao apelanta na izdržavanje kazne zatvora, te odlagao početak izdržavanja kazne zatvora, kao i odbio ponovno odlaganje početka izdržavanja kazne zatvora (koje odluke su apelantu dostavljene na adresu Rijeka bb, Vitez). U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da, ako osuđena osoba nakon pravosnažnosti presude, do poziva radi upućivanja na izdržavanje kazne, promijeni prebivalište odnosno boravište, za izvršenje kazne biće nadležan sud na čijem se području nalazi novo prebivalište odnosno boravište. Međutim, Kantonalni sud je istakao da u konkretnom predmetu navedeno nije slučaj jer promjena prebivališta, odnosno boravišta apelanta nije uslijedila u periodu nakon pravosnažnosti presude pa do upućivanja poziva, odnosno uputnog akta, već nakon toga tj. 15. oktobra 2021. godinu, dakle, nakon više od sedam mjeseci nakon što je prvostepeni sud apelantu dostavio uputni akt radi izvršenja kazne zatvora. Stoga, promjena prebivališta, odnosno boravišta koja je uslijedila nakon što je Općinski sud apelantu dostavio uputni akt, nije mogla uticati na donošenje drugačije odluke prvostepenog suda, imajući u vidu da je sud, shodno odredbama člana 23. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH, dužan poduzeti potrebne radnje radi izvršenja kazne zatvora odmah nakon prijema izvršne odluke, a najkasnije u roku od tri dana od dana njenog prijema.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da, s obzirom da je 15. oktobra 2021. godine promijenio mjesto prebivališta (pa je njegovo mjesto prebivališta sada u Banjaluci, Republika Srpska), to ga Općinski sud ne može uputiti na izdržavanje kazne zatvora, jer apelant nema prebivalište na području tog suda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova donesena u postupku u kojem je odbijena njegova molba za oglašavanje Općinskog suda mjesno nenadležnim sudom za izvršenje nad apelantom kazne zatvora (koja kazna je apelantu izrečena presudom Općinskog suda 24. avgusta 2020. godine). U vezi s tim, Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom slučaju apelant podnio apelaciju protiv rješenja redovnih sudova kojima je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki za oglašavanje Općinskog suda mjesno nenadležnim sudom za izvršenje nad apelantom kazne zatvora, a ne o „osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić