Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4335/21 (H. A.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Ništavost
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Tužba
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4335/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4335/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Hazim Adilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hazim Adilović protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 163467 21 Gž od 22. septembra 2021. godine i Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 163467 19 P od 30. septembra 2020.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hazim Adilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 18. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 163467 21 Gž od 22. septembra 2021. godine i Presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 163467 19 P od 30. septembra 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 163467 19 P od 30. septembra 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da su ništave i da ne proizvode pravno dejstvo: odluka tuženog („BNT-Tvornica mašina i hidraulika“ d.d. Novi Travnik) od 1. jula 2019. godine o razrješenju dužnosti apelanta kao člana Nadzornog odbora tuženog ispred predstavnika privatnog kapitala i odluka tuženog od 1. jula 2019. godine o imenovanju (novog) člana Nadzornog odbora tuženog ispred predstavnika privatnog kapitala. Obavezan je apelant da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 40,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 30. septembra 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 51 0 P 163467 21 Gž od 22. septembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je 1. jula 2019. godine održana 24 sjednica Skupštine tuženog na kojoj su, između ostalog, donesene odluke tuženog o razrješenju apelanta kao člana Nadzornog odbora tuženog i o imenovanju novog člana Nadzornog odbora tuženog, što i nije sporno, ali je sporno da li su navedene odluke zakonite. Nadalje, da je prvostepeni sud, uvidom u zapisnik sa Skupštine tuženog od 1. jula 2019. godine utvrdio da je navedenoj sjednici prisustvovao apelant kao dioničar sa 212 dionica i kao član Nadzornog odbora tuženog, te da je na strani 17. predmetnog zapisnika uneseno da je apelant prigovorio na postupak izmjena i dopuna dnevnog reda 24. Skupštine tuženog (kojim izmjenama i dopunama je predviđeno donošenje predmetnih osporenih odluka tuženog). Dakle, Kantonalni sud je ukazao da je apelant, kao dioničar koji je prisustvovao na 24. sjednici Skupštine tuženog i čiji prigovor je, u smislu odredbi člana 246. stav (1) tačka a) Zakona o privrednim društvima, unesen na zapisnik, imao pravo da podnese tužbu sudu za pobijanje i poništenje odluka Skupštine tuženog. Međutim, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 246. stav (2) Zakona o privrednim društvima propisano da se postupak pobijanja i poništenja odluke Skupštine društva može pokrenuti u roku od 60 dana od dana održavanja skupštine, te da je navedeni rok prekluzivan što znači da se protekom istog gubi pravo na podnošenje tužbe (o čemu sud vodi računa po službenoj dužnosti). Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da, kako je u konkretnom slučaju predmetna tužba podnesena sudu 18. septembra 2019. godine, a Skupština tuženog je održana 1. jula 2019. godine, to je pravilan zaključak prvostepenog suda da je predmetna tužba podnesena po isteku roka od 60 dana.

4. Kantonalni sud je takođe ukazao da su neosnovani navodi apelanta o pogrešnoj primjeni odredbi člana 246. Zakona o privrednim društvima, kojim odredbama je upravo propisan način postupanja za pobijanje i poništenje odluke skupštine društva, a i iz razloga propisanih odredbama člana 245. navedenog zakona. Naime, Kantonalni sud je istakao da je kroz odredbe člana 245. Zakona o privrednim društvima zakonodavac uvažio posebne zahtjeve koji proizlaze iz pravne prirode privrednog društva, te je zbog njih odstupio od ustaljenih načela obligacionog prava. Tako je navedenim odredbama, kod uređenja instituta ništavosti, propisano da je odluka skupštine dioničkog društva ništava ako: a) skupština nije sazvana na način utvrđen članom 230. tog zakona;

b) nije unesena u zapisnik na način utvrđen članom 241. tog zakona i ako je c) ništavost utvrđena pravosnažnom presudom suda po tužbi za pobijanje odluke. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je specifičnost zakonskog regulisanja navedena tri slučaja zasigurno bila opravdana i jer bi drugačije očito predstavljalo nesrazmjerno ograničenje privredne i tržišne slobode, pa je takva specifičnost očito imala za posljedicu drugačije određivanje roka u odnosu na ništavost koju propisuje Zakon o obligacionim odnosima (pri čemu, naravno, navedenim odredbama nije isključeno utvrđenje ništavosti u drugim slučajevima, s pozivom na relevantne odredbe obligacionog prava). Međutim, Kantonalni sud je naveo da, kako je odredbama člana 245. Zakona o privrednim društvima jasno propisano u kojim slučajevima se može zahtijevati utvrđenje ništavosti s pozivom na odredbe Zakona o privrednim društvima, a što je slučaj u konkretnom predmetu (sazivanje Skupštine, pa s tim u vezi izmjene i dopune dnevnog reda), te kako je u smislu navedenog i određen (prekluzivni) rok za zaštitu povrijeđenih prava, primjena navedenih odredbi od strane prvostepenog suda ne ukazuje se proizvoljnom.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je svoj tužbeni zahtjev za utvrđivanje ništavosti spornih odluka tuženog zasnovao na činjenici da je postupak izmjena i dopuna dnevnog reda 24. Skupštine tuženog (kojim izmjenama i dopunama je predviđeno donošenje predmetnih osporenih odluka tuženog) bio nezakonit, pa da su stoga osporene odluke ništave. Dalje ističe da su redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer je on tražio da se utvrdi ništavost odluka, a ne „pobijanje i poništenje odluka skupštine“ u smislu Zakona o privrednim društvima, radi čega su pogrešno primijenjene odredbe člana 246. navedenog zakona, budući da „zahtjev za utvrđivanje ništavosti bilo kojeg pravnog posla ne zastarijeva“. Relevantni propisi

6. Zakon o privrednim društvima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 81/15), u relevantnom dijelu glasi:

Član 246.

(Postupak za pobijanje i poništenje odluke skupštine) (1) Postupak za pobijanje i poništenje odluke skupštine kod suda kod kojeg je dioničko društvo upisano u registar društava može pokrenuti:

a) dioničar zastupljen na skupštini, čiji je prigovor na odluku unesen u zapisnik; […] (2) Postupak iz stava (1) ovog člana može se pokrenuti u roku 60 dana od dana održavanja skupštine.

[…]

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje sa relevantnim odredbama Zakona o privrednim društvima, dao jasne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju zaključeno da predmetna tužba nije blagovremeno podnesena, a Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u takvom obrazloženju Kantonalnog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4335/21 (H. A.) | Sudska praksa | Aktio