Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-86/21 (A. B.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-86/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 86/21, rješavajući apelaciju Anđe Bekić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Anđa Bekić.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varošu kao predmet broj 73 0 I 008553 19 I 2.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Kotor Varošu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 73 0 I 008553 19 I 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Kotor Varošu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Anđa Bekić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Kneževa, koju zastupa Njegoš Petković, advokat iz Banje Luke, podnijela je 12. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varošu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 I 008553 11 I.

2. Apelantkinja je 9. februara 2021. godine obavijestila Ustavni sud o promjeni činjeničnog i pravnog stanja navedenog u apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. januara 2021. i 11. januara 2022. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

4. Osnovni sud je 4. februra 2021. i 31. januara 2022. godine dostavio odgovore na apelaciju.

5. Punomoćniku apelantkinje je 21. januara 2022. godine dostavljen odgovor Osnovnog suda od 4. februara 2021. godine na izjašnjenje. Punomoćnik apelantkinje je 29. januara 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na predmetni odgovor Osnovnog suda. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelantkinja je 13. januara 2011. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Vazdušne banje iz Kneževa, odnosno njenog pravnog sljednika ,,Škeljić“ d.o.o., radi naplate novčanog potraživanja, utvrđenog izvršnom ispravom, pravosnažnom i izvršnom Presudom Osnovnog suda broj 73 0 P 000207 08 P od 15. oktobra 2008. godine.

8. Osnovni sud je 4. marta 2011. godine donio zaključak kojim je apelantkinji vratio prijedlog za izvršenje radi označavanja žiro-računa sa kojeg se predlaže zapljena novčanih sredstava izvršenika, radi označavanja banke kod koje se novčana sredstva nalaze, zatim, radi dostavljanja dokaza o pravnom sljedništvu ,,Škeljića“ d.o.o., te radi dostavljanja punomoći za zastupanje.

9. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelantkinja 21. jula 2011. godine Osnovnom sudu dostavila prijedlog za izvršenje, koji je zaključkom Osnovnog suda od 12. septembra 2011. godine vraćen apelantkinji radi usklađivanja prijedloga za izvršenja sa izvršnom ispravom u pogledu imena izvršenika.

10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelantkinja 4. oktobra 2011. godine Osnovnom sudu dostavila prijedlog za izvršenje, koji je zaključcima Osnovnog suda od 28. maja i 9. septembra 2013. godine vraćan apelantkinji radi usklađivanja prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom u pogledu imena izvršenika, odnosno radi otklanjanja nedostataka u pogledu sredstava i predmeta izvršenja.

11. Osnovni sud je 31. decembra 2013. godine donio Rješenje o izvršenju broj 73 0 I 008553 11 I kojim je odredio izvršenje zapljenom novčanih sredstava izvršenika protiv kojeg je 31. decembra 2013. godine uložen prigovor izvršenika.

12. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je 1. decembra 2016. godine donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio.

13. Odlučujući o žalbi izvršenika, drugostepeni sud je 25. maja 2017. godine donio rješenje kojim je žalbu izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

14. U ponovnom postupku Osnovni sud je 20. avgusta 2019. godine donio rješenje kojim je usvojio prigovor izvršenika uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, obustavio izvršenje i ukinuo sprovedene radnje. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da će prvostepeni sud posebnim zaključkom pozvati apelantkinju da uskladi prijedlog za izvršenje u skladu sa izvršnom ispravom.

15. Osnovni sud je 20. avgusta 2019. godine donio zaključak kojim je vratio apelantkinji prijedlog za izvršenje radi usklađivanja sa izvršnom ispravom.

16. Osnovni sud je 20. novembra 2019. godine donio Rješenje o izvršenju broj 73 0 I 008553 19 I 2 koje je dostavio bankama na sprovođenje.

17. NLB Banka je 30. decembra 2020. godine Osnovnom sudu dostavila dopis u kojem je navela da je izvršila prenos zaplijenjenih sredstava po rješenju broj 73 0 I 008553 11 I i broj 73 0 I 008553 19 I 2 na teret računa izvršenika prema specifikaciji u korist računa punomoćnika apelantkinje (troškovi apelantkinje) u iznosu od 300,00 KM, te u korist računa budžeta RS (uplata doprinosa Fonda PIORS) iznos od 1.033,22 KM.

18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je „rješenje o izvršenju izvršeno prema dopisu NLB Banke od 30. decembra 2020. godine“.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelantkinja ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, kao i da je tokom postupka Osnovnom sudu podnosila urgencije s ciljem okončanja postupka.Takođe, apelantkinja navodi da joj je Osnovni sud 5. marta 2020. godine dostavio dopis banke u kojem banka obavještava Osnovni sud da je na računu izvršenika zaplijenila novčani iznos potreban za izvršenje predmetnog rješenja u cijelosti. Takođe, navodi da joj je Osnovni sud istim dopisom dostavio na izjašnjenje dopis NLB Banke u kojem banka od suda traži instrukcije za dalje postupanje u ovom izvršnom postupku. U vezi s tim, navodi da je 9. marta 2020. godine Osnovnom sudu dostavila podnesak u kojem se izjasnila na dopise suda i banke i u kojima je, kako navodi, dala jasne instrukcije kako bi se trebalo postupiti u predmetnom izvršnom postupku. Predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

20. Apelantkinja je u dopisu Ustavnom sudu od 9. februara 2021. godine navela da je Osnovni sud nakon pravosnažnosti predmetnog rješenja o izvršenju naložio NLB Banci da izvrši prenos zaplijenjenih sredstava i shodno njenom podnesku od 9. marta 2020. godine. U vezi s tim je navela da pomenuta banka nije postupila u skladu sa dopisom suda i priloženim dokumentima u pogledu označenih iznosa troškova izvršnog postupka i iznosa doprinosa, što se, kako navodi, vidi iz dopisa NLB Banke od 30. decembra 2020. godine. Na kraju navodi da ne zna „više šta je potrebno da uradi da se ovaj postupak privede kraju, te koliko grešaka nadležnog suda i drugih organa je potrebno da ispravi i da li je zaista djelotvoran ovakav izvršni postupak sa ovolikim brojem propusta i grešaka“.

b) Odgovori na apelaciju

21. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 4. februara 2021. godine naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je apelantkinja 23. marta i 3. oktobra 2011. godine Osnovnom sudu dostavljala nove prijedloge za izvršenje. Ističe da je predmetna apelacija neosnovana imajući u vidu da je „rješenje o izvršenju izvršeno prema dopisu NLB Banke od 30. decembra 2020. godine“.

22. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 31. januara 2022. godine ponovio izjašnjenje koje je 4. fabruara 2021. godine dostavio Ustavnom sudu.

23. Punomoćnik apelantkinje je 29. januara 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Osnovnoga suda od 4. februara 2021. godine iz kojeg proizilazi da ostaje pri navodima apelacije da 30. decembra 2020. godine rješenje o izvršenju nije u cijelosti sprovedeno, te da Osnovni sud ne osporava navode apelacije.

V.Relevantni propisi

24. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUS BiH, 115/17-OUS BiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka, odnosno na neizvršenje pravosnažnog rješenja, kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

30. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

31. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 13. januara 2011. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od oko 11 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

33. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu izvršne isprave. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se konkretni predmet može smatrati nešto složenijim imajući u vidu činjenicu da je apelantkinja tokom postupka Osnovnom sudu u više navrata dostavljala prijedloge za izvršenje predmetne izvršne isprave.

34. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja, na samom početku postupka, svojim ponašanjem u određenoj mjeri uticala na dužinu trajanja postupka tako što je podnijela neuredan prijedlog za izvršenje u kojem nije označila žiro-račun sa kojeg se predlaže zapljena novčanih sredstava izvršenika, zatim, nije označila banku kod koje se novčana sredstva nalaze, nije dostavila dokaze o pravnom sljedbeništvu, te nije dostavila punomoći za zastupanje, zbog čega je Osnovni sud zaključkom zatražio od apelantkinje da podneseni prijedlog za izvršenje dopuni i uredi. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja u daljnjem toku postupka, što proizilazi iz odgovora na apelaciju, Osnovnom sudu u dva navrata dostavljala prijedloge za izvršenje koji su joj vraćani na uređenje, što je svakako imalo uticaja na dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tokom postupka ulagala urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu.

35. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon perioda od oko 11 godina nije okončao predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio 31. decembra 2013. godine svojim Rješenjem o izvršenju broj 73 0 I 008553 11 I protiv kojeg je uložen prigovor izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo oko tri godine da odluči o prigovoru izvršenika (izvršenik je 31. decembra 2013. godine uložio prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju o kojem je Osnovni sud odlučio svojim rješenjem od 1. decembra 2016. godine), što nije u skladu sa članom 15 Zakona o izvršnom postupku, odnosno što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obavezom da djelotvorno i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud počinio procesni propust kada je donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio, imajući u vidu da je drugostepeni sud, odlučujući o žalbi izvršenika, donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, što znači da nije postupao efikasno kako to nalažu standardi prava na pravično suđenje u razumnom roku. Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo nešto duže od dvije godine da u ponovnom postupku donese rješenje o usvajanju prigovora izvršenika i obustavi izvršenja predmetnog rješanja o izvršenju, te da donese zaključak kojim je vratio apelantkinji prijedlog za izvršenje radi usklađivanja sa izvršnom ispravom (drugostepeni sud je 25. maja 2017. godine donio rješenje o vraćanju predmeta na ponovni postupak, dok je prvostepeni sud svoja rješenje donio 20. avgusta 2019. godine). U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju od 20. novembra 2019. godine koje je dostavio bankama na sprovođenje, kao i da je, prema odgovoru tog suda, „rješenje o izvršenju izvršeno prema dopisu NLB Banke od 30. decembra 2020. godine“. Pri tome Ustavni sud zapaža da Osnovni sud u odgovorima na apelaciju nije ponudio bilo kakvo obrazloženje za navedene periode pasivnosti, odnosno za dugo trajanje predmetnog postupka, budući da ničim nije opravdao dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je apelantkinja 9. februara 2021. godine obavijestila Ustavni sud da „NLB Banka nije postupila u skladu sa dopisom suda i priloženim dokumentima u pogledu označenih iznosa troškova izvršnog postupka i iznosa doprinosa“, čime je osporila navod iz odgovora na apelaciju da je rješenje o izvršenju u cijelosti sprovedeno 30. decembra 2020. godine, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, koji propisuje da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja, te ističe da je neophodno da Osnovni sud u datoj situaciji preduzme daljnje korake koje mu po procesnom zakonu stoje na raspolaganju radi utvrđivanja okolnosti vezanih za namirenje potraživanja apelantkinje određenih predmetnim rješenjem o izvršenju, te da donese konačnu odluku u vezi s tim u skladu s članom 64 Zakona o izvršnom postupku. Navedena pasivnost Osnovnog suda u nastavku postupka predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje koji sudovima nalažu obavezu efektivnog postupanja, bez nepotrebnog odlaganja.

36. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantkinjinog prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Apelantkinja je, zbog nepostupanja Osnovnog suda u predmetnom postupku, zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da je apelantkinja u određenoj mjeri uticala na dužinu trajanja postupka, kao i da je naplatila određeni dio novčanih potraživanja određenih predmetnim rješenjem o izvršenju, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje i nalaganje predsjedniku Osnovnog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelantkinju. VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada Osnovni sud ni nakon perioda dužeg od jedanest godina nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

40. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-86/21 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio